Iznenadni dolazak smrti kao činilac upozorenja i buđenja

Niko ne zna do kada će živjeti i kada će mu smrtni čas stići, kako Kur'an kaže:

…I niko ne zna šta će sutra zaraditi i niko ne zna u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.[1]

Od dobrote Božije i to je što čovjek nije obaviješten o vremenu svoje smrti, jer kada bismo znali vrijeme svoje smrti, bili bismo više pogođeni nemarom i samoobmanom. Svakako, za one koji imaju veći duhovni kapacitet je svejedno; znali ili ne znali vrijeme smrti, oni su stalno zauzeti izvršavanjem svojih dužnosti, te je moguće da im Bog i obznani vrijeme njihove smrti. Međutim, za nas bi obaviještenost o vremenu smrti bila samo razlog još većeg odgađanja djela. Daleko je od mudrosti da nam Bog obznani vrijeme naše smrti. Božanska mudrost nalaže da stalno budemo zabrinuti za to da ćemo možda već sljedećeg trenutka umrijeti, a i u ovom slučaju možemo bolje koristiti svoj život.

U rečenici: “I onaj ko bude sijao (činio) dobro…”, Ovaj svijet je predstavljen kao njiva, na kojoj može izrasti svako sjeme koje se u njoj posije. U vezi s tim sjemenom, bilo da je čovjekovo djelo dobro ili loše, pjesnik veli:

Ne zaboravljaj na nagradu za djela,

Pšenica rađa od pšenice, ječam od ječma.

Šta god posiješ na svijetu, od dobra ili lošeg,

Plod toga vidjet ćeš kada požanješ.

Jedan od prihvaćenih principa u vezi sa Sudnjim danom je i princip očuvanosti i otjelovljenja djela, na šta je Bog u Kur'anu ukazao:

I knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama!”, govorit će, “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!”, i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.[2]

A na drugom mjestu kazuje se:

Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.[3]

[1] Lukman, 34.

[2] El-Kehf, 49.

[3] Ez-Zilzal, 7-8.