Krasni muhabet doktora i šejha (8)

Nemamo proklinjanja halifa

 

Š: Ove dove koje ste pokazali su pokazatelj nadnaravnosti u govoru sa Allahom, dž.š. Ali čuo sam da u Mefatihu postoji i proklinjanje halifa?

D: Dakle radi toga je želite ponijeti sa sobom?

Š: Ne, ne. Ali imate li objašnjenje u vezi s tim?

D: Da. Kao prvo nemamo očito proklinjanje na nekog od njih, osim onih koji su sami otvorili kapiju proklinjanja na halife.

Š: To je sigurno Muavija, koji je počeo s proklinjanjem Alija?

D: Da, i nažalost to je toliko postalo uvriježeno da u skladu s povjesnim analima, jedan imam džemata je zaboravio proklinjati Alija. Stao je na mjestu gdje se toga sjetio i da bi nadoknadio taj propust, tu je donio sto puta prokletstvo na Alija. Na tom mjestu izgradili su džamiju proklinjanja. Tako da postoji očito proklinjanje Muavije jer sam je učinio obaveznim da se halifa proklinje. A mi od svih Muavijinih riječi poslušali smo samo ove i to u vezi njega, pa samo njega i proklinjemo. Naravno i oni koji su pogubili sina Poslanikove kćerke, i zatočili članove njegove porodice isto tako proklinjemo.

Š: Međutim, kažu da proklinjete i hulefai rašidine.

D: Ima jedan dio u kojem je moguće da se kaže da se misli na njih iako se ne spominju imena. I to u zijaretu Ašura gdje se kaže: Allahu moj, učini prokletim prvog nasilnika koji počini nasilje prema pravu Muhammeda i porodici Muhammedovoj, zatim prokuni drugog, trećeg i četvrtog. Bože prokuni Jezida kao petog. Neki kažu da se pod tri prve osobe misli na prve tri halife a četvrta osoba je Muavija.

Š: Hm, pa to je veoma loše da se vrijeđaju halife koje poštuju muslimani.

D: Ovo vrijeđanje halifa je otvorio Muavija a ne mi.

Š: Dobro, ali svi to smatraju pogrešnim. Niko svojoj djeci ne nadijeva ime Muavija.

D: Upravo tako, zato i mi ne vrijeđamo halife.

Š: Pa na koga se misli s ovim prvi, drugi i treći?

D: Ni mi tačno ne znamo na koga se misli, iako po mišljenju nekih tradicionalista ovaj dio zijareta pa čak i selam prije njega nisu dio preporučenog zijareta.

Š: Pa kako je to došlo u ovu knjigu?

D: Jer se razlikuju primjerci dove. Knjiga Mefatihu-l-džinan je unijela posljednje primjerke.

Š: Pa zašto pišete i učite?

D: Jer nema očitosti u tome čije ime je u pitanju. Zašto bismo rekli da je prvi koji je učinio nasilje prvi halifa a da je četvrti Muavija, kada mi Muaviju proklinjemo po imenu, nema potrebe za aluzijom. Ovaj dodati dio ustvari proklinje glavne osobe koje su učinile nasilje i nepravdu Ehli bejtu.

Š: Ali bolje je da bi se spriječila iritantnost da se to izbriše iz dove.

D: Ja nisam odgovorna osoba za publikaciju u državi. I kako to da za vrijeme Muavije nije ukinuto proklinjanje, i to u stanju kada je to proklinjanje bilo očito, javno i na mimberima?

Š: Rekao sam da je Muavija sigurno učinio grešku i da se to tiče prošlosti.

D: Vrlo dobro, hajde da se i vi oraspoložite. Idite i spriječite ove agente oko Poslanikove džamije i mesdžidu-l-harama, da ne nazivaju mušricima i kafirima šiije i ostale muslimane. Kada oni ne budu nas otvoreno nazivali mušricima i mi ćemo preporučiti da se ovi fragmenti ne uče glasno.

Š: Ali to nije do mene.

D: Zar su štamparije u mojoj nadležnosti pa da mogu kazati kako nije sigurno da je ovaj dio dove prenijet od Ma'suma i da ga ne pišu u sklopu zijareta, ili pak da su ljudi pod mojom voljom pa da im kažem da to ne uče.

Š: Dakle obojica smo na istoj ravni nemogućnosti sprječavanja drugih.

D: Da, ali s jednom razlikom. Vi ste nemoćni spriječiti jedno haram djelo a to je nazivanje mušricima drugih muslimana, a ja u jednom nejasnom pitanju.

Š: Trebam učiniti jednu napomenu da ovo vehabijsko djelo kojim šiije i ostale muslimane nazivaju mušricima nije općenito u islamskom svijetu. A uz to evo ističe nam vrijeme. Moram ići. Pa koju knjigu da ponesem?

D: Sahifu Sedžadiju i odabrane dove iz Mefatihu-l-džinana, kako u vašem hotelu ne bi izazvalo tenzije. Ukoliko pak neće izazvati tenzije možete ponijeti i cio Mefatih.

