Mjerodavna ustanova za savjetovanje

Autor: MUHAMMED TAQI FALSAFI
Izvor: MLADI SA STANOVIŠTA RAZUMA I OSJEĆANJA
Share
Mjerodavna ustanova za savjetovanje

Nesumljivo, razumni i brižni otac i majka najmjerodavnija su ustanova za savjetovanje i razmjenu mišljenja. Međutim, obraćaju li se mladi u ovakvim prilikama svojim roditeljima? Jesu li im spremni reći svoju tajnu i s njima se savjetovati o životnim problemima? Nažalost, u većini slučajeva odgovor na ova pitanja je odričan.

Tamo gdje otac i majka iskazuju poštovanje prema ličnosti svoje djece i drže ih kao iskrene, drage i cijenjene prijatelje, gdje se savjetuju sa svojim djetetom o porodičnim poslovima i krajnje iskreno od njega traže da im svojim idejama i promišljanjima pomogne, čini se da su mladi spremni savjetovati se s njima o problemima koji ih tište i koristiti se njihovim uputama i smjernicama. Međutim, veoma se rijetko događa da roditelji u svom odnosu prema djeci budu na takav način svjesni realnosti i svojih vlastitih obaveza.

Tamo gdje otac i majka budu gledali na adolescenta kao na dijete i ne budu poštivali njegovu društvenu vrijednost, gdje prilikom donošenja odluka o porodičnim pitanjima budu svoje dijete smatrali strancem i nesposobnim za savjetovanje i konsultacije, tj. u onoj porodici gdje otac i majka ne budu nikakvog obzira prema ličnosti svog djeteta koje se nalazi u adolescentnom dobu i koji s njim budu razgovarali na isti način kako su razgovarali tokom njegovog djetinjstva – autoritativno i zapovjednički – adolescent će na isti način oca i majku smatrati strancima i tuđincima u vlastitom životu: neće im govoriti o svojim tajnama, niti će tražiti njihovu pomoć u rješavanju svojih nedoumica.

“Nažalost, uz svu gorčinu i žal koju ova istina sa sobom nosi, moramo priznati da su roditelji u trenucima potrebe za savjetom i uputom posljednje osobe kojima se njihova djeca obraćaju. Da su uspjeli svoja djela učiniti promišljenijim, a svoje ličnosti zanimljivijim, nikada ne bi došli u ovakvu nepriliku.”[1]

Dostojanstvo i dokazivanje ličnosti su najomiljenije stvari u životu jednog adolescenta. Očevi, majke i odgajatelji koji su zainteresirani za sreću i uspjeh adolescenata, koji ih žele odgojiti na ispravan način i sačuvati ih od zastranjenja i propasti, moraju u svakom trenutku biti svjesni njihovog psihičkog stanja. Moraju se odnositi prema adolescentima na takav način da ni u kom slučaju ne povrijede njihovu ličnost i ne stvore okolnosti u kojima će biti povrijeđena njihova čast i gdje će biti poniženi.

Ukoliko roditelji odgojne sadržaje ili upute svojoj djeci iskažu na prijateljski način, u obliku savjeta ili savjetovanja i razmjene mišljenja, s lahkoćom će prodrijeti u dubine njihove duše i uspjet će u svom nastojanju da ih ispravno odgoje.

Nebeska vjera islam u svom odgoju mladih generacija daje punu pažnju ovom veoma važnom psihološkom detalju. U mnogim ajetima i predajama islam svoje sljedbenike poučava da se upućivanje mladih i sprovođenje odgojno-obrazovnih metoda mora temeljiti na osnovama poštovanja i uvažavanja ličnosti adolescenata.

Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj…..”[2]

Lukman je bio jedan od Božijih ljudi i predvodnika u vjeri i mudrosti. U Kur'anu se nalazi sura koja je naslovljena po njegovom imenu. Lukman je u cilju savjetovanja i odgoja svoga mladog sina izrekao duboke i mudre riječi od kojih su neke prenesene u Božijoj knjizi.

Zanimljivo je da Allah, dž.š., pored toga što napominje osnovni tekst i sadržaj Lukmanovih riječi, također, izrazom  و هو یعظه – savjetujući ga posebno ukazuje na način njegova obraćanja.

Da je ova sintagma izostavljena iz navedenih kur'anskih riječi, odnosno da je kur'anski ajet objavljen u sljedećem obliku Kada Lukman reče sinu svome:”O sinko moj….” jasno bi bilo da se mudri i učeni Lukman obratio određenim riječima svome sinu, ali ne bi nam bilo jasno na kakav način se obratio. Uzvišeni Bog, spominjući sintagmu savjetujući ga, pojasnio nam je način Lukmanova govora i jasno nam ukazao na to da Lukmanove riječi nisu bile grube, zapovjedne, srdite, pogrdne, ponižavajuće ili prožete laskanjem i ulagivanjem, nego da je Lukman blagim i toplim glasom uputio svome sinu savjet i da je svoju odgojnu pouku i sadržaj prenio uz puno uvažavanje ličnosti i ponosa svoga sina.

Kao da Bog poručuje očevima da uzmu pouku i uče od mudrog Lukmana metodu savjetovanja i odgoja djece i adolescenata, da blagim tonom savjetuju i govore, ne bi li njihovo ponašanje ostvarilo koristan utjecaj na mlade i bilo uzrok njihove sreće i blaženstva.

Cijenjeni predvodnici islama pri obavljanju svoje očinske obaveze odgoja djece uvijek su koristili metodu prijateljskog savjeta. Ali, a.s., u svome pismu upućenom hazreti Hasanu, a.s., jasno ukazuje na ovaj bitan odgojni detalj.

