Pojmovi kada i kader – predodređenje i odredba

Pojmovi kada i kader – predodređenje i odredba

Riječ kader ima značenje mjere, a riječ takdīr u značenju je odmjeravanja i mjerenja ili pak pravljenja nečega u određenoj mjeri. Riječ kadā znači učiniti nešto odjednom, privesti kraju, presuditi (presuditi je također jedna vrsta konvencionalnog privođenja kraju). Nekada se ove dvije riječi koriste kao sinonimi, u značenju sudbine. Pod Božijim predodređenjem (kader) misli se na to da je Uzvišeni Allah za svaku stvar odredio posebnu mjeru, granice kakvoće i količine, vremena i prostora, što se dešava pod uticajem različitih postepenih uzroka i činilaca. Pod Božijom sudbinom, odnosno konačnim određenjem (kadā) misli se na to da se nakon upotpunjavanja uvoda, uzroka i uvjeta za neku pojavu ona dovodi u posljednju, neizbježnu razinu.

U skladu s ovim  tumačenjem, razina predodređenja nastupa prije sudbine, ima gradirane stepene i obuhvata daleke, srednje i bliske uvode, a promjenom nekih uzroka i uvjeta i samo se mijenja.

Naprimjer, postepeno kretanje zametka od sjemena, preko ugruška, do potpunog ploda ima različite razine i obuhvata vremenske i prostorne odlike, a pobačaj u jednoj od razina spada u promjenu predodređenja. Međutim, proces sudbine je jednovremen i veže se za osiguravanje svih uvjeta i uzroka. On je također konačan i neizmjenljiv: Kada Allah odredi neku stvar, zaista kaže: “Budi!”, i ono bude.[1]

إِذَا قَضَىٰ أَمْرًا فَإِنَّمَا يَقُولُ لَهُ كُن فَيَكُونُ

Međutim, kao što je već ukazano, nekada se kadā i kader koriste kao sinonimi, te se otuda dijele na konačne i promjenljive. Upravo u ovom kontekstu zatičemo u predajama i dovama riječi o promjeni kadāa (sudbine). Tako nalazimo da milostinja, dobročinstvo roditeljima, održavanje dobrih odnosa sa rodbinom i dova spadaju u činioce koji mijenjaju kadā.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Ali ‘Imran, 47; El-Bekare, 117; Merjem, 35; Gafir, 68.