Kur'an i znanosti
Kur'an i znanosti
U mnogim ajetima Kur'ani-Kerim jasno ističe da Muhammed, s.a.v.s., ne zna čitati ni pisati. On je to javno obznanio pred svojim narodom i u plemenu u kome je odrastao, i niko mu to nije osporio. U tome je jasan dokaz istinitosti njegove tvrdnje. Iako nije znao čitati i pisati, u Kur'anu je predstavio naučne istine koje su zapanjivale umove filozofa i mislilaca Istoka i Zapada još od vremena pojave islama pa do današnjih dana, i tako će ostati do Sudnjeg dana. Ovo je jedan od najvećih dokaza nadnaravnosti Kur'ana.
Ali, evo, i da popustimo našim oponentima: Pretpostavimo da je Muhammed, s.a.v.s., znao čitati i pisati i da je stekao obrazovanje u različitim naučnim oblastima. Ako je tako, to znači da se obrazovao kod učenih ljudi svog vremena među kojima je i živio. Oni među kojima je Muhammed, s.a.v.s., odrastao bili su idolopoklonici, vjerovali su u iluzije i izmišljotine, i to je poznata stvar. Među njima je bilo i kitabija, koji su znanje i propise vjere crpili iz Starog i Novog zavjeta i ovakvo što pripisivali Objavi, tvrdeći da je to od poslanika. Ako pretpostavimo da je Muhammed, s.a.v.s., stekao znanje od svojih savremenika, postavlja se pitanje zar se ova vjerovanja i propisi koje je naučio od svojih učitelja i crpio iz tih knjiga ne bi odrazili u njegovim riječima i primijetili u njegovom obrazovanju? A mi smo svjedoci da se Kur'an suprotstavlja Starom i Novom zavjetu. Kur'an oslobađa naučne istine od legendi, izmišljotina i iluzija koje su ispunjavale Stari i Novi zavjet kao i druge knjige koje su u to vrijeme bile izvor znanja i obrazovanja.
Kur'ani-Kerim u mnogim ajetima govori o svojstvima Uzvišenog Allaha opisujući Ga onako kako Njemu i priliči te odbacujući od Njega svaku manjkavost.
Evo nekoliko primjera:
„Nevjernici govore: ‘Allah je uzeo sebi dijete!’ Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava; On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kad nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi!’ – i ono bude!“ (El-Bekare, 116-117)
„A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog!“ (El-Bekare, 163)
„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji!“ (El-Bekare, 255)
„Allahu ništa nije tajna ni na Zemlji ni na nebu! On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!“ (Alu ‘Imran, 5-6)
„To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve!“ (El-En'am, 102-103)
„Reci: ‘Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti!’ Pa kud se onda odmećete?“ (Junus, 34)
„Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svog stati!“ (Er-Ra'd, 2)
„On je Allah – drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti!“ (El-Kasas, 70)
„On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji svakoga osigurava, Onaj Koji nad svi bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz ničega stvara, Onaj Koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.“ (El-Hašr, 22-24)
Dakle, Kur'an ovako opisuje Gospodara svjetova i donosi činjenice koje ne proturječe jasnim dokazima i zdravom ljudskom razumu. Da li je moguće da čovjek koji ne zna čitati i pisati i koji je odrastao u okružju neznanja iznese ovako uzvišene činjenice?
Kur'ani-Kerim govori i o ranijim vjerovjesnicima, opisujući ih pritom najljepšim svojstvima koja im i priliče i pripisujući im časne odlike koje su neodvojive od svetosti vjerovjesništva i Allahovog poslanja.
Evo nekoliko primjera:
„(…) onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, koga oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih (…)“ (El-‘A'raf, 157)
„On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi!“ (El-Džumu'a, 2)
„Ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti, jer ti si, zaista, najljepše ćudi!“ (El-Kalem, 3-4)
„Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom!“ (Alu ‘Imran, 33)
„A kad Ibrahim reče ocu svom i narodu svom: ‘Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome Koji me stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati!” (Ez-Zuhruf, 26-27)
„I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao!“ (El-En'am, 75)
„I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine – i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri – i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali – i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali.“ (El-En'am, 84-87)
„Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: ‘Hvala Allahu Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!'“ (En-Neml, 15)
„I sjeti se Ismaila i El'jese'a i Zul-Kifla, svi su oni bili dobri (odabranici)!“ (Sad, 48)
„To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo s Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivoga čitali, oni bi licem na tlo padali i plakali.“ (Merjem, 58)
Ovo su samo neki ajeti iz Allahove Knjige koji na visoko mjesto postavljaju vjerovjesnike ističući njihove uzvišene osobine. Stari i Novi zavjet govore o vjerovjesnicima, ali kako ih opisuju? Na kakve su samo niske položaje postavljeni ti Allahovi poslanici!
