Vodstvo

Vodstvo

Iako Poslanstvo počinje iz duhovnosti, krećući se prema Bogu i blizini Njegove Biti, te prekidanjem veza sa stvorenjima (putovanje od ljudi do Istine) – što neizbježno povlači za sobom udaljavanje od vanjskog svijeta i usmjeravanje pažnje prema unutrašnjem – ono ipak završava povratkom ljudima i vanjskom svijetu, sa ciljem dovođenja u red i organiziranja čovjekovog života i njegovog upućivanja ka jednom ispravnom pravcu (kretanje među ljudima sa Istinom).

Riječ nebijj (vjerovjesnik) u arapskom jeziku ima značenje donosioca vijesti, u perzijskom jeziku riječ pejgamber ima isto značenje, dok riječ resul u arapskom jeziku označava poslanika.

Poslanik prenosi Božiju poruku ljudima, budi njihove snage, uređuje ih i poziva Bogu i onome čime je Bog zadovoljan, tj. miru, ugodnosti, nastojanju da se stvari dovedu u red, smirenju, oslobođenosti od svega osim Boga, istinoljubivosti, ispravnosti, ljubavi, pravdi i ostalim lijepim moralnim odlikama. Na ovaj način poslanik oslobađa čovječanstvo okova pokoravanja niskim prohtjevima duše i različitim vrstama idola. Ikbal Lahori ovako objašnjava razliku između poslanika i ostalih osoba čija je duhovna putanja usmjerena prema Bogu (arifi), ali koji nemaju poslaničku misiju i koje naziva ljudima nutrine:

“Mistik ne želi napustiti odmor objedinjavajućeg iskustva; čak i kad se vrati, njegov povratak općenito ne znači mnogo za čovječanstvo.

Poslanikov povratak je kreativan. On se vraća da bi uplovio u tok vremena, u namjeri da upravlja silama historije, da bi na taj način stvorio jedan novi svijet ideala.

Za mistika je odmor objedinjavajućeg iskustva nešto konačno; za poslanika – to je buđenje psiholoških snaga u njemu samom, snaga koje ga čine sposobnim da uzdrma svijet i takve je prirode da potpuno preobrazi ljudski rod.”^[1]

Prema tome, usmjeravanje ljudi, uređivanje i pokretanje ljudskih snaga ka Božijem zadovoljstvu i dobrobiti čovječanstva neodvojiva je nužnost Poslanstva.

Izvor – Objava i vjerovjesništvo, Murteza Mutahari

[1] Oživljavanje vjerske misli u islamu, prijevod Ahmed Aram, str. 143.