Odricanje od mnogobožaca

Odricanje od mnogobožaca

Nakon što su se islamsko vjerovanje i šerijatski propisi proširili i mnogi ljudi ih prihvatili, na Arapskom poluotoku niko osim rijetkih pojedinaca nije ostao u mnogoboštvu i idolopoklonstvu. Zbog toga je bilo nužno da se odlučno i izričito jasno proglasi ukidanje svih vidova mnogoboštva i idolopoklonostva u obredima najvećih molitvenih i političkih okupljanja.

Došlo je vrijeme da islamska država objelodani svoj slogan na svakom mjestu i okonča period popustljivosti i pridobijanja srca koja su bila potrebna u prethodnom periodu.

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je odabrao dan klanja kurbana i podučje Mina[1] kao pogodno mjesto za ovaj proglas te izabrao Ebu Bekra da prouči početak sure Et-Tevbe[2] koji je bio objavljen za tu svrhu i koji je sadržavao proglas odricanja od svih mnogobožaca. Stavke odricanja su bile sljedeće:

1. Nijedan nevjernik neće ući u Džennet.
2. Niko nag ne može obavljati tavaf oko svete Kuće, jer džahilijetski običaji su to dozvoljavali.
3. Nakon ove godine nijedan mnogobožac ne može obaviti hadždž.
4. Ko god od mnogobožaca ima sporazum s Božijim Poslanikom, sporazum važi do određenog roka. Ko nema sporazuma, daje mu se prilika četiri mjeseca, a nakon toga će na islamskoj teritoriji biti ubijen ko god bude u mnogoboštvu.

Utom je spuštena Božija objava kako bi obznanila Poslaniku, s.a.v.a., važan princip koji glasi:

أَنَّهُ لَا يُؤَدِّي‏ عَنْكَ‏ إِلَّا أَنْتَ أَوْ رَجُلٌ مِنْك‏.

“Doista neće obavljati ovu tvoju dužnost niko osim samog tebe ili tvog čovjeka” pa je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pozvao Alija, a.s., i naredio mu da uzjaše Poslanikovu, s.a.v.a., devu, nazvanu ‘Edba’, te da što prije ode do Ebu Bekra, oduzme od njega proglas i on to izvrši.[3] Ali ibn Ebu Talib, a.s., je stao među veliku skupinu hadžija da prouči Božiji proglas s čvrstom odlukom i smjelošću koji su odgovarali sadržaju proglasa. Ljudi su oprezno i pažljivo stali da slušaju. Rezultat proglasa je bio to da su mnogobošci počeli dolaziti Božijem Poslaniku da se izjasne o prihvatanju islama.

[1] Deseti dan zul-hidždže, devete godine po hidžri.

[2] Et-Tevbe, 1-13.

[3] Tefsiru-l-Kumi,sv. 1, str. 282; El-Iršad, sv. 1, str. 65-66; Misbahu-l-mutehedždžid, str. 672; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 1, str. 151; Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 4, str. 543-546; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 5, str. 46-47.