Povoljne i nepovoljne nasljedne pretpostavke
Povoljne i nepovoljne nasljedne pretpostavke
Moralne osobine ili pohvalne vrline te nepoćudne osobine i loša narav roditelja također kod djece stvaraju određene pretpostavke. Hrabri, velikodušni, požrtvovani i uslužni roditelji u većini slučajeva rađaju vrijednu i moralnu djecu. I obrnuto, djeca roditelja koji su škrti, podli, sebični i strašljivi uglavnom su bijednog i niskog karaktera.
U svijetu životinja neke posjeduju istaknute nasljedne osobine. U svijetu konja postoje istaknute rase koje se odlikuju naročitim osobinama koje ostale rase konja ne posjeduju. Kod golubova, isto tako, postoje vrste koje se ističu i izdvajaju u pogledu mogućnosti dresure.
Me'mun ibn Rešid je jednom od svojih bližih saradnika rekao: “Ti poznaješ moju metodu. Ja se s nekima zbližim i dovedem ih u svoje uže okruženje, dam im važne i osjetljive poslove, ali za razliku od mog očekivanja, umjesto ljubavi i privrženosti, od njih doživim nevjeru. U čemu je stvar?”
On mu je u odgovoru rekao: “Dreseri golubova pismonoša prvo ispitaju korijene porodice i porijeklo goluba. Kada postanu sigurni da je golub iz dobre porodice, onda se bace na dresiranje te treniranje istog poluči dobre rezultate.
A ti, o halifo muslimana, biraš ljude koji nemaju porodičnu podlogu i koji nisu prošli put usavršavanja te ih postavljaš na visoke položaje. Od takvih ljudi ne treba očekivati ono što ti očekuješ.”[1]
Sa stanovišta islama, pozitivne i negativne moralne osobine roditelja ostavljaju značajan uticaj na djecu te će se njihove odlike – bile one dobre ili loše – pokazivati na djeci. Kur'anskim jezikom, poslanik Nuh je kazao:
وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا إِنَّكَ إِن تَذَرْهُمْ يُضِلُّوا عِبَادَكَ وَلَا يَلِدُوا إِلَّا فَاجِرًا كَفَّارًا
A Nuh reče: “Gospodaru moj! Na Zemlji nemoj ostaviti ni jednog nevjernika! Ako ih ostaviš Ti, robove će Tvoje u zabludu zavoditi i neće rađati doli grješnike i nevjernike!”[2]
O nasljednoj osobini straha hazreti Ali je svom sinu Muhammedu Hanefijji kazao: “Vidim u tebi naslijeđe (‘irk) tvoje majke.”
Imam Ali, a.s., je o porodičnim vrlinama kazao:
إذا كَرُمَ أصلُ الرّجُلِ كَرُمَ مَغيبُهُ و مَحْضَرُهُ
“Onaj ko imadne čestit porodični korijen, u prisustvu i odsustvu (i svakom stanju) posjeduje vrline i hvale vrijedne osobine.”[3]
Isto tako, Imam Ali, a.s., je kazao:
عليكمْ في قضاء حوَائجكمْ بِكِرامِ الأنْفُسِ و الأُصولِ تَنْجحُ لكمْ عِندهم مِن غيرِ مِطالٍ و لا مَنٍّ
“Svoje potrebe iskazujte plemenitim ljudima s plemenitim porodičnim korijenom. Oni će bez odgađanja i prigovaranja ustati da vam ispune vaše zahtjeve.”[4]
Također je kazao: “Na vama je da zadovoljavanje svojih potreba tražite kod čestitih ljudi, koji imaju dobre porodične korijene, jer će se potrebe kod njih bolje i čistije zadovoljiti.”[5]
Na drugom mjestu je rekao:
حُسْن الأخلاقِ بُرْهانُ كَرَمِ الأعراقِ
“Lijepa ćud dokaz je plemenitih korijena.”[6]
Čestitu djecu treba tražiti u čestitim porodicama, porodicama sa zdravim korijenom, porodicama koje su desetinama i stotinama godinama živjele zdravim životom i koje su se iskušale i pokazale dobrim u raznim okolnostima. Hrabri ljudi, koji su se za vrijeme neprijateljskih napada borili u prvim redovima, velikodušni ljudi koji su za vrijeme suša i nesreća cijelo svoje biće, sa krajnjom iskrenošću, stavljali na raspolaganje drugim ljudima, koji su unesrećenima donosili smiraj srca, a siročadi nadomjestak dobrog oca, koji vole ljude i uvijek misle o dobru drugih – e takvi mogu donijeti plemenitu djecu.
Bijedne i nepoćudne porodice ne razumiju značenje hrabrosti, a darežljivost i opraštanje u njihovom životu ne igraju nikakvu ulogu. Njih osim pojedinačnog iživljavanja u strastima i uživanjima ništa drugo ne zanima. Svoje nagone smatraju prečim od svakoga i od svega. U pravilu, takvi teško da mogu iznijeti dobru djecu i ne mogu u svojim skutima odgojiti plemenitog čovjeka.
