Islamski svjetonazor
Islamski svjetonazor
Islamski pogled na svijet je monoteistički. Monoteizam je u islamu predstavljen na najbolji način. Sa stanovišta islama, Bog nema sličnog, i ništa se ne može usporediti s Njim.
لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ
Ništa i niko nije kao On![1]
Bog je apsolutno neovisan, svima treba On, a Njemu ne treba niko.
يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاءُ إِلَى اللَّـهِ ۖ وَاللَّـهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ
O ljudi! Vi ste siromasi, Allah vam je potreban! Allah je zbilja neovisan i hvaljen.[2]
إِنَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
On Znalac svega, svake stvari, je![3]
وَأَنَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
On zaista sve može.[4]
On je svagdje i ni jedno mjesto nije bez Njega. Isti odnos s Njim imaju i visina neba i dno zemlje. Na koju god stranu da stanemo, stali smo okrenuti prema Njemu.
فَأَيْنَمَا تُوَلُّوا فَثَمَّ وَجْهُ اللَّـهِ
Gdje god da se okrenete, tamo Allahovo lice je.[5]
On je obaviješten i o svim skrivenim pitanjima srca, o mislima koje prolaze kroz um i o namjerama.
وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ وَنَعْلَمُ مَا تُوَسْوِسُ بِهِ نَفْسُهُ ۖ وَنَحْنُ أَقْرَبُ إِلَيْهِ مِنْ حَبْلِ الْوَرِيدِ
A mi smo stvorili čovjeka i znamo sve šta mu šapuće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.[6]
U Njemu su sabrana sva savršenstva i čist je i oslobođen svake manjkavosti.
وَلِلَّـهِ الْأَسْمَاءُ الْحُسْنَىٰ فَادْعُوهُ بِهَا
A Allah najljepša ima imena, zovite Ga njima.[7]
On nije tjelesno biće i ne može se vidjeti očima.
لَّا تُدْرِكُهُ الْأَبْصَارُ وَهُوَ يُدْرِكُ الْأَبْصَارَ
Oči do Njega ne dosežu, a On do očiju doseže.[8]
Sa stanovišta islamskog monoteističkog svjetonazora, svijet je jedno stvorenje i održava se uz naklonost Božije volje. Ako bi se svijetu na tren oduzela Božija naklonost, nestao bi i iščeznuo.
Svijet nije stvoren kao besmislen, poigravanjem i uzalud. Postoje mudri ciljevi u stvaranju svijeta i čovjeka. Ništa nije stvoreno na krivom mjestu, bez mudrosti i koristi. Postojeći poredak je najbolji i najsavršeniji. Svijet je uspostavljen na pravdi i Istini. Poredak u svijetu utemeljen je na uzrocima i posljedicama te svaku posljedicu treba tražiti u njoj svojstvenom uzroku. Iz svakog uvoda i uzroka treba očekivati samo ishod i posljedicu koji su svojstveni njemu. Božije predodređenje svako biće dovodi u postojanje isključivo putem njemu svojstvenog uzroka. Božije predodređenje jedne stvari isto je što i predodređenje njezinog lanca uzroka.
Božija volja se provodi u svijetu u obliku sunneta, tj. u obliku zakona i univerzalnog načela. Božiji sunneti se ne mijenjaju, a ono što se mijenja – mijenja se na temelju Božijih sunneta. Dobre i loše stvari za čovjeka na Ovom svijetu zavise od njegovog ponašanja u svijetu, načina ophođenja i djelovanja. Dobre i loše strane djelovanja, pored toga što će se na Budućem svijetu vratiti čovjeku u obliku nagrade ili kazne, neće ostati bez odgovora ni na Ovome svijetu. Postepenost i usavršavanje su Božiji zakon i Božiji sunnet. Svijet je kolijevka usavršavanja čovjeka.
Božije predodređenje vlada cijelim svijetom i čovjek je, zahvaljujući predodređenju, slobodan, ima pravo odabira, odgovoran je i upravlja svojom sudbinom. Čovjek posjeduje čast i plemenitost po svojoj biti i dostojan je položaja Božijeg namjesništva. Ovaj i Budući svijet su međusobno povezani. Njihov odnos je kao odnos doba sijanja i doba ubiranja plodova, gdje svako na koncu žanje ono što je posijao. Sličan je odnosu razdoblja djetinjstva sa razdobljem starosti, jer je doba starosti izgrađeno u vremenu djetinjstva i mladalaštva.
[1] Eš-Šura, 11.
[2] Fatir, 15.
[3] Eš-Šura, 12.
[4] El-Hadždž, 6.
[5] El-Bekare, 115.
[6] Kaf, 16.
[7] El-A‘raf, 180.
[8] El-En‘am, 103.
