Selamun aljekum, kako tumačiti ajet: ,,A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” (7:188)
Zar Polsanik, s.a.v.a., i Imami, a.s., nisu poznavali tajne shodno našem vjerovanju? Npr. kada je Imamu Musa Kazimu, a.s., data zatrovana hurma, Harun je ubjeđivao ljude da je on zdrav, a Imam je rekao: “Laže! Upravo sada sam otrovan i neću živjeti više od dva-tri dana.” dakle Imam je znao da je otrovan.
Odgovor
Da li je Poslanik, s.a.v.a., posjedovao znanje o nevidljivosti?
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا ونبينا محمد وآله الطيبين الطاهرين
Alejkumu selam, uvaženi brate.
Hvala vam na javljanju.
Da bismo objasnili časni ajet, trebamo reći:
- Znanje o nevidljivosti isključivo pripada Allahu. To je ono što je Svevišnji Allah više puta u časnom Kur'anu istakao. Između ostalog u časnoj suri El-En'am, ajet 59 stoji: U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On ne zna za njega; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, a da nije u Jasnoj knjizi.
Kao i Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ono što je čulima nedokučivo; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.” (En-Neml, 65)
- Sa druge strane, apsolutno znanje o gajbu znači obuhvatanje neograničenosti, a mimo Allaha je sve ograničeno. Dakle, osim Svevišnjeg Allaha niko od stvorenja ne može imati znanje o gajbu/skrivenom/nevidljivom.
- Svevišnji Allah u nekim časnim ajetima jasno ukazuje da On nekim od Svojih robova daruje od Svoga znanja o nevidljivosti – gajbu: l ne može biti da vam Allah otkrije ono što je čulima nedokučivo, nego On odabire koga hoće od poslanika Svojih. (Ali Imran, 179)
Također: On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. (El-Bekare, 255)
Jedan od vidova davanja gajba jeste objava. U mnogim ajetima se ukazuje na ovo. To su neke od vijesti o onome što čulima nije dokučivo, a koje ti objavljujemo. (Ali Imran, 44)
ili: Taj slučaj u vijesti iz onog što je čulima nedokučivo spada, koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali. (Hud, 49)
Dakle, budući da Svevišnji Allah Svoje dokaze nad ljudima oprema svim sredstvima za uspješno izvršenje misije, On im od Svog znanja daruje onoliko koliko je potrebno za uputu ljudi. A to nije po želji ljudi ili zahtjevu samih Njegovih dokaza, već po Njegovoj odredbi i planu. Stoga, On znanje o nekim stvarima ne daruje nikom, čak iako ljudi zahtjevaju: Pitaju te ljudi o Času kijameta; reci: “To jedino Allah zna! A ti ne znaš, možda je Čas kijameta blizu!” (El-Ahzab, 64)
Samo Allah zna kad će Čas kijameta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna niko u kojoj će zemlji umrijeti; Allah je, uistinu, Onaj Koji sve, i u potpunosti, zna. (Lukman, 34)
Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedno žensko ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. (Fussilet, 47)
- Uzimajući u obzir kazano, ono što ste naveli u pitanju spada u određeni kontekst koji nastaje u prethodnom ajetu: Pitaju te o Smaku svijeta, kada će se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, On će ga u određeno vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.” Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: “To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.” Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh ono što je čulima nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” (El-A’raf, 187 i 188)
Dakle, ljudi su pomislili da čim je neko vjerovjesnik, a vjerovjesništvo je veza sa nevidljivom svijetom, on mora imati apsolutno znanje o nevidljivosti. Tako su očekivali da svako pitanje koje postave da će od njega dobiti odgovor, a inače, to je znak da on nije vjerovjesnik. Međutim, vjerovjesnika odabira Gospodar, i on se povezuje sa nevidljivom svijetom i postiže uvid u taj svijet onoliko koliko Svevišnji Allah hoće za njega.