Spomenimo nekoliko primjera:
Tevrat, u II i III glavi u Knjizi postanka, navodi kazivanje o Adamu i Evi (Ademu i Havi) i njihovom izlasku iz Dženneta. Tamo se govori o tome da je Bog dozvolio Adamu da jede sve plodove izuzev plodova s drveta znanja o dobru i zlu. Rekao mu je: “Jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš!”[1] Potom, Bog je od Adama stvorio njegovu drugu – Evu. Bili su bez odjeće u Raju, jer nisu znali šta je dobro, a šta zlo. Zatim je došla zmija i pokazala im drvo nagovarajući ih da kušaju plodove tog drveta, govoreći im: “Ne ćete vi umrijeti. Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo!” Kad su isprobali plodove, njihove oči otvorile su se i shvatili su da su bez odjeće. Tad su sebi napravili ogrtač, a Bog ih je vidio dok je išao po Raju. Adam i Eva sklonili su se od Njegovog pogleda, a On je pozvao: “O Adame, gdje si?!” Adam je odgovorio: “Čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.” A Bog reče: “Ko ti kaza da si go? Da nijesi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da jedeš s njega!?” Nakon što je Bog vidio da je Adam kušao plodove drveta, rekao je: “Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sad da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi. I Gospodin Bog izagna ga iz vrta Edenskoga herubima i s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života!”
U XII glavi, u devetom stavku, spominje se da je zmija, ustvari, Iblis i đavo koji zavodi cijeli svijet.
Pogledaj kako ova “knjiga Objave” pripisuje Allahu da je slagao Adema i prevario ga u pogledu drveta, a zatim se uplašio njegovog života zbog mogućnosti da mu ovaj postane suparnik u Njegovom carstvu, pa ga je istjerao iz Dženneta. Također, pogledaj kako se Allah utjelovljuje, šeta Džennetom te kako ne zna gdje se nalazi Adem onda kad se ovaj sakrio, a kako Šejtan, zavodnik, savjetuje Adema i izvodi ga iz tmine neznanja na svjetlo spoznaje, pomažući mu da shvata šta je dobro, a šta zlo.
U XII glavi Knjige postanka navodi se kako je Abraham (Ibrahim) pred faraonom tvrdio da je Sara njegova sestra prikrivši tako da je ona njegova žena. Zbog njene ljepote faraon ju je sebi uzeo za ženu. “I on činjaše dobro Abramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila.” Kad je faraon saznao da je Sara Ibrahimova žena, a ne njegova sestra, rekao mu je: “Šta mi to učini? Za što mi nijesi rekao da je žena? Za što si kazao: sestra mi je? te je uzeh za ženu? Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi!”
Smisao ovog kazivanja jeste to da kaže kako je zbog Ibrahima faraon uzeo njegovu ženu Saru. Daleko to bilo od Ibrahima! On je jedan od najčasnijih Allahovih poslanika. On nije mogao učiniti nešto što ni običan čovjek ne bi uradio.
U XX glavi Knjige postanka navodi se kazivanje o Lutu i njegove dvije kćeri, pri čemu je starija rekla mlađoj: “Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama kao što je običaj po svoj zemlji. Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu. I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade!” Naredne noći ponovo su ga napojile vinom, pa je s njim spavala mlađa kćerka. Obje su zanijele s ocem, “i starija rodi, i nadjede mu ime Moab; od njega su Moapci do današnjeg dana. Pa i mlađa rodi sina, i nadjede mu ime Amon; od njega su Amonci do današnjeg dana.”
Tako službeni Tevrat govori o Lutu, Allahovom vjerovjesniku i njegovim dvjema kćerkama, pa neka čitalac upotrijebi svoj razum i onda neka kaže šta hoće.
U XXVII glavi Knjige postanka spominje se kako je Izak (Ishak) želio svom sinu Ezavu dati vjerovjesnički blagoslov, a Jakov (Ja'kub) prevario ga je i lažno mu se predstavio kao Ezav. Ponudio mu je hranu i vino, a ovaj se dobro počastio. Tako je, pomoću ovih varki i laži, uspio za sebe pridobiti Allahov blagoslov. Tad mu Izak reče: “Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje a blagosloven koji tebe uzblagosilja!” Kad je došao Ezav, shvatio je da je njegov brat Jakov preoteo blagoslov vjerovjesništva, pa je rekao svom ocu: “Blagoslovi i mene, oče!” A on reče: “Dođe brat tvoj s prijevarom, i odnese tvoj blagoslov.” A Ezav reče: “Nijesi li i meni ostavio blagoslov?!” A Izak odgovori i reče Ezavu: „Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrijepih ga; pa šta bih sad tebi učinio, sine?!” Tad je Ezav počeo plakati na sav glas.