“Ja zaista nikada u svojoj obavezi savjetovanja nisam bio nemaran. Ti, dragi sine, doista neprestano vodiš brigu o onome što je izvor dobra i sreće za tebe, a ja svojom očinskom ljubavlju neprestano vodim brigu o tvojoj sreći i spasenju. Ali budi siguran da, koliko god se trudio, tvoje misli neće dostići misli tvoga prekaljenog oca.”[3]

Očevi i majke mogu iz ovog kratkog, ali poučnog teksta izvući dva veoma precizna psihološka detalja i praktično ih iskoristiti u odgoju svoje djece.

  1. Svoje odgojne napomene trebaju iskazati jezikom savjeta i dobronamjernosti, a ne govoriti jezikom naredbe i nadmenog zapovijedanja jer će takav odnos povrijediti i poniziti ličnost mladih ljudi.
  2. Otac i majka se trebaju smatrati saučesnicima u oblikovanju sreće vlastitog djeteta. Oni mu trebaju objasniti i reći: Ti zbog ljubavi prema samom sebi težiš vlastitoj sreći, ali i mi ti zbog svoje očinske i majčinske ljubavi želimo sreću i uspjeh u životu. Prema tome, i mi i ti imamo jedan jedinstven cilj, a to su tvoj spas i tvoja pobjeda. Da bi se ostvario naš cilj moramo sarađivati, s tom razlikom što smo mi proživjeli više godina života, imamo više iskustva i veoma smo dobro upućeni i obaviješteni o opasnostima mladalačkog doba.

Da bi ovaj uzburkani period okončao u zdravlju i da bi mirne savjesti stigao do sreće, u nekim nužnim prilikama mi ćemo ti dati potrebne upute i savjete, ukazat ćemo ti na opasnosti koje ti stoje na putu. Od tebe očekujemo da prihvatanjem i sprovođenjem u djelo naših savjeta iskreno sarađuješ s nama i da na taj način pripremiš teren za vlastiti uspjeh i pobjedu, što jeste naš zajednički cilj.

Čini se da su adolescenti spremi prihvatiti ovakvu logiku koja je u cijelosti ispunjena dobronamjernošću i ljubavlju i spremni su slijediti korisna i dobronamjerna uputstva svojih roditelja, koja su upućena uz puno uvažavanje njihove ličnosti.

Jedan od puteva i metoda iskazivanja poštovanja prema ličnosti adolescenata, prilikom ukazivanja na njihove moralne dužnosti i obaveze, jeste metoda korištenja razumskog obrazloženja. To znači da očevi i majke odgojne sadržaje namijenjene mladima trebaju potkrijepiti objašnjenjima i pojasniti im uzroke svojih zapovijedi i uputa. Ovo je jedna od razlika koja odvaja metod odgoja adolescenata od metoda odgoja djece.

Djeca su zbog nezrelosti svog razuma nesposobna analizirati događaje. Stoga su roditelji dužni svoju djecu upozoravati na njihove obaveze i pokazati im put bez ikakve potrebe za objašnjenjem. Djeca će se, također, bez traženja dokaza pokoriti ocu i majci i izvršavati njihove upute i zadatke.

“Pozitivne zapovijedi upućene djeci pokazuju put koji ona trebaju proći. Sve zavisi od načina izgovaranja rečenice. Za jednu određenu dob rečenica “Uradi to!” treba imati prizvuk naredbe i ne smije ostavljati mjesta za raspravu.

Dijete ima potrebu za jasnim pravilima i potrebno mu je pokazati koristan pravac kojim se treba kretati. Nakon što dijete još u prvim godinama svoga života shvati šta treba činiti, neće se navići na bespotrebne rasprave i prepirke.”[4]

Razum adolescenata koji su izašli iz djetinjstva u priličnoj mjeri je razvijen tako da je u stanju shvatiti uzroke zapovijedi i analizirati i raščlaniti događaje i probleme. Otac i majka trebaju iskoristiti spoznajnu snagu adolescenta i logikom obrazlaganja ukazati mu na odgojne sadržaje.

“Nakon djetinjstva oblik bespogovorne naredbe se napušta i počinje se s djelovanjem obrazloženjima i zdravim razumom. Otac od tada mora govoriti: “Da sam na tvom mjestu, ja bih radio to i to.” i mora to potkrijepiti dokazom.”[5]

Savjeti i upozorenja roditelja praćena obrazloženjima su njihovo prećutno priznanje sposobnosti razuma i spoznaje njihove mlade djece i iskazivanje poštovanja njihovoj ličnosti. Savjeti i upute snaže i razvijaju moć razumijevanja i spoznaje adolescenata i potiču njihovu intelektualnu snagu. Pored toga, savjeti i upute praćeni obrazloženjima imaju mnogo dublji odgojni utjecaj na dušu adolescenta i oni ih jako dobro prihvataju i slijede.

Cijenjeni predvodnici islama koristili su razumski metod u odgoju mladih generacija, savjetujući svoju mladu djecu uz obavezno navođenje razumskog dokaza.

 

[1] Mā va farzandān-e mā, str. 78.

[2] Lukmān, ajet. 13.

[3] Nehdžu-l-belāga, Fejz, str. 909.

[4] Če mīdānam? Tarbijjat-e atfāl-e došvār, str. 78.

[5] Če mīdānam? Tarbijjat-e atfāl-e došvār, str. 79.

  • 31 Jula, 2019