Jedno od pitanja koje se posebno uvijek postavljalo vjerovjesnicima jeste to kad će nastupiti Sudnji dan, jer poziv svih vjerovjesnika sadržava vjerovanje u proživljenje, obračun, nagradu i kaznu. Sudnji dan, proživljenje, obračun, džennet, džehennem, nagrada, kazna… su od najvećih primjera gajba – nevidljivosti. Razmišljanje o smrti – da li je to nestanak i kraj čovjeka ili početak vječnosti i jačeg života – uvijek je okupiralo čovjekov um. Zato mu je saznanje o proživljenju bilo zanimljivo i važno. Međutim, Allah je odredio da nastupanje Sudnjeg dana bude „iznenadno“ i zato čak ni vjerovjesnicima nije dao znanje o tome.
Ovdje u ajetu 188 iz sure El-A'raf, u kontekstu odgovora na pitanje o vremenu nastupanja Sudnjeg dana, Svevišnji Allah naređuje Svom miljeniku Muhammedu da kaže da on uopće ne posjeduje znanje o nevidljivosti. To znači da:
I – on od sebe ne posjeduje ništa i sve što posjeduje je od Allaha, počev od samog postojanja pa do svake odlike i vrline u sebi. To je bit kur'anskog svjetonazora, da je sve što postoji od Allaha i da niko mimo Njega nema ništa. Ista stvar se potvrđuje u drugim ajetima:
Reci: “Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti nekom od vas neku korist pribaviti.” (El-Džinn, 21)
Reci: “Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoće!” (Junus, 49)
Glavni cilj slanja vjerovjesnika je upućivanje ljudi, ali časni Kur'an se obraća Poslaniku: Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće, i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti. (El-Kasas, 56)
Časni Kur’an čak i u najobičnijim stvarima proširuje svoje viđenje i nastoji ljude odgojiti monoteističkim odgojem: Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao… (El-Enfal, 17)
Dati ispravan svjetonazor i ispraviti viđenje čovjeka je najvažniji i najveći cilj Objave, slanja vjerovjesnika i njihovog zalaganja. O ljudi, vi ste siromasi, Allah vama treba, a Allah je Neovisni i Hvaljeni. (Fatir, 15) Zbilja, kad bi se ispravilo viđenje čovjeka na ovaj način riješili bi se svi problemi ljudskog života.
II – To nikako ne znači da Poslanik, s.a.v.a., ne posjeduje znanje o nevidljivosti od Allaha, jer već smo naveli časne ajete koji govore da ga Svevišnji Allah putem Objave podučava o gajbu. Kao što on, s.a.v.a., upućuje ljude, ne od sebe, već od Allaha: On je Onaj Koji je poslao Svog Poslanika s Uputom i Vjerom Istine da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to višebošci mrzili. (Es-Saff, 9) I naređuje mu se da se on bori: Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe, a vjernike podstiči. (En-Nisa, 84)
U ovom kontekstu, ajeti o mudžizama hazreti Isa, a.s., su vrlo zanimljivi. Isa, a.s., radi ono što, po shvatanju ljudi, isključivo pripada Allahu: I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: “Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete. (Ali Imran, 49)
Dakle, stvaranje ptice, iscjeljenje slijepih, oživljavanje mrtvih i obavještavanje o nevidljivosti su moguće Isau, a.s., ne od sebe, već od Allaha.
III – Ovim pristupom se želi ispraviti očekivanje ljudi od vjerovjesnika, da je Božiji rob kao i oni, ograničen kao sva stvorenja, ovisan o Allahu kao svi, da ne govori od sebe, ne postupa po svom hiru, da je predan Allahu, doslovan u misiji, ne boji se mišljenja ljudi, ne traži imidž ili ugled… kako hazreti Ibrahim, a.s., opisuje svoj odnos s Allahom: …Koji me je stvorio i On me na Pravi put upućuje, i Koji me hrani i poji, i Koji me, kad se razbolim, liječi, i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživiti, i Koji će mi, žudim za tim, pogreške na Sudnjem danu oprostiti! Gospodaru moj, podari mi mudrost i pridruži me onima koji su dobri. (Eš-Šu’ara, 79 – 83)
Nadamo se da odgovor jasan. Želimo vam sve najbolje.
Hvala
Selam alejkum