Ogojni uzor u primjeru Imama Alija, Abbasa i Zejnebe
Ogojni uzor u primjeru Imama Alija, Abbasa i Zejnebe
Potrebno je da roditelji kroz vršenje svojih odgojnih dužnosti povedu računa o ovoj važnoj stvari: da svoju djecu dostojno pohvale, da ih obraduju umjesnim pohvalama te da ih na taj način sačuvaju mogućeg obolijevanja od stidljivosti i slabosti.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Otac koji pogleda svoje dijete i obraduje ga, bit će nagrađen kao da je oslobodio roba.”[1]
Umjesna pohvala djeteta predstavlja jedno od najboljih sredstava činjenja djeteta radosnim. Ovakav čin, sa stanovišta islama, zanemarimo li poželjne odgojne aspekte, dovodi do Božije nagrade na Ahiretu. Islamski prvaci su vodili računa o ovom važnom odgojnom načelu te su svojoj djeci kada su u pitanju njihova pohvalna djela ili dobre riječi poklanjali svoju naročitu ljubav.
Jednog dana je Imam Ali sjedio u kući, a s njegove lijeve i desne strane sjedilo je dvoje njegove male djece, hazreti Abbas i Zejneb.
Ali, a.s., reče Abbasu: “Reci jedan!”
On reče: “Jedan.”
Ali reče: “Reci dva!”
Abbas reče: “Stidim se da jezikom koji je rekao jedan (misleći na Božiju jednoću) kažem dva.” Nato ga Ali, a.s., poljubi u oba oka.
I ovo je samo po sebi bilo znak ljubavi i suptilnosti prema Božijoj jednoći. Znači, monoteisti nikada nemaju sklonost ka mnogoboštvu i dualizmu.
Potom se Ali, a.s., obrati Zejneb, koja je bila s njegove lijeve strane.
Zejneb tada upita: “Oče, a da li nas voliš?”
On reče: “Da, naša su djeca dio nas.”
Potom ona reče: “Dvije ljubavi u srcu vjernika ne mogu se okupiti – ljubav prema Bogu i ljubav prema djeci. Treba kazati da nas sljeduje samilost i dobrostivost, a da naročita iskrena ljubav pripada neograničenoj Božijoj Biti.”
Tada je Ali prema ovo dvoje djece iskazao još veću ljubav i samilost te ih je nagradio tako što ih je pohvalio i uzdigao.[2]
Alijevo, a.s., porodični okruženje bilo je puno tevhida i obožavanja Jednog Boga, bilo je puno ljubavi i čežnje prema Bogu. Djeca te porodice su odgojena u takvom ozračju te su i njihova mladalačka srca poput srca njihova oca bila ispunjena ljubavlju i čežnjom prema Jednom Uzvišenom Bogu.
Izvorište bolesti stidljivosti ne leži samo u lošem odgoju. Ono djelimično može biti uzrokovano i tjelesnim nedostacima i društvenim manjkavostima.
Islam se na putu liječenja ovog duševnog stanja koristi svim mogućim sredstvima i muslimanima daje potrebne upute i zapovijedi.
[1] Mustedrek, sv. 2., str. 626.
[2] Mustedrek, sv. 2., str. 635.
