Pojava lažnih vjerovjesnika
Pojava lažnih vjerovjesnika
Nakon što je učvršćena vlast islama i ojačao centar odluke u Medini imenovanjem povjerljivog nasljednika i halife koji će uputiti s istinom ka istini, neku veliku opasnost nije predstavljalo otpadništvo pojedinaca i njihovo neprihvaćanje onoga što je Božiji Poslanik, s.a.v.a., donio, kao ni pojava pojedinaca u mjestima udaljenim od Medine, koji su u vjeri vidjeli sredstvo za ostvarivanje svojih niskih želja.
Jedan od tih slučajeva je slučaj Musejlime koji je lažno tvrdio da je vjerovjesnik. Napisao je pismo Božijem Poslaniku, s.a.v.a., navodeći da je on poslan kao vjerovjesnik i tražio je od njega da sudjeluje s njim u vlasti na Zemlji. Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a., saznao za sadržaj pisma, obratio se onima koji su ga donijeli: “Da nije bilo zabranjeno ubiti izaslanika, posjekao bih vam glave! Jer vas dvojica ste prije primili islam i prihvatili moje poslanstvo, pa zašto ste onda napustili vašu vjeru i njega počeli slijediti?” Potom je napisao odgovor na pismo lažljivcu Musejlimi:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمنِ الرَّحِيمِ، مِنْ مُحمَّدٍ رَسُولِ اللّه إِلَى مُسَيلَمَة الْكَذَّابِ:
سلام عَلى مَنِ اتَّبَعَ الْهُدى. أمّا بعد؛ فإِنَّ الْأَرْضَ لِلَّهِ يُورِثُها مَنْ يَشاءُ مِنْ عِبادِهِ وَ الْعاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ.
“U ime Allaha, premilosnog, samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, lažljivcu Musejlime. Neka je mir onima koji slijede Uputu. Doista Zemlja pripada Allahu i dat će je u nasljedstvo onome od svojih robova kojem On želi, a sretan kraj pripada bogobojaznima.”[1]
Muslimani su uspjeli uništiti i neke druge pokrete opadništva koje su pokretali neki varalice poput Esveda El-‘Ensija, Musejlime i Talhe.
[1] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 4, str. 599-601; Tarihu-t-Taberi, sv. 2, str. 399-400.