Briga u trudnoći

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Briga u trudnoći

Ako se iz nezakonitog intimnog odnosa ne začne dijete, ljubavni par će se suočiti samo sa tajnim grijehom, ali ako se iz tog odnosa začne dijete, u tom slučaju će sa njihovog čina biti strgnut veo tajnosti i njihova zabrinutost i nelagoda će se pojačati. Kada djevojka koja bez znanja roditelja učini blud shvati da je zatrudnjela i da će je ubrzo odati velik stomak, ona postaje veoma nezadovoljna i rastresena. Koliko će samo noći do zore probdjeti u brizi i koliko suza će biti proliveno u usamljenom kutku doma zbog nesreće i sramote! Koliko li je samo djevojaka koje su zbog tajnog bluda i takve trudnoće svoj život okončale samoubistvom! Koliko li je djevojaka koje su, radi očuvanja vlastitog obraza, želeći pobaciti svoje nezakonito dijete, bile na pragu smrti!

Ako takva žena ne izvrši samoubistvo i ne izvrši pobačaj, te se nakon što prođe određen broj dana dijete rodi, da li je moguće takvo dijete smatrati zdravim i prirodnim? Pored toga što su u vrijeme njegova začeća otac i majka bili prestrašeni i zabrinuti te prvotni embrion djeteta nije zadobio sve prirodne uvjete da bude normalan, žena je u toku devet mjeseci trudnoće i za vrijeme razvoja djeteta neprekidno živjela u nezadovoljstvu i zabrinutosti. Uzastopna uzbuđenja i stalna tuga slabe tu ženu i čine je nemoćnom. Dijete, također, učestvuje u psihološkoj nesreći i dešavanjima u tijelu majke.

Prisjetimo se dvije činjenice: Prvo, ukoliko se majka u vrijeme začeća nalazi u stresnom stanju, na tijelu djeteta pojavljuju se mrlje. Drugo, uzbuđenja majke u toku trudnoće dijete će učiniti nervoznim. Kada jedan strašan događaj ili izazivanje nervoze u kratkom vremenu na djetetu ostavljaju loše tragove, kakav je onda slučaj ukoliko strepnja i strah traju neprekidno devet mjeseci i kakvu će opasnost to izazvati po zdravlje djeteta? Razlika između nezakonitih i zakonitih odnosa između muškarca i žene je poput razlike u putovanju u inostranstvo sa pasošem ili bez pasoša. Moguće je da oba putnika pređu granicu i da uđu u stranu državu, ali onaj putnik koji ima pasoš i koji je s vizom stupio na tlo strane države osjeća sigurnost i ima mirnu savjest. Kuda god krene u toj zemlji, osjeća se sigurno i smireno. Ide kud god hoće i kome hoće i u sebi nema nikakva straha, za razliku od putnika bez pasoša koji se stalno osjeća ugroženim, svugdje oko sebe vidi opasnost i u stalnoj je strepnji. Uplašen je i zabrinut. Kretanje mu je neusklađeno, a u svim poslovima je nemiran i nezadovoljan.

Ko god se s njim susretne i ko god pogleda u njegovom pravcu, on pomisli da je u pitanju neki policajac koji ga je prepoznao i koji je došao da ga uhapsi i sprovede u zatvor. Na jedno obično pitanje on mijenja boju lica, usta mu se suše, koljena klecaju, gubi smirenost i nadzor nad sobom. Sva ova neuobičajena psihološka i tjelesna stanja proizlaze iz činjenice da je ušao u tuđu zemlju nezakonito, bez pasoša i vize. Vjenčani list i sklapanje braka u ovom drugom slučaju označavaju pasoš i vizu za putovanje u inostranstvo. Onaj ko je došao do žene na temelju zakonskih propisa je poput sigurnog putnika koji je otputovao u stranu zemlju u skladu sa zakonima te zemlje. Bludnici su poput putnika bez vize u stranoj zemlji. Svugdje su u strahu i strepnji. Ovom uporedbom objašnjena je razlika između zakonite i nezakonite djece. U najkraćem, od prirodnih roditelja na svijet dolaze normalna i prirodna djeca. Dijete dobijeno iz nezakonitog braka nije sasvim „prirodno“ jer psiha i duševno stanje njegovih roditelja tokom začinjanja i stanje duha njegove majke kroz devet mjeseci trudnoće nisu bili potpuno prirodni.

