Metod rješavanja temeljnih pitanja o svjetonazoru

Metod rješavanja temeljnih pitanja o svjetonazoru

Kada se čovjek nađe u situaciji rješavanja glavnih pitanja na kojima se temelji svjetonazor, pri procesu spoznavanja načela istinite vjere na prvom se koraku susreće sa sljedećim pitanjem: na koji način, to jest kojom metodom da riješi ta pitanja.

Na koji način da dođe do ispravnih osnovnih spoznaja, te koji putevi i metode spoznaje uopće postoje? Koju od njih da iskoristi kako bi stigao do spoznaje tih određenih pitanja?

Obavezu podrobnog istraživanja ovog pitanja, izvršava disciplina filozofije koja se naziva spoznajna teorija (epistemologija, gnoseologija), koja raspravlja o vrstama čovjekove spoznaje i procjenjuje njihovu vrijednost. Ukoliko bismo se posvetili svim metodama spoznaje to bi nas primjetno udaljilo od teme kojom se bavimo. Stoga, zadovoljit ćemo se spominjanjem samo onih metoda koje se neposredno dotiču teme o kojoj govorimo.

S jednog aspekta, čovjekovu spoznaju možemo podjeliti u četiri kategorije:

1. Spoznaja putem eksperimenta, (empirijska, znanstvena). Ova vrsta spoznaje kao osnovno sredstvo prikupljanja saznanja koristi čovjekova vanjska sredstva percepcije, to jest osjetila, iako razum i na ovom polju ima svoju ulogu kada je posrijedi apstrahiranje i uopćavanje osjetilnih percepcija. Empirijske spoznaje se koriste u empirijskim znanostima, poput fizike, hemije i biologije.
2. Racionalna spoznaja. Ova vrsta spoznaje stiče se posredstvom apstrahiranih pojmova (filozofskih inteligibilija drugoga reda), a osnovnu ulogu u njihovom pribavljanju nabavci ili osiguravanju igra razum, iako je moguće da se nekad koriste i premise dedukcije. U djelokrug ovih spoznaja ulaze logika, filozofija i matematika.
3. Dogmatska spoznaja. Ova vrsta spoznaje je drugostepene naravi, a stiče se na osnovu prethodnih spoznaja iz povjerljivih izvora koji su vjerodostojni i to posredstvom izvještavanja Pouzdanog izvjestioca. Tvrdnje koje sljedbenici religija pobožno prihvataju na osnovu riječi vjerskih prvaka, u koje nekada vjeruju više negoli u ono što se temelji na osjetima i iskustvu, spadaju upravo u ovu kategoriju spoznaje.
4. Spoznaja iz duhovnog osvjedočenja. Nasuprot nabrojanim kategorijama, ova vrsta spoznaje veže se za suštinu spoznate stvari bez posredstva umnih slika i pojmova. U takvom stanju nema mjesta nikakvoj greški ili promašaju. Međutim, kao što je na svom mjestu objašnjeno, obično je ono što se naziva spoznajom iz duhovnog osvjedočenja ili irfanskom spoznajom ustvari umna interpretacija osvjedočenog, (zorno prikazivanje ono što nije zorno) čime već postaje sklona griješenju.

Vrste svjetonazora

Na osnovu podjele koju smo upravo naveli u vezi sa spoznajom, možemo izvesti podjelu i u vezi sa svjetonazorima i to na sljedeći način:

1. Znanstveni svjetonazor – podrazumijeva da čovjek na osnovu rezultata postignutih empirijskim naukama, oformi svjetonazor o egzistirajućem svijetu.
2. Filozofski svjetonazor – stiče se putem argumentiranja i racionalnih napora.
3. Religijski svjetonazor –stiče se posredstvom vjerovanja u predvodnike vjere, te prihvatanja njihovih riječi.
4. Irfanski/gnostički svjetonazor – ovaj pogled se stiče posredstvom duhovnog poimanja i duhovnog osvjedočenja.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhamed Teki Misbah Jazdi