Odgoj problematične djece

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj II
Share

Odgoj problematične djece   

Ispravan odgoj ovakve djece, u kojima je ukorijenjena oholost i nadmenost, treba biti usklađen sa njihovim osobenostima.

I ova djeca kao i sva druga problematična djeca, iziskuju poseban odgojni program koji se razlikuje od odgojnog programa za običnu djecu. Valjan i stručan odgajatelj sa dobrom naučnom metodologijom i uputama, kao i dobrim praktičnim radom može njihove prirodne sklonosti ka sebičnosti i oholosti smekšati i spriječiti njihov dalji razvoj, a u mjesto ovih nepoželjnih osobina u njima odgojiti poželjne vrline.

Šavini, o liječenju tvrdoglavosti i proturječnom govoru ohole djece tvrdi:

Osnovni element sklonosti proturječnom govoru leži u oholosti. Stavovi tvrdoglave i ohole osobe obično su krivi i pogrešni. Ako takvu osobu bez prethodne pripreme suočimo sa zbiljom, to može biti opasno. Štaviše, to može učvrstiti njene tvrdoglave navike i loše osobine. Prvo, neće htjeti prihvatiti činjenicu da govori proturječno i još će, s obzirom na svoju naviku, donijeti dokaze za svoje stavove.

Kod ovakve osobe nikada nemojte insistirati na prihvatanju vaših stavova, jer ćete je učiniti još tvrdoglavijom. Ona će se sigurno uporno suprotstavljati vašim stavovima. Sa njom uopće ne raspravljajte i ne provocirajte je. Iako znate da iza njenih ispada i nastupa uglavnom ne postoji nešto sadržajno, učtivo je pitajte za mišljenje i savjetujte se s njom. Ukoliko do sada ovo niste ispitali i iskusili, probajte. Iznenadit ćete se kako se ova gorda i umišljena osoba odjednom pokoleba i ne zna šta da kaže. To je zato što je ona sebe pripremala isključivo na protivljenje i suprotstavljanje vašim stavovima i idejama. Ostavite je neko vrijeme u tom njenom stanju i neće proći dugo, vidjet ćete kako vam ona dolazi, obraćajući vam se za pomoć, izražavajući spremnost da prihvati vaš stav.

Ovaj metod koji sprječava borbu sa djetetom, između ostalog ima dobru stranu i u tome što u djetetu sprječava razvoj ovih nezgodnih duševnih odlika i što podstiče njegov osjećaj otkrivanja novih stvari – što samo po sebi može doprinijeti definitivnom izlječenju djeteta. I na kraju, to doprinosi tome da se dijete navikne da nezavisno počne razmišljati o svakom događaju.[1]

Ukoliko ova neobična djeca ne budu stavljena pod odgovarajući odgojni tretman i odrastu u oholosti i egoizmu, moguće je da na kraju postanu opasne i avanturistički raspoložene osobe i da u toku svoga života načine ogromnu i nenadoknadivu štetu, kako sebi tako i širem društvenom okruženju. Jer ravnodušnost i prezir ljudi, ne samo što će intenzivirati njihovu krutost i oholost, i dovesti ih do samog ludila, nego će postati oni koji žele zlo društvu, postat će neprijatelji društva koje ih je povrijedilo i nije zadovoljilo njihovo samoljublje te će radi osvete poduzeti bilo kakvo opasno djelo.

Gilbert Rubin kaže:

Petnaestogodišnji adolescent bijaše izuzetno lijep, ali gord i nezainteresovan (prema drugima). Sve svoje vrijeme trošio je na mjerenja eksplozivnih sredstava, i jednog dana je jedan grumen eksplodirao i došlo je do požara. On je pripadao ovoj vrsti djece. Možete li pretpostaviti koji mu je bio cilj ovog čina? On je htio raznijeti cijeli svijet – da, cijeli svijet, ovo su njegove riječi. I ovaj veliki cilj zapravo je samo pokazatelj njegove duševne i moralne izopačenosti.[2]

Iz svega ovoga može se izvesti zaključak da je duševni i mentalni sklop djece različit, te da neka djeca od početka, kroz urođene odlike, nose neke nedostatke. A to je prvi činilac koji dovodi do oholosti kod neke djece. Samo se kroz precizan, naučno utemeljen odgojni metod i specijalne pedagoške metode, njihov devijantni karakter može ispraviti i njih uputiti na Pravi put te spriječiti njihovo daljnje moralno posrnuće. Na svu sreću, broj ovakve problematične i neobične, ohole i sebične djece čija je budućnost opasna, u odnosu na broj zdrave djece nije velik.

Drugi činilac koji u čovjeku može dovesti do stvaranja odlike sebičnosti i samoobožavanja i uzrokovati nesreću i dolazak crnih dana, jeste loš odgoj u djetinjstvu. Neuki roditelji, koji svoju sitnu djecu bezrazložno i neutemeljeno hvale i uzdižu i koji im bez razloga poklanjaju višak ljubavi i samilosti, ovakvim postupanjem zadaju veliki udarac njihovoj budućoj sreći i dobrobiti. Oni u dječijoj psihi i u njhovom unutarnjem biću utemeljuju osobine sebičnosti i samoobožavanja i tako ih u život puštaju razmažene i samozadovoljne.

 

[1] Će midanam (Tarbijete etfal dušvar), str. 80.

[2] Će midanam (Tarbijete etfal dušvar), str. 34.

  • 24 Jula, 2019