Š: Odlično. Ako Bog da sutra idemo kod mene u hotel.

D: Ne mislite li da smo ovdje komotniji. Jer tu je i moj laptop, onda neće biti izazvane tenzije vaših saputnika. Jer ako dođem moguće je da svi požele da se uključe u razgovor, jer ipak oni su arapi razumiju i uključit će se u razgovor.

Š: Ali ovako ću vam svaki dan smetati.

D: U perzijskom jeziku imamo jednu poštapalicu koja kaže: Niste smetnja vi ste milost.

Š: Dakle, sutra je dogovor poslije podne-namaza ispred Džebrailove kapije.

D: Inšaallah.

Ispratio sam šejha s malo pistaćija i gjaza te s dvije knjige, Sahifom Sedžadijom i izabranim dovama iz Mefatiha, a ja se spremih da malo odspavam do akšama ako mi to dozvole Kerbelai i Zargam koji su se vratili iz harema i spremali se da i oni legnu.

Nakon kraćeg odmora, spremismo se za namaz. Otišli smo u džamiju. Šejh je bio malo dalje od nas. Ustao sam da proučim zijaret Poslaniku okrenuvši se prema sobi. Jedan službenik dođe i reče: Zatvori knjigu i okreni se prema kibli a ne prema sobi. Rekoh ali ja to činim po Ahmedovoj, Malikovoj i Šafijinoj fetvi. Službenik reče da oni to ne kažu. Rekoh, naravno da kažu to čak ima i u Ibn Tejmijevoj knjizi Medžmu'u-l-fetava. Reče mi da lažem i da toga nema. Rekoh vi griješite jer ja to imam kod sebe. Reče, nije tako. Poče mi govoriti da sam kafir i mušrik. Tada je ustao šejh Ibrahim i rekao: On govori istinu. Službenik ga upita odakle je. Šejh reče da je iz Egipta. Službenik ga upita da li je on lično vidio da se za zijaret može okrenuti prema sobi. Šejh reče da jeste. Službenik reče: Ali nama govore da to ne činimo, je to je naređenje od strane vlasti. Šejh mu reče da ne okrivljuje druge u džamiji da govore laž, jer nema nikakvog problema okrenuti se prema sobi prilikom zijareta Poslaniku, a kada se uči dova onda se treba okrenuti prema kibli. Ja se zahvalih šejhu i spremih se za akšam-namaz.

Nakon namaza upoznah se sa jednim studentom iz Omana s kojim počeh razgovor. On je studirao na medinskom fakultetu. Upitao me šta to čitam. Rekoh dove nakon namaza. Koje, upita on. Rekoh prvo proučimo tespih a onda dove. Šta učite posle namaza upita on. Rekoh prvo učimo tesbih, dakle 34 puta Allahu ekber, 33 puta Elhamdulillah i 33 puta Subhanallah. Nakon toga učimo različite dove. Naprimjer posle sabah-namaza učimo:

“S imenom Allaha, Allah blagoslovio Muhammeda i porodicu njegovu, Svoje stvari prepuštam Allahu, a Allah zbilja vidi Svoje robove. Pa je Allah njega spasio od zala što su ih smišljali oni.

Nema božanstva osim Tebe, slavljen Ti si, ja sam bio od onih koji su se prema sebi ogriješili.

I njemu smo se odazvali i iz jada ga spasili. Eto tako mi spašavamo vjernike.

Dosta nam je Allah, divan li je On zaštitnik. I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla.

Bit će kako Allah hoće,  nema moći niti snage osimu Allaha. I bit će po želji Allahovoj, a ne žlji ljudskoj. I bit će ono što Allah hoće, ne ono što ljudi žele. Bit će ono što Allah hoće, makar to ljudi mrzili.

Od svih robova dosta mi je Gospodar, dosta mi je Stvoritlje mujesto stvorenja, poer svih opskrbljenih dosta mi je Opskrbitelj. Dosta mi je Allah Gospodar svih svjetova.

Zadovoljan sam Onim Koji mi jezbilja dovoljan. ne tražim ništa izvan Onog Koji mi je uvijek dovoljan. Zadovoljan sam Onim koji mi je dovoljan otkako postojim.

Dosta mi je Allah, nema božanstva osim Njega, na Njega se oslanjam, a On je Gospodar Prijestolja veličanstvenog.”

Omanski student reče: Govore kako vi Boga smatrate nižim od Alija ali u ovoj dovi nema njegovog imena?

Rekoh da se mnogo toga priča.

On, a čini mi se da je bio šokiran reče: Možete li mi dati tu knjigu dova?

Rekoh nažalost to mi je jedini primjerak koji imam a trebat će mi dok sam na hadžu. No mogu ti kopirati neke dijelove i donijeti vam.

Zahvalio se i tada je počela jacija.

Nažalost više ga nisam vidjeo.