Izvor težnji

Autor: MUHAMMED TAQI FALSAFI
Izvor: MLADI SA STANOVIŠTA RAZUMA I OSJEĆANJA
Share
Izvor težnji

Težnje koji prirodno postoje u mladima izviru iz različitih izvora. Korijen nekih težnji je u ljubavi prema sebi, seksualnim strastima ili u nekim drugim prirodnim nagonima, od kojih se određeni dio razvija i doživljava procvat upravo u dobu puberteta. Neke težnje crpe inspiraciju iz iskonske spoznaje i moralne savjesti koji su utkani u prirodu i bit čovjeka. Dio težnji proističe iz suda razuma i preciznih proračuna intelekta. Predmet razmatranja u ovoj raspravi su sve unutrašnje težnje mlade generacije.

Ove iskonske žudnje i prirodne želje su čovjekova pokretačka snaga u različitim oblastima života. Ovi porivi čovjeka potiču na priskrbljivanje užitaka ili otkanjanje boli, na trud i zalaganje, te svojim ushićenjem i zanosom čine životni ambijent toplim.

Zanimljiva činjenica koju bi mladi trebali zapamtiti i neprestano imati na umu jeste to da moć privlačenja i poticajna snaga svih unutrašnjih težnji čovjeka nije ista – motivi nekih unutrašnjih težnji su izuzetno moćni i snažni, dok je, nasuprot njih, poticajna snaga dijela žudnji osrednja ili slaba.

Naprimjer, seksualni nagon ili želja za tjelesnim užitkom, s jedne strane, i težnja predanosti u ispunjavanju obećanja te istinoljubivosti, s druge strane, postoji u prirodi svakog mladog čovjeka, s tom razlikom da je seksualni podražaj putene strasti i poticajna snaga mladih koja ih tjera na pokoravanje seksualnom nagonu znatno snažnija od snage prirode koja potiče na predanost u ispunjenju obećanja i istinoljubivosti.

Seksualni nagon je poput plamteće vatre čiji vatreni plam izvire iz dubine duše mladog čovjeka i ako pređe prag svrsishodnosti, snažno se rasplamsa i podivlja, ukoliko se ispravno ne suspregne, u stanju je spaliti korijen moralnih vrlina i plemenite ljudske naravi i uništiti ljudsku sreću.

“Seksualni nagon, prije ili kasnije, posebno kod dječaka, prodrijet će do granice savjesti. Seksualni podražaji, poput sudara valova s obalom, započet će borbu. Djelovanje ovog nagona je toliko snažno da zasjenjuje sve ostale podražaje. Njegov posredni utjecaj je još intenzivniji – stavlja pod svoj utjecaj cjelokupan emocionalni život i izražavanje ljubavi. I ako u dobi između 13. i 14. godine još uvijek okupira samo ograničeni prostor osjećajnosti mladih, tri ili četiri godine nakon toga potpuno će ovladati njima i postati izvorište svih izraza ljubavi.”[1]

Ne samo nagon seksualne strasti, nego i podražajne snage svih nagona u ljudskom biću, znatno su snažniji od snage moralne savjesti i razuma. Kada se čovjek nalazi u normalnom stanju, odnosno u trenucima kada na njega ne djeluju strasti, on veoma jasno čuje glas savjesti i razuma i razlikuje dobro od zla. Međutim, u trenucima kada dođe do podražaja nagona i kada se oni uzjogune, kada se pokrenu strast i srdžba i započnu svoje vatreno djelovanje, cijelo ljudsko biće postaje megdan njihove najezde. Tada razumske i moralne težnje bivaju nadvladane, a njihov glas – koji je izvor života i dobrobiti za čovjeka – ne dopire do uha.

Na životnom putu ljudske vrste, a posebno mladih generacija, na putu zadovoljavanja težnji postoji jedna velika teškoća koja neprestano prijeti njihovoj sreći, a to je sukob koji postoji između unutrašnjih žudnji čovjeka.

Različiti porivi koji postoje u čovjeku su neusklađeni i oprečni jedni drugima. Nekontrolisano i prekomjerno zadovoljenje bilo kojeg poriva nužno iziskuje potiskivanje nekog drugog poriva. Nesumnjivo, ovakvo djelo imat će neželjene posljedice po sreću čovjeka.

Imam Ali, a.s., govoreći o ljudskom srcu kao čudnovatom i zadivljujućem, kaže da se u ovom centru emocionalnih težnji nalazi čitav spektar mudrih želja i njima suprotnih težnji. Ukoliko radost i optimizam ovladaju njime, želja za pohlepom ga ponizi. Ako ga pohlepa obuzme, uništi ga nezajažljiva gramzljivost. Ukoliko beznađe i pesimizam ovladaju njime, ubija ga tuga. Ukoliko mu se bijes pridruži, snažno se razbjesni. Ukoliko se zadovolji, zaboravlja na nužne granice i sustezanje. Ukoliko ga nadvlada strah, smete se i izgubi (u potrazi za putem izbavljenja). Ukoliko se skrasi u sigurnosti, iskušenje mu dolazi u obliku nemara i neznanja. Ako ga pogode iskušenja, nemir i tjeskoba ga raskrinkaju. Ako kakav imetak stekne, bogatstvo ga tjera da se uzjoguni. Ako padne u siromaštvo i neimaštinu, nevolje ga obuzmu. Ako pretjera jedući, bolovi u stomaku ga iscrpe. Prema tome, svaki oblik zanemarivanja i zapostavljanja neke od ljudskih žudnji za čovjeka je štetan, kao što je štetan i svaki oblik pretjerivanja u zadovoljavanju želja što vodi razvratu i iskvarenosti.

[1] Če midānīm? Bolūg, str. 46.

  • 23 Jula, 2019