Nepromjenjivo lice historije

Nakon što su Zejneb, s.a. i Imam Sedžad kroz svoje historijske govore razotkrili pravo lice Beni Umejja nije bio više nikakve mogućnosti da se izmijeni lice historije i da se zamijene lica koja su šehidi na Božijem putu i silnici oslikali u historiji. Nije bilo nikave mogućnosti da se odjeća lijepog spomena i ponosa skine s tijela istinoljubivih i požrtvovanih ljudi i obuče na tijelo lažova i tlačitelja, ili da se jadni i bijedni ljudi kojima su strane ljudske vrline predstave historiji u odjeći plemenitosti, požrtvovanosti i služenja drugima. Nije se moglo ništa učiniti da historija bude slijepa u prepoznavanju istine, da iskaže nezahvalnost, da previdi usluge čistih i jedinstvenih ljudi koji su položili svoje živote na putu iskrenosti, vjerovanja i istinskog obožavanja Boga, da sakrije svjedočenje u korist ovih čistih ljudi koje je njoj povjereno ili da pruži ruku izdaje prema potvrdama koje govore o njihovoj vrijednosti, veličini i čestitosti. Do onog dana do kojeg historija bude sposobna svjedočiti o ljudima koji su bili i nestali, ona će svjedočiti čistoću, bezgrešnost, vjerovanje, bogosvjesnost, pobožnost i ibadet Husejna ibn Alija, mir s njim, i njegovih pomagača i govorit će o nepravdi, silništvu i samoobožavanju njegovih neprijatelja. Historija je jedino utočište kojem se treba obratiti kako bi se razmotrili događaji. Treba se uhvatiti za njene skute, jer izmišljene priče i laži izrečene jezicima i perima onih koji govore i pišu besmislice, a koji se kradom provlače, ne mogu oduzeti historiji odliku prikazivanja lica istine i neistine. Uvijek su neosporive historijske činjenice u odnosu na sumnjive bile u većem broju. Zato se neosporive i pouzdane činjenice trebaju uzeti kao mjerilo i u njihovu svjetlu pristupiti razmatranju sumnjivih i nepouzdanih informacija.