Stvaranje čovjeka

Mudri Bog stvorio je čovjeka u najboljem liku i utkao u njegovu prirodu težnju za spoznajom i raspoznavanjem dobra i zla. Nažalost, većina ljudi, zbog zanemarivanja glasa svoje prirode i razuzdanog ispoljavanja nagona i prohtjeva duše, padaju u sunovrat i okreću se prema propasti i poniženju. Samo one osobe koje budu slijedile glas svoje iskonske prirode i koje svoju potrebu za vjerom i moralom budu zadovoljavale uporedo sa svim drugim prirodnim potrebama bit će sretne i blažene.

Sa stizanjem puberteta u bićima mladih ljudi bude se vjerska osjećanja i sklonosti, čineći mlade strasno zainteresiranim za duhovnost. U kriznim pubertetskim godinama ova urođena žudnja je snažna i vatrena, pa mladi s velikim interesovanjem i nestrpljenjem tragaju za vjerskim temama, no nakon prolaska puberteta ona postepeno gubi na snazi i pretvara se u običnu težnju.

Nebeska vjera islam u odgoju mlade generacije u najvećoj mjeri koristi vjersko buđenje i gorljive težnje za vjerom koje se prirodno javljaju u mladima tokom kriznog perioda puberteta. Islam nastoji iskoristiti ovu kratkotrajnu i vrijednu priliku i učiniti je glavnim poglavljem knjige svog odgojnog djelovanja, te na taj način u mladima uspostaviti najuzvišenije i najčišće temelje.

Islam je svoj vjerski i moralni odgoj, kao temeljne stubove odgoja mladih, uredio u skladu s njihovim urođenim žudnjama, a na temelju ponude i potražnje.

U trenutku kada korjenite promjene puberteta u mladim ljudima bude potrebu za vjerom i interes za učenje vjerskih tema, časni predvodnici islama, ne gubeći ni trenutka vremena, počinju s predočavanjem vjerskih sadržaja i obavezuju mlade na učenje časnog Kur'ana i islamskih propisa, obavljanje dužnosti robovanja Bogu i ustezanje od činjenja grijeha, tj. obavezuju ih na izvršavanje vjerskih obaveza i pokornosti Božijim naredbama. U vezi s tim postoje brojne predaje.

Prenosi se da je imam Sadik, a.s., rekao: “Onom ko uči Kur'an dok je mlad, Kur'an se pomiješa s njegovim mesom i njegovom krvlju. (Kur'an ostavi snažan pečat i utjecaj na cijelo biće mladog čovjeka).”[1]

Hazreti Sadik, a.s., je rekao: “Neka se dijete prvih sedam godina igra, drugih sedam godina uči pisanje, a sljedećih sedam godina neka uči šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno.”[2]

Prenosi se da je Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao: “Allah će sedam skupina ljudi staviti pod svoju sjenu (zaštitu), u danu kada druge sjene osim Njegove neće biti: pravednog vladara, mladića koji je odgojen u robovanju Bogu…”[3]

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog od svih stvari najviše voli mladića koji se pokaje.”[4]

Zadovoljenje žudnje mladih za vjerom i poučavanje vjeri i moralu ubrajaju se u prijeke odgojne potrebe. Mladi koji izbjegavaju izvršiti ovu prirodnu dužnost, prema mišljenju predvodnika vjere, zaslužuju kaznu.

Prenosi se da je imam Bakir, a.s., rekao: “Ako vidim mladića, sljedbenika moga, koji se ne trudi učiti i spoznati vjeru, žestoko ću ga kazniti.”[5]

Staratelji adolescenata su također dužni svoju djecu podsticati na učenje vjerskih propisa i obaveza i odgojiti ih u duhu vjere i poštenja. Predvodnik islama je imao loše mišljenje o očevima koji se nemarno odnose prema ovoj velikoj odgojnoj obavezi i koji zanemaruju duhovnu potrebu svoje djece za vjerom.

Prenosi se da je Božiji poslanik, s.a.v.a., pogledao prema jednoj skupini djece pa rekao: “Teško li je djeci vremena pred Sudnji dan od njihovih vlastitih očeva.” Neko je rekao: “Je li to zato što su njihovi očevi mnogobošci?” Odovorio je: “Ne, nego zato što su vjernici, a ne poučavaju ih ničemu od vjerskih obaveza. I ako se dogodi da dijete samo nešto nauči od vjerskih propisa, zabranjuju im obavljanje tih dužnosti, i zadovoljavaju se samo time da njihova djeca ostvare i priskrbe sebi nešto od Dunjaluka. Ja se odričem njih, a i oni se odriču mene.”[6]

Da bi vjersko učenje ostavilo dubok utjecaj na adolescente i da bi se njihova duša odgojila u vjeri, potrebno je iskoristiti prvu priliku i započeti poučavanje onog trenutka kada se u njima probude vjerska osjećanja. Kada je u pitanju odgoj mlađih generacija, ovo pitanje je bilo u središtu pažnje cijenjenih islamskih predvodnika.

Imam Sadik, a.s., je rekao: “Požurite s poučavanjem hadisu svoje djece, prije nego što vas zalutali protivnici na putu do srca vaše djece preteknu (i vašu djecu pouče pogrešnim idejama i u srca im ubace klicu nevjerstva, nemorala i iskvarenosti.)”[7]

[1] Vesāil, tom 2, str. 140.

[2] Kāfī, tom 6, str. 47.

[3] Tefsir Medžme'ul bejān, tom 2, str. 385.

[4] Miškatu-l-envār, str. 155.

[5] Sefīne, str. 680.

[6] Mustedrek, tom, 2, str. 625.

[7] Kāfī, tom 6, str. 47.