Početak poslaničke misije

Početak poslaničke misije

U vremenu kada je čovječanstvo bilo zapalo u najtežu krizu, a život više ličio na džehennem jer bijaše ispunjen zlom, nepravdom, raskolom, ubistvima, otimanjem, silovanjem, oduzimanjem prava, nevjerovanjem i zaostalim idejama, svijet je poput kakve barke bez kormilara nasumično udarao o opasne valove povijesti. Ako bi i uspio na trenutak izaći iz ponora, to je bilo samo da bi još dublje opet upao u bezdan. U tom i takvom vremenu jedan se čovjek na mekanskom brdu počeo moliti Bogu razmišljajući o ljudskoj sudbini i uzvišenim vrijednostima.

Muhammed, s.a.v.a, bio je napunio četrdesetu godinu. Za sve te godine iskusio je život na različite načine, kao jetim, čoban, mladi trgovac, putnik, pobožnjak, mislilac, sudac i povjerenik. On, koji je četrdeset godina proveo među nasilničkim plemenima bez kulture, dobio je nadimak Emin – povjerljivi, a sada se našao pred ogromnom obavezom.

Vrijeme pred samu dostavu poslanstva više je provodio daleko od grada i gradske vreve. Svake je godine po mjesec dana provodio posvećen ibadetu na brdu Hira. Taj mjesec dana on je svakome ko bi mu došao iznoseći mu svoje potrebe davao hranu. Kada bi mjesec prošao, prije nego što bi se vratio svojoj kući, odlazio bi kraj Kabe, čineći tavaf. Kada je stigla godina be'sata – početka poslanstva – Muhammed, s.a.v.a., je otišao na Hiru. Kada je be'sat trebao da se dogodi, dođe mu Džebrail.

Trenuci be'sata, jezikom Muhammeda, s.a.v.a.

Spavao sam kad dođe Džibril i reče mi: “Čitaj!”

“Ja čitati ne znam” – rekoh mu ja.

Jako me stisnu, pa me pusti i ponovo mi reče: “Čitaj!”

“Šta da čitam?” – upitah ga onda.

A on mi ovako reče: “Uči s imenom Gospodara svoga koji stvara.”

I ja čitah.

On me potom ostavi.

Ali kao da mi je u srcu već bio ispisao knjigu.

Izišao sam iz pećine. Kada stigoh do sredine brda, začuh glas s neba: “Muhammede, ti si Božiji poslanik, a ja sam Džebrail.”

Pogledah u nebo i ugledah ga u ljudskom liku kako stoji na horizontu i govori mi: “Muhammede, ti si Božiji poslanik, a ja sam Džebrail.”

Zastao sam i pogledao ga. Niti sam išao ni naprijed ni nazad. Okrenuh lice od njega i pogledah u nebo, i opet ga ugledah. I gdje god da sam pogledao, opet bih ga vidio.

I tako je časni Poslanik, s.a.v.a., odabran od Boga za Poslanika i poslan ljudima kako bi postigao najveći intelektualni i praktični preporod u ljudskom životu i povijesti.

Poslanik se rodio u godini slona, a za Poslanika je odabran 27. redžeba 40. godine po godini slona, u svojoj četrdesetoj godini.

Godina slona je bila i kad je Ebreha, etiopski kralj, digao vojsku da sruši Kabu, ne uspjevši u svojoj nakani. U njegovoj vojsci bilo je i slonova, zbog kojih su Arapi tu godinu i nazvali godinom slona. Poslanikovo rođenje po miladu bilo je 570. godine, a njegovo je poslanstvo počelo 610. godine.

Kada se Poslanik, s.a.v.a., vratio s brda Hira i obznanio da je Poslanik, prve osobe koje su prihvatile njegov poziv bili su njegova supruga Hatidža i njegov amidžić Ali Ibn Ebi Talib, prigrlivši islam svim srcem. Poslanikov poziv pune tri godine nije bio javnog karaktera. Nakon toga, počeo je s javnim pozivanjem.

Poslanik je ljude u monoteizam pozivao riječima: “Recite: Nema božanstva osim Allaha i spasite se!” (قولوا: لااله الا الله تفلحوا) Različite oblike vjera i vjerovanja proglasio je derogiranim i neispravnim.

Poučavajući ljude principu – zaista je od vas kod Boga najplemenitiji onaj koji Ga je najsvjesniji – ان اکرمکم عند الله اتقاکم – on je odgajao slobodne, čiste, velike i hrabre ljude. Raspršen i mržnjom ispunjen narod bez vjere pretvorio je u lojalne i vjerne muškarce i žene koji su bili iskreni pregaoci.