Među ženama koje izgube čednost i odaju se bludničenju ima i onih koje nemaju nikakvu vjeru, da bi pred Bogom osjećale posramljenost, i koje u društvu ne posjeduju nikakvu čast i ugled, da bi se stidjele ljudi. One pristupaju bludničenju otvoreno i bez zazora, jer smatraju da nema razlike između zakonitih i nezakonitih odnosa. Ako ovakva žena zatrudni, njeno dijete nije pretrpjelo velike strepnje i strahovanja i u maternici nije raslo uz strah i zabrinutost majke, ali ipak, u dubini bića te žene postoje veći nedostaci, a to su drskost, nasilje i duh kršenja zakona. Upravo ova nepoželjna duševna osobina majke, poput ostalih duševnih osobina u djetetu, stvara loše pretpostavke. Dokle god u njenom umu postoji bestidnost i sklonost kršenju zakona, ako u tom stanju zatrudni, dijete će naslijediti ove nepoželjne duševne sklonosti, osim ako ona ne promijeni svoju odluku te iz svog uma izbaci ove nepoćudne misli.

Imam Sadik, a.s., je rekao:

لاتُزَوِّجوا المَرْأةَ المُستعلِنةَ بِالزِّنا و لا تُزَوِّجوا الرَّجُلَ المُسْتَعْلِنَ بِالزِّنا إلاّ أن تعرِفوا مِنْهُما التَّوبةَ

“Nemojte se ženiti ženama koje otvoreno bludniče, i nemojte se udavati za muškarce koji otvoreno bludniče, osim kada postane jasno da su se pokajali.”[1]

Neke žene se udaju, ali imaju pokvarenu i strastima sklonu dušu te zato uvijek obraćaju pažnju na druge muškarce. Moguće je da stupe u blud iako imaju muža koji im služi kao paravan pred društvenim uvredama i napadima. Bez sumnje, ovakva žena je zaražena pokvarenim duhom i mentalnom izopačenošću. Ukoliko ona zatrudni sa svojim zakonitim mužem, iako je dijete čisto sa stanovišta islamskih propisa, zbog zapljanog duha i mentalnog zastranjenja, dijete se ne razlikuje od vanbračnog djeteta. Majčine nečiste i nemoralne misli ostavljaju poguban trag u nutrini njenog zakonitog djeteta te će dijete nositi u sebi majčine osobine drskosti i bludničenja.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

و اشْتدَّ غضبُ اللهِ على امرأةٍ ذاتِ بَعلٍ مَلأَتْ عَينَها مِنْ غيرِ زَوجِها أو ذي مَحْرَمٍ مِنْها و إنّها إن فعلَتْ ذلكَ أحْبطَ اللهُ كُلَّ عمَلٍ عمِلتْهُ، فإنْ أوطأَ فراشَها    غيرُهُ كانَ حَقّاً عَلى اللهِ أن يُحْرِقَها بالنَّارِ بَعْدَ أن يُعَذِّبَها في قَبْرِها

“Žestoka je Božija srdžba na ženu koja ima muža, a svoje požudno oko ispuni strašću prema nekom drugom muškarcu. Ako tako učini, Allah će joj poništiti sva njena dobra djela, a ako učini blud, Allahovo pravo će biti da je spali u Vatri, nakon što je kazni u kaburu.”[2]

Hadždžadž ibn Jusuf je bio jedna neprirodna i istovremeno opasna osoba. Njegovi zločini i griješenje u historiji su zabilježeni kao izuzetno strašni. Sigurno, mnogo je činilaca učestvovalo u oblikovanju mentalnog sklopa ovog čovjeka da bi postao u ovoj mjeri pogan i opasan. Prema tome, moguće je reći da se u njegov duh usadio nepoćudni i kršenju skloni duh njegove majke.

Njegova majka Fariga, prije negoli se udala za njegova oca Jusufa Sakafija, bila je žena Mugire ibn Šube. Halifa Omer je jedne noći koračao nekim medinskim sokakom kada je čuo glas žene kako sriče:

 Ima li puta do vina pa da ga pijem, 

ima li puta da do Nasra bin Hadždžadža prispijem.

Omer se naljutio kada je to čuo. Zar je moguće da u njegovoj islamskoj državi, u kojoj bi trebali vladati zakon i red, postoji žena koja iz sigurnog utočišta svoga muža zaziva nekog mladića? Ubrzo je pozvao Nasra ibn Hadždžadža, koji je bio ljepuškast mladić. Obrijao mu je kosu i protjerao ga u Basru.[3]

Dakle, kada udata žena mašta o drugom muškarcu, opijanju i intimnom odnosu sa Nasrom ibn Hadždžadžom, ako začne dijete sa zakonitim mužem, ružne misli i nasilnički karakter će se prenijeti na mentalni sklop njenog djeteta. Nije čudo da žena koja ne poštuje Božije propise i ne mari za zakonske okvire rodi takvo dijete kao što je Hadždžadž, kod kojega imeci i životi ljudi neće ništa vrijediti.

 

[1] Mekarimu-l-ahlak, str. 104.

[2] Leali-l-ahbar, str. 496.

[3] Logatname Dehkhoda (hubu-l-nejl – Hadždžadž), str. 298.

  • 17 Marta, 2019