Usmjeravanje osjećanja

Autor: Muhammed Taqi Falsafi
Izvor: Dijete sa stanovišta naslijeđa i odgoja
Share

Najveća teškoća u odgoju mladih ljudi jeste pravilno usmjeravanje njihovih osjećanja. Stručan i sposoban je onaj odgajatelj koji svojim preciznim i odmjerenim radom uspije uravnotežiti i dovesti u red emocionalne sklonosti mladih ljudi da, s jedne strane, na doličan način zadovolji njihova osjećanja, a s druge strane, da spriječi njihov neposluh i pobunu.

Tjelesni prohtjevi i emocionalne težnje najveća su snaga koja vlada čovjekom i koja ga vodi i usmjerava na svoju putanju. Muškarci i žene, stari i mladi, obrazovani i neobrazovani, tj. sve društvene skupine i klase ljudi se manje-više pokoravaju svojim emocionalnim težnjama i sklonostima. Ljudski razum, sa svom svojom vrijednošću i značajem koje ima u uputi čovjeka, većinom je pod utjecajem osjećanja, što umanjuje njegov sjaj i blistavost.

Hazreti Ali, a.s., je rekao : “Koliko je samo razuma koji su zarobljenici prohtjeva duše.”[1]

Prenosi se da je imam Sadik, a.s., rekao: “Strasti su budne, a razum spava.”[2]

“Emocionalna stanja, naša bol, tuga, radost, ljubav i zloba u svakom trenutku utječu na način našeg razmišljanja. Moguće je da onaj koji razmišlja, istražuje ili sudi, istovremeno bude pod utjecajem vlastitih htijenja, želja i strasti. On može biti sretan ili nesretan, uznemiren ili smiren, radostan ili depresivan. Na taj način svijet u našim očima, u skladu s našim emocionalnim i fiziološkim stanjima koje tokom umnog djelovanja grade i oblikuju promjenjivu dubinu naše svijesti, poprima različita naličja i oblike. Mi znamo da su ljubav, ljutnja i strah u stanju čak i usklađene i podešene stvari iskriviti i poremetiti.”[3]

Razum i osjećanja su dva djelotvorna činioca koji upravljaju ljudskim životom i značajne snage koje osiguravaju sreću čovjeka. Postojanje ova dva činioca, svakog na svom mjestu, nužno je i potrebno. Razum i osjećanja, zavisno od vrste djelovanja i vlastitih osobina, u raznim vidovima se razlikuju jedno od drugog.

[1] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 1172.

[2] Bihāru-l-envār, tom 18, str. 121.

[3] Ensan-e nāšenāhte, str. 121.

  • 1 Novembra, 2019