Može li zdrav razum pojmiti otimanje vjerovjesništva? Je li moguće da Uzvišeni Allah daruje Svoje vjerovjesništvo lažovu i prevarantu, a uskrati ga onome kome ono pripada? Da li je Jakov (Ja'kub) ovim svojim postupkom prevario i Allaha kao što je prevario Izaka (Ishaka), a Allah nije bio u mogućnosti da vrati vjerovjesništvo onome kome ono pripada? Visoko neka je Allah iznad svega ovog! Možda je pijanstvo i bilo razlog da se izmisle ove gluposti i da se konzumiranje vina pripiše Ishaku.
U XXXVIII glavi Knjige postanka govori se o tome da je Juda, sin Jakovov, počinio blud sa ženom svog sina. Njegov sin zvao se Herr, a žena Tamara. Iz tog izvanbračnog odnosa ona je zanijela i rodila mu dva sina: Faresa i Zara. Evanđelje po Mateju u prvoj glavi daje pojedinosti porijekla Mesiha, pa navodi da su Mesih, Solomon (Sulejman) i njegov otac David (Davud) potomci Faresa, koji se rodio iz izvanbračnog odnosa Jude i njegove snahe Tamare.
Bože sačuvaj da Allahovi vjerovjesnici budu djeca rođena iz bluda! Kako je moguće njima pripisati da su rođeni iz incestnog izvanbračnog odnosa?! Međutim, službeni Tevrat ne vodi računa o onome što piše i govori.
U XI i XII glavi u Knjizi Samuela govori se o tome da je David (Davud) imao izvanbračni odnos sa ženom Urija, borca i vjernika. Iz tog odnosa žena je zanijela, a Davud se uplašio da bi mogao biti osramoćen, pa je htio sve to prikriti od Urija. Pozvao ga je i naredio mu da se zatvori u kuću, no Urija je to odbio, rekavši mu: “I Joab, gospodar moj, i sluge gospodara mojega stoje u polju pa kako bih ja ušao u kuću svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom!? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, ne ću to učiniti!” Kad u tome nije uspio, David ga je jednog dana ostavio kod sebe. Pozvao ga je i dao mu da jede i pije, a ujutro je naredio Joabu: “Namjestite Uriju gdje je najžešći boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine!” Joab je postupio prema naređenju i Urija je ubijen. Joab je javio Davidu da je naređenje izvršeno i da je Urija ubijen. Tad je David uzeo njegovu ženu i priveo je u svoju kuću, te je ona tako, nakon isteka određenog vremena, postala njegovom suprugom. U prvoj glavi Evanđelja po Mateju navodi se da je ta žena rodila Salomona (Sulejmana), sina Davidova (Davudova).
Pogledaj kako se usuđuju iznositi laži na Allaha! Kako se ovakvo što može pripisati nekome ko ima imalo morala, a da ne govorimo o Allahovim vjerovjesnicima?! Kako povezati ovo s onim što se navodi u Evanđelju po Luki u vezi s tim da Mesih sjedi na prijestolju Davida, njegovog oca?!
U XI glavi Prve knjige o carevima stoji da je Salomon (Sulejman) imao sedam stotina žena i tri stotine priležnica. Njegove žene okrenule su njegovo srce prema drugim bogovima. “I Salamun hođaše sa Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Molohom, gadom Amonskim. I činjaše Salamun što bješe zlo pred Gospodinom.” Gospodar mu je stoga rekao: “Za to ću otrgnuti od tebe carstvo i daću ga sluzi tvojemu!”
U XXIII glavi Druge knjige careva navodi se da je građevine koje je Salomon sagradio Astaroti, gadu Sidonskom i Hamosu gadu Moapskom i melhomu gadu sinova Amonovijeh – oskvrnuo car Jozija, porušivši kipove i zidine, a isto je učinio i sa svim ostalim materijalnim spomenicima idolopoklonika.
Zamisli da vjerovjesnik ne mora biti bezgrešan, a racionalni dokazi ukazuju da je on bezgrešan! Kako zdrav razum može pojmiti da vjerovjesnik obožava kipove i da tim kipovima gradi građevine i da, potom, poziva ljude u vjerovanje u jednog Allaha?! Ne može to tako i ne valja!
U I glavi Knjige proroka Ozeja stoji: “Kad Gospodin poče govoriti Ozeju, reče Gospodin Ozeju: idi, oženi se kurvom, i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva odstupivši od Gospodina!” I otiđe i uze Gomeru, kćer Deblaimsku, koja zatrudnje i rodi mu sina i kćerku.”
