Ponižavajući govor
Ponižavajući govor
Imam Ali, a.s., je kazao: “Jednog dana je časni Poslanik ušao kod skupine ashaba. Oni su ga otvorenog srca i dobrostivo pozdravili i ukazali mu čast govoreći: ‘Merhaba našem prvaku i našem predvodniku.’ Božiji Poslanik se jako rasrdio i potom im je kazao: ‘Ne govorite više ovako, nego kažite: ‘Merhaba našem vjerovjesniku i Poslaniku našeg Gospodara.’ Govorite ispravno i istinito, i u svom govoru ne pretjerujte i ne idite u krajnost, jer ćete upasti u zabludu i zalutati.’“[1]
Jednog dana Imam Ali, a.s., uzjahao je na svoju jahalicu. Jedna skupina ljudi krenula je za njim pješke. On im reče: “Zar ne znate da pješačenje pored jahača uzrokuje pokvarenost morala jahača i poniženje pješaka? Vratite se i nastavite svojim putem.”[2]
Imam Ali, a.s., na putovanju za Siriju, usput je ušao u grad Anbar. Oveća skupina starješina i posjednika su jašući izašli da ga dočekaju. Kada je prišao, oni su odjednom sjahali sa svojih jahalica i u grupi trčali pored njega. Ovo je za Alija bilo iznenađujuće i neobično, te ih je upitao: “Šta vam ovo znači, zašto ste sjahali i zašto trčite za mnom?” Oni odgovoriše: “Ovo mi shvatamo kao svoju moralnu dužnost i kao izraz poštovanja prema našim vladarima i prvacima.”
On im odgovori: “Tako mi Boga, vaši prvaci i zapovjednici od toga nemaju koristi, a vi ovim napornim činom na Ovom svijetu bivate izvrgnuti patnji i poniženju, a na Onom svijetu vas čeka nesreća i kazna Božija.”
“Koliko li je štetna ona patnja i tegoba za koju sljeduje kazna! A koliko li je puna koristi ona lagodnost i sloboda sa kojom je sigurnost od od džehennemske vatre!”[3]
Imam Ali, a.s., je jednom naredio: “Svako ko ima neku potrebu od mene neka to traži pismenim putem”, ne bi li tako sačuvao tražitelja od poniženja traženja.[4]
Iz ovih nekoliko hadisa jasno se razumijeva do koje granice islam vodi računa o časti i dostojanstvu muslimana. Islam nikome ne dozvoljava da svojim govorom ili ponašanjem samome sebi uzrokuje poniženje i omalovažavanje. Islamska država i narod obavezni su da čuvaju pojedinačnu i nacionalnu čast i da se ustežu od bilo kojeg postupka koji ponižava islamsku vlast i predstavlja uvredu za muslimane.
[1] Dža’ferijjat, str. 184.
[2] Tuhafu-l-ukul, str. 209.
[3] Nehdžu-l-belaga, str. 1094.
[4] Semeratu-l-evrak, sv. 2, str. 244.
