Naslijeđe i odgoj

Naslijeđe i odgoj

Dijete u majčinoj utrobi nasljeđuje osobine od majke, oca i svojih djedova, što je samo po sebi svojevrsni kada i kader Božiji. Nasljedne osobine se dijele u dvije vrste:

1. U prvu vrstu spadaju one osobine koje su konačno podređene kadau i kaderu i koje će do kraja života biti nepromjenjive. Terminološki rečeno, uvjeti u maternici za njih su potpuni uzrok (‘illete tâme).
2. U drugu vrstu spadaju osobine koje dolaze u vidu sklonosti dobijenih od roditelja i predaka naslijeđem, kao pogodni uvjeti i ne spadaju u konačnu sudbinu, što znači da uvjeti maternice za njih priređuju pripremni uzrok.

Budućnost nekih ljudi određena je ezelskom sudbinom (sudbinom iz prapočetka), ali se ostali mijenjaju manje ili više u skladu sa odgojnim uvjetima i okruženjem.^[1]

Kao što znamo, poremećaj razuma i ludost, hemofilija, nijemost (…) jesu mahane i nedostaci uzrokovane naslijeđem. Isto tako, neke bolesti poput tuberkuloze, raka, visokog krvnog pritiska i sl., dolaze naslijeđem kao sklonosti i potencijali. Nakon toga, uvjeti okruženja i način života mogu ih spriječiti ili olakšati njihovo pojavljivanje.^[2]

Upravo kao što boja kože, boja očiju i kratkovidnost predstavljaju nasljedne osobine koje se ne daju promijeniti, tako i ludost i umna poremećenost predstavljaju nesreću koja se ne može promijeniti. Dijete koje dođe na svijet od maloumnog oca i koje se začne u utrobi maloumne majke do kraja života će biti maloumno i to je njegova konačna sudbina. Ne mogu mu pomoći čak ni uzvišena poslanička naučavanja, a ni medicinske i odgojne metode. Takvo dijete je naprosto prinuđeno da bude maloumno. Isto tako, dijete koje je začeto u maternici glupe i maloumne majke i koje je od svojih glupih roditelja naslijedilo maloumnost i nijemost do kraja svoga života ostat će takvo i njega nikakvo obrazovanje i odgoj neće promijeniti.

Dijete koje se rodi maloumno, smeteno, strašljivo i ravnodušno ne može se nikakvim odgojem i obrazovanjem preobratiti u jednog aktivnog čovjeka                                                      ili sposobnog i hrabrog lidera.^[3]

Imam Ali, a.s, je rekao:

الحُمْقُ داءٌ لا يُداوى و مَرَضٌ لا يَبْرءُ

“Glupost je bol koja ne prestaje i bolest neizlječiva.”^[4]

Dijete koje rodi majka koja boluje od tuberkuloze već ima predispozicije za ovu bolest i ovo je nešto što nosi u sebi kao naslijeđe od majke. To ne znači da mu je obaveznim kadaom i kaderom propisano da će oboljeti od tuberkuloze i da ga neizbježnom sudbinom sljeduje ta bolest. Higijenski uvjeti i životno okruženje predstavljaju kriterij njegovog zdravlja i bolesti. Ukoliko se nakon rođenja brzo odvoji od svoje bolesne majke i bude živjelo u zdravoj sredini, pod zdravim nadzorom, moći će cijeli svoj život provesti u zdravlju. A ako ostane u naručju svoje majke, bude dojeno njenim zaraženim mlijekom, bude odgajano njenom rukom, s obzirom da već posjeduje pretpostavke, veoma brzo će dobiti tuberkulozu i umrijeti.

Kao što je ranije rečeno, moralne osobine i psihološka stanja roditelja ostavljaju trag na djetetu. Čistota i nečistota, hrabrost i plašljivost, velikodušnost i škrtost, kao i sva ostala moralna svojstva u djetetu stvaraju naklonost i tlo za dobre i loše osobine. Ali, ove odlike nisu nužno predodređene kadaom i kaderom djeteta. Moguće je putem dobrog odgoja nepoželjne sklonosti i loše moralno tlo popraviti te posredstvom odgoja u djetetu stvoriti sklonosti ka dobru.

[1] Ensane našenahte, str. 245.

[2] Ensane našenahte, str. 243.

[3] Ensane našenahte, str. 245.

[4] Gureru-l-hikem, str. 72.