Poslanikov drug u igri!
Poslanikov drug u igri!
Prošlo je nekoliko godina. Mali Fatimin cvijet je malo po malo rastao. Jedna godina se navršila pa druga. Prohodao je i počeo pričati. Sada, gdje god je bio Poslanik, i Hasan je bio. Poslanikovo krilo više nije bilo prazno. Gdje god bi sjedio, stavljao bi Hasana u svoje krilo. Čak i za vrijeme namaza, mali Hasan je bio pored njega. Jednog dana, Poslanik je kao i obično, poveo svog malog unuka u džamiju. Bilo je vrijeme za namaz. Poslanik je stao za namaz, a Hasan je sjeo pored njega. Muslimani su se poredali u saf iza Poslanika i počeli su sa namazom. Na jednoj sedždi primjetiše da se Poslanikova sedžda oduljila. Jedan od muslimana, koji se bio zabrinuo, podiže glavu i ugleda kako Poslanikovo unuče sjedi na Poslanikovim leđima i igra se. A Poslanik je, da mu unuk ne bi pao s leđa, produžio sedždu. Kad su završili s namazom, jedan od prisutnih ga je upitao: “Allahov Poslaniče, ni s kim nisi postupao kao sa Hasanom.”
Poslanik se osmjehnuo i rekao: “Da, govoriš istinu. Hasan je moj mirisni cvijet. Hasan je moj sin i prvak svih.”
