Univerzalni poziv islama

Islam sve mlade, bez obzira na rasu, naciju i odgojne uslove smatra mukellefima, tj. osobama koje su šerijatski gledano obavezne obavljati vjerske dužnosti i sprovoditi vjerska učenja. Islam sve mlade poziva u vjeru i moralnost. Da su loše odgojeni mladići bili nepopravljivi, Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., ih nikada ne bi pozvao u vjeru i moralnost.

To što Božiji poslanik, s.a.v.a., sprovodeći Božiju naredbu sve punoljetne mlade ljude, koji su odrastali u svim dobrim ili lošim odgojnim uvjetima, poziva na put čistote i vrline i smatra ih obaveznim da izvršavaju moralne i ljudske obaveze, ukazuje nam da je prema stanovištu cijenjenog Predvodnika islama, s.a.v.a., moguće popraviti ponašanje loše odgojenih mladih. Međutim, to je zadatak koji iziskuje ozbiljan trud i čvrstu odluku.

Mladi ljudi koji su odgojeni s iskvarenim moralom moraju uz pomoć učenih i kreposnih ljudi prepoznati svoje moralne nedostatke, a zatim se potruditi da ih izliječe. Potrebno je također izvući pouku i iz lošeg ponašanja drugih ljudi, te uz pomoć razuma i misli popraviti samog sebe i sačuvati se od sramote ružnih djela.

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Misao je čisto ogledalo (koje pokazuje stvarni lik onoga što se u njemu ogleda) i vrijednost koja opominje i daje savjete; dovoljno je čovjeku za vlastiti odgoj da izbjegava ono što ne bi želio da drugi čine.”[1]

Prenosi se da je hazreti Ali, a.s., također rekao: “Onog ko svoju dušu ne očisti, njegovi pokuđeni običaji će osramotiti.”[2]

Svi ljudi, bez obzira na dob, dužni su popraviti se, kloniti se nečistoća i tražiti od Allaha oprost za grijehe. Međutim, izvršenje ove svete obaveze za mlade je bolje i bitnije, zato jer mladi tokom mladosti uspostavljaju temelje za cijeli život. I šta je bolje od toga da iskoriste ovu priliku i pročiste se od lošeg odgoja iz djetinjstva i prljavštine grijeha te da ostatak života prožive u čistoći i dobročinstvu?

Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “Pokajanje je uvijek dobro, ali je u mladosti bolje.”[3]

Logika psihologije također kaže da mladi mogu u sebi ugasiti loša sjećanja i nepoželjni odgoj iz djetinjstva, ozbiljnom odlukom i voljom ukloniti njihov utjecaj te umjesto njih oplemeniti svoju dušu pohvalnim navikama i poželjnim osobinama.

Doktor Eustace Chesser kaže:

“Moguće je da se u periodu djetinjstva, kao proizvod činilaca koji aktivno utječu na razvoj vaše ličnosti, izložite određenim manjkavostima i poteškoćama. No, na svu sreću, te manjkavosti i poteškoće nisu nešto što će vječno ostati i što je nemoguće otkloniti, naprotiv, ozbiljnošću i voljom mi uglavnom možemo ukloniti štetne utjecaje svog djetinjstva. Posebno se moramo potruditi tokom mladosti da, ukoliko naše tijelo ili duša posjeduju manjkavosti koje su rezultat prošlih događaja, uklonimo te manjkavosti.”[4]

“Ako ste u bašti svoje kuće posadili tikvu, možda ponekad zaželite izabrati jednu tikvicu i na njenoj kori palidrvcetom ispisati svoje ime. Vi ste u tom trenutku potpuno svjesni da će, što ta tikvica bude više rasla, trag koje ste vi urezali u njenoj kori biti veći te da, u trenutku kada se rast tikve upotpuni i kada prispije za branje, vaš trag ili pisanje više neće biti tako jasni kao na početku, ali će biti mnogo veći. Na isti način tragovi koji nastanu na duši djeteta također ostaju. Moguće je da ti tragovi i sjećanja oslabe, ali opseg njihovog djelovanja i utjecaja će se proširiti, a tragovi će se očitovati u moralu i ponašanju.

Znamo da tikva nije u stanju u potpunosti ukloniti tragove na svojoj kori, ali ukoliko želimo i odlučimo, mi možemo da ne dopustimo tim skrivenim tragovima i sjećanjima koja su se zadržala u našoj svijesti da negativno i štetno djeluju na naš život.”[5]

[1] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 1246.

[2] Gureru-l-hikem, str. 719.

[3] Medžmu'e verrām, tom 2, str. 118.

[4] Rošt va zendegi, str. 16.

[5] Rošt va zendegi, str. 17.