Stvaranje od kaplje sjemena

Stvaranje od kaplje sjemena

Kada se sjemenka cvijeta ubaci u vaznu, nakon izvjesnog vremena uoči se stabljičica koja je izbila iz zemlje. Ona se postepeno razvija, razgranava i na koncu daje plod – cvijet. Treba primijetiti da cvjetna sjemenka sama po sebi predstavlja kompletnu ćeliju vrste i da nosi cjelokupan potencijal i sve potrebne uvjete za stvaranje novog potomstva, pri čemu je važna samo odgojna posuda u kojoj se cvijet hrani vodom i zemljom. Za razliku od cvjetne sjemenke, ljudska sperma nije sama po sebi cjelovit ćelija ljudske vrste, niti pak maternica igra ulogu puke posude. Žena u osnovi oblikovanja djeteta i stvaranja prve ćelije djeteta ima ulogu partnera, pri čemu pedeset posto uloge pripada njoj. Nadalje, ona tokom narednih devet mjeseci prvotni ulog razvija, da bi na kraju iznjedrila iz sebe jednog cjelovitog čovjeka.

Časni Kur'an o tome veli sljedeće:

إِنَّا خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن نُّطْفَةٍ أَمْشَاجٍ

Mi čovjeka, zbilja, od kaplje sjemena smiješana stvaramo.^[1]

Ćelije testisa su kroz cijeli svoj životni vijek uposlene u gradnji sićušnih bića nazvanih spermatozoidi, koji preko vaginalne sluzi i maternice idu prema gore te se u jajovodu susreću sa ženskim jajašcima. Jajašce nastaje kao proizvod ćelija iz posljednje faze zrenja jajnika. Jajnik mlade žene sadrži oko 300.000 nezrelih jajnih ćelija. Od svih njih sazrijeva samo oko četiri stotine. Za vrijeme menstruacije, nakon pucanja kesice u kojoj su se nalazile, jajne ćelije prolaze kratkim kanalićima između jajnika i maternice. One to čine pomoću treperenja dlačica ovog kanalića, čime se gibaju do maternice. Prije toga jedro jajašceta je preživjelo bitne promjene te je izgubilo polovinu svih svojih hromozoma. Ukoliko se sudari sa bujicom muških spermatozoida, jedan od njih prodire u jajašce i tada se muški hromozomi, čiji se broj također prepolovio, spajaju sa hromozomima jajašceta i kao rezultat njihova objedinjenja nastaje novo stvorenje.^[2]

Iz ovoga se razlučuju dvije stvari:

Prvo, dolazi do miješanja muških i ženskih spolnih ćelija i objedinjavanjem pola ženske i pola muške ćelije nastaje cijela ćelija koja je izvor ljudskog bića.

Druga stvar je da kada se ispred bujice spermatozoida nađe žensko jajašce, sudara se samo sa jednim od njih, a svi ostali spermatozoidi (muške jajne ćelije) propadaju.

Muška sperma koja se izbacuje, kod zdravih osoba je bijela tekućina površine oko tri kvadratna centimetra. Na svakom kvadratnom centimetru nalazi se oko sto do dvjesto miliona spermatozoida. Spermatozoidi obično zadržavaju sposobnost oplodnje 48 sati od ejakulacije u alkalnoj sredini pri temperaturi od 37 stepeni Celzijusa.

Prije četrnaest stoljeća niko nije mogao zamisliti da čovjek potiče od jednog malog i beznačajnog bića. U spermi muškarca uvijek se nalazi nekoliko stotina miliona ovih sitnih bića i dovoljno je jedno sićušno biće (spermatozoid) da ženu učini nosećom. Prije 14 stoljeća Kur'an časni spominje to sićušno i beznačajno stvorenje:

ثُمَّ جَعَلَ نَسْلَهُ مِن سُلَالَةٍ مِّن مَّاءٍ مَّهِينٍ

A zatim mu potomstvo stvara od kaplje hude tekućine.^[3]

Potomstvo Ademovo, u najkraćem, potiče iz hude tekućine. Sperma je upoređena sa hudom tekućinom. Nakon toga se pojašnjava da ne učestvuje sva ova huda tekućina u stvaranju čovjeka, već samo jedan njen dio, a taj dio predstavlja sitnu živu česticu.

Iz jednog kratkog hadisa vidi se da je hazreti Ali još u ona davna vremena imao pravu spoznaju ove tada nepoznate stvari:

Izvjesni je čovjek jedno vrijeme čuvao svoju ženu da ne zatrudni, te je sjeme izbacivao van. Nasuprot njegovom očekivanju, žena je zatrudnjela. Njemu je bilo nevjerovatno da je unatoč čuvanju od ubacivanja sjemena u maternicu ona ipak zatrudnjela. Čovjek je počeo loše misliti o svojoj ženi, a nije želio stvar drugima objelodaniti. Došao je kod hazreti Alija i ispričao mu svoju priču. Imam ga je zakleo da istinu govori, a potom ga upitao: “Da li ti se ikada desilo da se u kratkom vremenu dva puta sastaneš sa svojom ženom, a da se međuvremenu nijednom ne pomokriš?” Čovjek reče: “Da!” Bez ikakva ustezanja hazreti Ali mu reče: “Dijete je tvoje!”

Imam Ali, a.s., je znao da izvor nastanka djeteta nije cjelokupna sperma koju izbacuje muškarac, nego da jedan njen manji dio, veličine poput vrha igle, koji se zadrži u kanalima može oploditi ženu. Pa čak i ako odstojanje između dva općenja bude nekoliko sati, u tome nema smetnje, jer sperma u povoljnom okruženju čuva svoje sposobnosti do 48 sati. I ako se spermatozoid u tom vremenu iz urinarnog trakta ubaci u maternicu, žena nakon toga biva nosećom. Zato je rekao da je dijete njegovo, jer djelići njegovog prvog sjemena, stoga što nije mokrio između dva susreta sa ženom, nisu istekli iz mokraćne bešike, zadržali su se te su je u drugom općenju učinili nosećom.

Iako oba roditelja u stvaranju sjemena i prve ćelije djeteta imaju jednak udio, zbog čega djeca često građom liče i na oca i na majku, naprimjer oči i nos djeteta budu kao u majke, a stas i usne kao u oca, maternica je ta koja izgrađuje dijete i u njoj se ona sitna čestica preoblikuje u cjelovito ljudsko biće. Ono što je u prvotnoj ćeliji postojalo kao mogućnost, kasnije se u maternici aktualizira i ostvaruje. Stoga, uopćene odrednice vezane za dijete kao dobrota ili zlo, ljepota ili ružnoća, ili ukratko sve manjkavosti i mahane, ili sve izvanjske i unutrašnje vrline – sve se to određuje u maternici. Stotine akcija i reakcija, kao i voljnih i slučajnih dešavanja na putu između očeve kičme i majčine maternice nevidljivo stvaraju teškoće djeci, a ishodi toga mogu se vidjeti u maternici.

[1] El-Insan, 2.

[2] Ensane našenahte, str. 85.

[3] Es-Sedžde, 8.