U III glavi navodi se da mu je Gospodin rekao: “Idi opet, ljubi ženu koju ljubi ljubavnik a ona čini preljubu, kao što Gospodin ljubi sinove Izraelove!”
Zar takav da bude Allah?! Zar da naredi Svom vjerovjesniku da čini blud i ljubav poklanja prostitutki?! Vrlo visoko je Allah iznad onoga što o Njemu govore! Nije čudo to da autor ne shvata svu nesuvislost ovakvog čega, ali je čudo to kako obrazovani i kulturni narodi, ljudi vremena i veliki znalci službenog Starog zavjeta te oni koji u njemu čitaju sve ove izmišljotine mogu vjerovati u to da je ovo Allahova Objava, odnosno to kako mogu vjerovati da je ovo Nebeska Knjiga?! Zaista je slijeđenje predaka slično urođenom nagonu koga se teško osloboditi i prikloniti se slijeđenju Istine! A Allah upućuje na Pravi put i u tome podršku daje!
U XII glavi Evanđelja po Mateju, u III glavi onoga po Marku i u VIII glavi onoga po Luki govori se o tome kako je Mesih govorio skupini slušalaca, “a mati njegova i braća njegova stajahu na polju i čekahu da govore s njim. I neko mu reče: evo mati tvoja i braća tvoja stoje na polju, radi su da govore s tobom.” A on odgovori i reče onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja? I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati!”
Obratite pažnju na ove riječi i pogledajte kakve nesuvislosti iznose. Mesih tako ružno odbacuje svoju svetu i dobru majku i uskraćuje joj da ga vidi te narušava njenu svetost dajući prednost svojim učenicima, za koje je sam rekao “da oni nemaju vjere”. Tako se navodi u XVII glavi Evanđelja po Mateju. To su oni od kojih je on tražio da ostanu budni uz njega u noći kad su ga Jevreji napali, a oni se nisu odazvali. Kad su ga, u očima javnosti, jevreji uhvatili, svi njegovi učenici napustili su ga i pobjegli. Tako se govori u XXVI glavi Evanđelja po Mateju, s tim da ima još ovakvih besmislica i ružnih postupaka koje im pripisuje Evanđelje.
U II glavi Evanđelja po Ivanu navodi se to kako je Mesih prisustvovao jednoj svadbi i, kad je nestalo vina, on je, svojim nadnaravnim postupkom (mu'džizom), napunio šest galona (ćupova) vina. U XI glavi Evanđelja po Mateju i u VII glavi Evanđelja po Luki tvrdi se to da je Mesih pio vino, čak i to da je bio pijanica, da je “mnogo konzumirao vino”. Daleko su ove laži i izmišljotine od Mesiha!
U X glavi Lavijina Gospodar je rekao Harunu: “Vino i ono što opija nemoj konzumirati ti, a ni tvoji potomci kad ulazite u šator za skupove, e da ne bi pomrli! To je naredba koja će zauvijek ostati u vašim generacijama, a s ciljem da se raspozna ono što je sveto i što je dozvoljeno, da se raspozna ono što je nečisto od onoga što je čisto.” U I glavi Evanđelja po Luki, kad se govori o pohvalama na račun Ivana Krstitelja, stoji: “jer on je uzvišen pred Gospodarom; vino i ono što opija, ne konzumira”.
Ima još navoda u Starom i Novom zavjetu koji ukazuju na zabranu vina.
Ovo je samo nekoliko primjera o nesuvislostima i izmišljotinama u službenom Starom i Novom zavjetu. Za ove zablude ne postoji nikakav dokaz niti ih normalan razum može pojmiti. Ovdje smo ih iznijeli da čitalac o njima razmisli i prosudi na temelju razuma. Da li je moguće da je Muhammed, s.a.v.s., iz ovih knjiga uzeo saznanja i naučne istine koje se nalaze u Kur'anu, a radi se o uzvišenim znanjima i utemeljenom obrazovanju?! Da li je moguće da ove iskrivljene knjige, koje su zaprljale svetost vjerovjesnika, pripišu Objavi ovo što smo spomenuli kao i ono što nismo spomenuli?[2]
[1] Svi navodi u ovoj knjizi iz Starog i Novog zavjeta preuzeti su iz: Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, Stari zavjet preveo: GJ. Daničić, Novi zavjet preveo: Vuk Stef. Karadžić (pregledano izdanje), Britansko i inozemno biblijsko društvo, Beograd, s.a. (Op. prev.)
[2] Usp. El-Hedju ila din el-Mustafa i Er-Rihle el-medresijje od šejha El-Belagija te naše djelo El-‘I'džaz, gdje se može naći mnogo primjera o spomenutim izmišljotinama. (Autor)