Lična odgovornost mladih
Lična odgovornost mladih
Doba mladosti je vrijeme lične obaveze i odgovornosti, doba buđenja i osvješćenja, trenutak rada i djelovanja. Onaj ko tokom mladosti ne razmišlja o svojoj sreći i ne načini korake na putu vlastite materijalne i duhovne sreće i uspjeha, mladić koji olahko, neozbiljno i za badava bude propustio te najbolje dane svog života i ne bude znao cijeniti tu jedinstvenu priliku, doista zalužuje prijekor i kaznu.
Prenosi se od Imama Sadika, a.s., da je, u vezi s tumačenjem ajeta: A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, rekao da se kritika sadržana u ovom ajetu odnosi na mlade koji su napunili osamnaest godina, a ne koriste priliku koju im pruža mladost.[1]
Nažalost, mnogi su mladi u svim razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, usljed pogrešnog odgoja koji im pružaju njihovi očevi, majke i odgajatelji, kao i zbog društvene moralne izopačenosti, skrenuli s Pravog puta i okrenuli leđa svim moralnim i ljudskim obrascima ponašanja. Pesimistični prema svemu i svakome, oni u svojim glavama gaje misli o pobuni i neposlušnosti. Oni su tokom mladosti, tih gorljivošću i strastima preplavljenih dana, ispunjeni apatijom i pesimizmom. Niti ih interesuje učenje, niti su optimističnu kada je u pitanju njihova vlastita sreća. Većina ih se privikla na štetne navike. Trače vrijednu priliku mladosti u neznanju i slijeđenju strasti.
Prema svjedočanstvu zvaničnih statistika, kao i pisanjima istaknutih autora, ova skupina zastranjelih i grijesima okaljanih mladih u velikim zemljama današnjice izvor je velikih teškoća i nedaća, te uzrokuje nesreću, kako za sebe, tako i za druge. Pedagozi i psiholozi ulažu veliki trud i napor nadajući se da će teorijskim i praktičnim koracima izliječiti te nesretne bolesnike i da će pronaći recept za rješenje njihovih problema.
Odsustvo morala u ponašanju mladih našeg vremena dostiglo je svoj vrhunac. Bol mladih je duboka i ozbiljna. Kako se boriti protiv ove pošasti? Kako i na koji način da izbavimo mlade iz fatalne izolacije u koju su upali i ponovno ih vratimo u život? Institut za društvena istraživanja i pitanja mladih prije izvjesnog vremena uputio je alarmantno upozorenje francuskoj vladi da je više od 60% mladih zbog nemara i neukosti upravitelja škola i društva izgubilo želju za životom, tako da bezvoljno pristupaju svakom poslu, što će rezultirati strašnim posljedicama po cijelo društvo.
Većina mladih ne prihvata starije i stalno se bune protiv prošlih običaja i tradicije. Prema statističkim podacima, krivulja koja pokazuje broj ovisnika o drogama, alkoholu i cigaretama pokazuje streloviti rast ovih pošasti među mladim ljudima. Broj osoba koje krše moralne vrijednosti i norme je u porastu. U Americi, prema statističkim podacima, oko 45% mladih ne prihvata stare običaje, a 55% preostalih mladih vjeruje u neke nove i nerealne stvari. U Njemačkoj, precizni statistički podaci govore o izraženoj mržnji i netrpeljivosti mladih prema odraslima.”[2]
Potrebno je reći da se prepoznavanje i korištenje prilike mladosti ili njeno upropaštavanje i gubljenje odražava na cjelokupan ljudski život time što pozitivne ili negativne rezultate čovjek osjeća do kraja svoga života jer se stubovi temeljci sreće i uspjeha, kao i nesreće i neuspjeha svakog čovjeka grade upravo u doba njegove mladosti.
[1] Tefsīr-e borhān, str. 882.
[2] Madžalle-je hoqūq-e emruz, šomāre 6, sāl avval, str. 81. (preuzeto iz francuskog naučnog časopisa.)
