Grijeh i osjećaj niže vrijednosti

Grijeh i osjećaj niže vrijednosti 

Osramoćenost i kompleksi spopadaju griješnika zbog njegove griješnosti, ponižavaju ga te zadaju težak udarac njegovom karakteru i neovisnosti. Koliko god griješnik bio snažan i jake volje, zbog griješnosti on postaje slab i onemoćao. Griješnik pokušava da putem samounapređenja i preporoda ispravi svoju psihološku slabost ili da je prikrije, te da se tako pokaže snažnim, ali duševni porazi i unutarnje reakcije, htio to on ili ne htio, pokazuju se putem njegovih djela i govora i otkrivaju njegovu nemoć.

Mi svoja sjećanja koja nam zadaju bol i pričinjavaju sramotu skrivamo i zaboravljamo u svojoj unutarnjoj svijesti, da bismo se sačuvali od njihova uznemiravanja i zlostavljanja. Ali ta sjećanja, usprkos našoj želji, izbijaju u naše misli i u naša djela, a toga nismo ni svjesni. Koliko često nemamo saznanja o uzrocima svog ponašanja, kajemo se zbog svojih djela ili budemo zapanjeni nekim svojim ispadom – zašto smo to učinili? Pohranjena sjećanja nikada ne umiru niti čak umanjuju svoju jačinu, već neprestano naše ponašanje usmjeravaju po svojoj volji.[1]

Psihička poniženost i niskost su osobine koji se jasno uočavaju kroz usiljenu skrušenost koju ispoljavaju neki griješnici. Oni, radi prekrivanja svojih griješnih mrlja, pred ljudima pribjegavaju skrušenosti i skromnosti te na taj način svoju niskost preobražavaju u kultivisanost i iskazivanje poštovanja prema drugima. Službenici koji u vršenju svojih službenih poslova od ljudi uzimaju mito i koji su zagađeni ovim velikim grijehom, uglavnom se pokazaju kao skromni i moralni ljudi i prema strankama se odnose s potpunom učtivošću i s dodvoravanjem, koristeći pri tome riječi kao što su: „vama na usluzi“, „bit će sređeno“, „kako vi kažete“ itd.

Nesumnjivo, ovakva skrušenost, koja proizlazi iz njihove grešnosti i straha od osramoćenosti, ne samo da nema moralnu vrijednost već je to jasan dokaz njihove niskosti i podlosti koju osjećaju u dubini svoga bića.

[1] Rošde šahsijet, str. 17.