Ljudska priroda poslanikā

Ljudska priroda poslanikā

Poslanici, iako imaju neke uzvišene osobine, kao što su mudžize, bezgrješnost, sačuvanost od greške, besprimjerno vodstvo, jedinstvena sposobnost gradnje čovjeka, primjereno sukobljavanje sa mnogoboštvom, praznovjerjima, tlačenjima – ipak su ljudi.

Poslanici imaju sve što karakteriše čovjeka: jedu kao drugi ljudi, spavaju, hodaju, razmnožavaju se i na kraju umiru. Imaju sve potrebe koje su sastavni dio čovjeka. Poslanici, kao i drugi ljudi, imaju obaveze i dužnosti. Obaveze koje se dostavljaju drugim ljudima njihovim posredstvom obuhvataju i njih same. I za njih postoji haram i halal, a ponekad se na njih odnose i teže obaveze, kao što su Božijem poslaniku bili farz bdjenje u posljednjem dijelu noći i noćne nafile.

Poslanici nikada sebe ne izuzimaju iz obaveza. Oni se, kao i drugi, i više od drugih, plaše Boga. Više od drugih robuju Bogu, klanjaju, poste, bore se na Božijem putu, daju zekat, čine dobra djela, pomažu Božijim robovima, trude se da poboljšaju svoj život i život drugih ljudi te da ne žive na račun drugih.

Poslanici se od ostalih ljudi razlikuju samo u pogledu Objave, njenih preduvjeta i neophodnosti. Objava ne stavlja poslanike izvan čovječanstva, već ih čini primjerima savršenih ljudi i uzora drugima. Iz istog razloga poslanici postaju predvodnici i vođe drugim ljudima.

Izvor – Objava i vjerovjesništvo, Murteza Mutahari