Milostivi i Voljeni Bog

Milostivi  i Voljeni Bog

Sve sure časnog Kur'ana započinju Božijim imenom. Međutim, od svih Božijih svojstava najveću pažnju privlače dva i Bog je na svim mjestima opisan njima. Jedno od tih svojstava je Rahman (رحمان)- što znači Svemilosni, a drugo Rahim (رحيم) – Milostivi. Moglo bi se reći da uzvišena učenja islama počinju pozivom Svemilosnom i Milostivom Bogu.

Ova dva svojstva najveći su pokretači ljudskih osjećanja, izvor su prijateljstva i ljubavi ljudi prema Bogu te snažnog emocionalnog pokretača koji srca ljudi obasjava svjetlošću nade.

U islamu, prvi stepen u sklopu razvoja vjerskih osjećanja adolescenata i zadovoljenja njihove žudnje za vjerom jeste poziv Bogu Svemilosnom, Milostivom. Ova dva svojstva sjedinjuju razum s osjećajima, spajaju razumsko priznanje i emotivnu ljubav i uspostavlju temelje vjerskih osjećanja.

Milostivost i dobročinstvo dva su poželjna svojstva koja Boga čine voljenim kod adolescenata i koja potiču njihova osjećanja na to da ga vole. U skladu s jačanjem ljubavi prema Bogu, jača i njihovo uvjerenje i njihova vjera.

Imam Bakir, a.s., u odgovoru na postavljeno pitanje kaže : “Da li je vjera nešto osim ljubavi?”[1]

Ljubav je najmoćnija snaga koja potiče čovjeka u svim različitim izrazima i vidovima njegova života. Ljubav je poželjno osjećanje čije prisustvo umnogome olakšava ljudima teškoće i čini podnošljivim mnoge njihove nedaće i boli. Ljubav čovjeka vodi na put požrtvovanosti i da bi stekao zadovoljstvo voljenog, čovjek je spreman žrtvovati sve što ima.

[1] Revze-ye kāfī, str. 80.