Časni Poslanik, s.a.v.a., je o izboru bračnog druga kazao:
إيّاكمْ و خَضْراءَ الدَّمَنِ! قيل: يا رسولَ اللهِ و ما خَضْراءُ الدَّمنِ؟ قال: المرْأةُ الحسْناءُ في منبت سوءٍ
“Klonite se hadraud-demena.” Upitaše ga: “O Poslaniče, a šta je to hadraud-demen?” “To je lijepa djevojka iz loše porodice” – reče on.[7]
Po mišljenju Imam Alija, a.s., porodični korijeni imaju veliku vrijednost te je u svojoj poslanici upućenoj Maliku Aštaru napisao: “Namjesniku Egipta zapovijeda: U poslovima rukovođenja veži se za moralne ljude. Za osobe koje potiču iz časnih porodica, koje su lijepe prošlosti i vode ugledan život. Osobe koje su odvažne, hrabre, visoka stremljenja i darežljive, jer su oni izvori časti i vrlina.”[8]
“Odaberi za svoje poslove upravljanja iskusne i čedne, koji potiču iz porodica čestitih i imaju u islamu prošlost dugu, jer takvi su doista plemenitijeg morala i prikladnijeg ponašanja, najmanje skloni pohlepi i najbolje sagledavaju ishod pojava.”[9]
Iz izloženog razaznaje se da djeca još u utrobama svojih majki predstavljaju sukus i stjecište fizičkih i duhovnih osobina svojih roditelja, djedova i daljnjih predaka. Desetine i stotine raznolikih drugih činilaca naslijeđa i mutacije mogu ostaviti veći ili manji, koristan ili štetan uticaj. Ako su svi ti uticajni činioci dobri i poželjni i ako njihovi rezultati budu korisni i pogodni, dijete će još u maternici biti sretno i uspješno. A ako su svi ili neki od tih nasljednih činilaca loši i nepovoljni, onda će i dijete, u istoj toj mjeri, još u maternici biti nesretno i neuspješno. Maloumnost, glupost, urođeno sljepilo, paraliza, epilepsija, dvije glave na jednom vratu, dva tijela na jednom struku i desetine drugih tjelesnih izobličenosti mogu dijete zahvatiti u majčinoj utrobi. Jasno je da su ova djeca još u majčinim utrobama osuđena na nesreću i ojađenost.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
الشقيُّ مَنْ شَقِيَ في بَطنِ أُمِّهِ و السعيدُ من سَعِدَ في بَطنِ أمِّهِ
“Nesretnik je onaj ko je nesretan u trbuhu svoje majke, a sretan je onaj ko je sretan još u trbuhu svoje majke.”[10]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
الشَّقي شقيٌّ في بطن أُمِّهِ و السَّعيدُ سعيدٌ في بطن أمّهِ
“Sretnik je sretan još u trbuhu svoje majke, a nesretnik je nesretan još u trbuhu svoje majke.”[11]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., također je rekao:
الشقي من شقي في بطن أمّه
“Nesretan je onaj ko je nesretan već u trbuhu svoje majke.”[12]
Radi sprečavanja dolaska na svijet unesrećene djece kao i pokvarenog i izobličenog nasljedstva, islam je, u onoj mjeri koliko je to bilo moguće, ponudio potrebnu poduku i uputstva svojim sljedbenicima, kako bi izbjegli nepoželjne nasljedne osobine i dolazak retardirane i nastrane djece na svijet. Islam je upravo ovo, sa naučnog gledišta, preporučio ljudima. Radi davanja lijepog primjera, navest ću još nekoliko hadisa.
Jedna od osobina koja se putem nasljedstva prenosi sa roditelja na djecu jeste maloumnost. Maloumni roditelji na svijet donose maloumnu djecu i to je neumoljivi zakon prirode. Malouman porod ne samo da sebe čini nesretnim, nego može uzrokovati nesreću čitave zajednice.
Prenosi se od Imama Bakira, a.s.:
سأله بَعضُ أصحابنا عن الرجل المسلِمِ تُعْجِبُهُ المَرْأةُ الحَسْناءُ أ يصْلَحُ له أنْ يَتَزوّجها و هي مَجْنونةٌ قال: لا
“Upitali su: ‘Da li će čovjek musliman oženiti lijepu i privlačnu ženu ako je maloumna?’ Reče: ‘Ne!’”[13]
Iz ovog hadisa razumije se da su vjerski predvodnici itekako vodili računa o mentalnom zdravlju novih generacija društva.
Islam je u nekoliko slučajeva čak predvidio i olakšice za razvod braka. Jedan od tih slučajeva je i malounost bračnog partnera. Ukoliko se žena uda za čovjeka s nadom da će imati posla sa normalnim i mentalno zdravim čovjekom, a kasnije uvidi da ima posla s nenormalnim ili mentalno zaostalim čovjekom, ima pravo da se razvede i bez potrebne brakorazvodne procedure. Uvjeti kojima se ograničava ženin razvod ovdje nisu na sceni. Isto pravilo vrijedi i za muškarca ako se oženi maloumnom i nenormalnom ženom.
Ovaj zakon islama – pored toga što oslobađa i muža i ženu nepoželjnih posljedica i šteta koje mogu nastati zbog maloumnosti i nenormalnosti bračnog partnera – predstavlja sredstvo kojim se onemogućava pojavljivanje maloumne djece. Na ovaj način Zakonodavac je dokinuo krnjav brak i spriječio širenje maloumnosti i rađenje maloumne djece.
[1] Medžmu‘a verram, sv. 2., str. 286.
[2] Nuh, 26-27.
[3] Gureru-l-hikem, str. 327.
[4] Gureru-l-hikem, str. 485.
[5] Ibid.
[6] Gureru-l-hikem, str. 379.
[7] Biharu-l-envar, sv. 23., str. 54.
[8] Nehdžu-l-belaga, str. 480.
[9] Nehdžu-l-belaga, str. 482.
[10] Biharu-l-envar, sv. 3., str. 44.
[11] Ruhu-l-bejan, sv. 1., str. 104.
[12] Biharu-l-envar, sv. 3., str. 43.
[13] Vesail, sv. 5., str. 10.
