Pojava Božije vlasti i dokidanje uzroka i srodstava
Pojava Božije vlasti i dokidanje uzroka i srodstava
U tom svijetu istine će se pojaviti i vlast Božija će biti potpuno vidljiva. Stvorenja će biti u takvom strahu da niko neće smjeti ništa glasno prozboriti. Svako će misliti o sebi i svojoj sudbini, čak će djeca bježati od svojih roditelja, a rodbina od svojih bliskih. Osnove uzroka i srodstva bit će iz temelja dokinute. Prijateljstva koja su se temeljila na koristima i ovosvjetskim i šejtanskim mjerilima pretvorit će se u neprijateljstva. Tuga i pokajanje zbog propusta ispunit će srca.[1]
Sud Božije pravednosti
Tada će biti uspostavljen sud Božije pravednosti. Djela svih ljudi bit će učinjena prisutim. Raspodijelit će se knjige djela. Pripadnost svakog djela onome ko ga je učinio bit će toliko očita da neće biti potrebe da se neko pita šta je učinio.
Na ovom sudu meleci, poslanici i Božiji odabranici bit će prisutni kao svjedoci. Čak će ruke, noge i koža svjedočiti. Račun svih ljudi bit će precizno obrađen i izvagan Božijom vagom. Sudit će im se na osnovu pravde. Svi će stići do plodova svoga napora i rada. Dobročiniteljima će biti data deseterostruka nagrada. Niko neće nositi tuđi teret. Međutim, oni koji su zaveli druge ljude, pored svojih grijeha, nosit će natovaren i teret grijeha onih koji su zalutali, a zalutalima se neće umanjiti od njihovih grijeha. Također, ni od kog neće biti prihvaćen otkup. Neće biti primljeno ničije zagovaranje, osim zagovaranja onih ljudi koji za to od Boga dobiju dozvolu, a koji će zagovarati na temelju mjerila kojima je Bog zadovoljan.[2]
Ka vječnom odredištu
Nakon toga bit će oglašena Božija presuda. Dobročinitelji i grješnici bit će razdvojeni. Vjernici će biti svijetlih i radosnih lica, i nasmijani će ići u Džennet. Nevjernici i licemjeri, crnih i tužnih lica, poniženi će ići prema Džehennemu. Svi će ići kroz Džehennem. Iz lica vjernika izbijat će svjetlost koja će im rasvjetljavati put. Nevjernici i licemjeri bit će u tami.
Licemjeri koji su se suprotstavljali vjernicima na Ovom svijetu dozivat će ih da okrenu svoja lica prema njima kako bi se koristili njihovim svjetlom. Čut će odgovor da se trebaju vratiti na Dunjaluk da bi zaradili svoje svjetlo. Ponovo će se oglasiti: “Zar nismo na Dunjaluku bili s vama?” Čut će odgovor: “Bili ste, ali samo formalno, sami ste sebe doveli u nevolju, srca su vam bila u sumnji, okorjela, a danas je sve završeno. Niti od vas niti od nevjernika neće biti primljen nikakav otkup.” Na kraju, i nevjernici i licemjeri bit će odvedeni u Vatru. Kada se vjernici budu približili Džennetu, njegove kapije će se otvoriti, a meleci milosti poći će im ususret i uz selame i sa poštovanjem obradovat će ih vječnom srećom. S druge strane, kada nevjernici i licemjeri stignu do Džehennema, njegove kapije će se otvoriti, a meleci kazne srdito će ih koriti, obećavajući im vječnu patnju.[3]
Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi
[1] Ibrahim, 21; El-‘Adijat, 10; Et-Tarik, 9; Kaf, 22; El-Hakka, 18; El-Hadždž, 65; El-Furkan, 26; Gafir, 16; El-Infitar, 19; Hud, 105; Ta-Ha, 108; En-Nebe’, 38; ‘Abese, 34–37; Eš-Šu‘ara’, 88; El-Me‘aridž, 10–14; Lukman, 33; El-Bekare, 166; El-Mu’minun, 101; Ez-Zuhruf, 67; El-En‘am, 31; Merjem, 39; Junus, 54.
[2] Ali ‘Imran, 30; Et-Tekvir, 14; El-Isra’, 49 El-Isra’, 13, 71; El-Hakka, 19, 25; El-Inšikak, 7, 10; Er-Rahman, 29; Ez-Zumer, 69; El-Bekare, 143; Ali ‘Imran, 140; En-Nisa’, 41, 69; Hud, 18; El-Hadždž, 78; Kaf, 21; En-Nahl, 84, 89; En-Nur, 24; Ja-Sin, 65; Fussilet, 20; El-A‘raf, 8; El-Enbija’, 47; El-Mu’minun, 102; El-Kari‘a, 6–8; Junus, 54, 93; El-Džasije, 17; En-Nahl, 78; Ez-Zumer, 69, 75; En-Nedžm, 40; El-Bekare, 281, 286; Ali ‘Imran, 25, 161; El-En‘am, 70; Hud, 111; Ibrahim, 51; Ta-Ha, 15; Gafir, 17; El-Džasije, 22; Et-Tur, 21; El-Muddessir, 38; Ja-Sin, 54; Ez-Zumer, 24; El-En‘am, 160; En-Nedžm, 39; El-En‘am, 146; Fatir, 18; Ez-Zumer, 7; En-Nahl, 25; El-‘Ankebut, 13. Iz ovoga se može razumjeti da će i oni koji su bili povod za uputu drugih ljudi imati dodatnu nagradu, kako se to očito u predajama naglašava. El-Bekare, 48, 123; Ali ‘Imran, 91; Lukman, 33; El-Ma’ide, 36; El-Hadid, 15; El-Bekare, 48, 123, 254; El-Muddessir, 48; El-Enbija’, 28; El-Bekare, 255; Junus, 3; Merjem, 87; Ta-Ha, 109; Sebe’, 23; Ez-Zuhruf, 86; En-Nedžm, 26.
[3] El-A‘raf, 44; El-Enfal, 37; Er-Rum, 14–16, 43–44; Eš-Šura, 7; Hud, 105–108; Ja-Sin, 59; Ez-Zumer, 73; Ali ‘Imran, 107; Merjem, 85; El-Kijame, 24–42; El-Mutaffifin, 24; El-Gašije, 8; ‘Abese, 38–39; Ez-Zumer, 60–71; Ali ‘Imran, 106; El-En‘am, 124; Junus, 27; Merjem, 86; Ta-Ha, 101, 124–126; Ibrahim, 43; El-Kamer, 8; El-Me‘aridž, 44; El-Gašije, 2; El-Isra’, 72; ‘Abese, 40; Merjem, 71–72; El-Hadid, 12; El-Hadid, 13–15; En-Nisa’, 140; Ez-Zumer, 73; Er-Ra‘d, 22 i 24; Ez-Zumer, 71–72; Et-Tahrim, 6; El-Enbija’, 103.
