Anomalije nasljednog porijekla

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Anomalije nasljednog porijekla

Anomalije koje se javljaju u građi fetusa u majčinom stomaku ne tiču se samo tjelesnih oštećenja i organskih nedostataka. Mnogo puta se događa da dijete u majčinoj utrobi zadobije psihološke poremećaje i duhovna zastranjenja, koji se ne vide izvana, ali je majka djetetu priredila pretpostavke za nastanak takvih bolesti i dijete se u jednoj zagonetnoj situaciji oblikuje pod takvim pretpostavkama i uvjetima.

Nakon rođenja, ono postepeno pokazuje te skrivene tajne.

Imam Ali, a.s., je rekao:

الأيَّام توضِحُ السَّرائرَ الكامنةَ

“Vrijeme će otkriti skrivene tajne.”[1]

Imam Dževad, a.s., je rekao:

الأيام تَهْتِكُ لكَ الامرَ عن الأسرار الكامنةِ

“Prolazak vremena cijepa zastore i objelodanjuje skrivene tajne.”[2]

Upravo kao što majke obolijevaju od tuberkuloze i raka, na isti način dijete u majčinoj utrobi stiče sklonost ka tim bolestima. Žene koje su zaprljane duhovnim zastranjenjima, moralnim nepodopštinama i pokuđenim svojstvima u svijesti djece stvaraju pogodno tlo, tako da se ti duhovni nedostaci postepeno javljaju i postaju vidljive njihove kobne posljedice kod djece.

Dijete jednog lopova ili ubice ima manju moć samokontrole od djeteta jednog mentalno oboljelog čovjeka. Osobe čiji nedostaci u ponašanju imaju nasljedne korijene postoje u svim slojevima društva. Moguće ih je naći među bogatima, siromašnima, intelektualcima, radnicima i zemljoposjednicima. Osobe koje brzo padaju pod uticaj, predaju se pred životnim tegobama; prevrtljive osobe koje svakog dana donose odluke, ali ih ne provode u djelu; rastrojene i osobe slabe volje, koje su neodlučne u planovima koje nikad ne provode; lijene osobe, koje su ravnodušne i nepokretne na svom mjestu; zavidljivci, koji se zadovoljavaju samo time da kore druge; mentalno bolesni, koji se ističu emotivnim nedostacima; i na kraju, kako već znamo, mnogo je takvih osoba čija psihička zrelost ne prelazi razinu od 10 do 12 godina. Bez sumnje, ovi poremećaji u stanovitoj mjeri su nasljednog porijekla, ali se ne može pouzdano utvrditi do koje granice dolaze iz same strukture tijela, naravi i intelekta te osobe, a u kojoj mjeri potiču iz stečenih nepoželjnih običaja. U svakom slučaju, sasvim je jasno da krajnji tipovi mentalne slabosti, psihički poremećaji, nijemost i zloćudnost uveliko potiču od nasljednih tjelesnih i duševnih činilaca.[3]

Nepoželjne osobine, prezrena svojstva i odavanje grijehu sa aspekta vjere i nauke spadaju u red opasnih nevolja. Loš moral ne samo da je izvor duhovnih i nervnih bolesti, već u nekim prilikama može izazvati velike tjelesne poremećaje. Majke koje pate od moralnih zastranjenja i duhovnih bolesti uobičajeno rađaju bolesnu i zaprljanu djecu.

Važno je znati da osobe zahvaćene tjelesnim bolestima zbog bolova i temperature brzo uočavaju da su bolesne, dok su duševne bolesti i poremećaji, koji nastaju postepeno, bez buke i bolova. Duševna bolest uočava se tek kada postane hronična i ukorijenjena i kada prouzrokuje velika zastranjenja, koja su nekad nenadoknadiva. Nažalost, većina ljudi u svijetu, uključujući i našu zemlju, više obraća pažnju na fizičke aspekte bolesti, zanemarujući one duhovne. Upravo zbog ovoga se moralne vrline, ljudske vrijednosti i bogobojaznost smatraju nevažnim i sitnim te ljudi osjećaju da im one nisu ni potrebne.

 

[1] Gureru-l-hikem, sv. 1., str. 47.

[2] Biharu-l-envar, sv. 17., str. 214.

[3] Rahe zendegi, str. 156.

  • 17 Marta, 2019