Položaj Imama Hasana, a.s., kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Božiji Poslanik je opisivao svoja dva unuka, Hasana i Husejna, odlikama koje ukazuju na veličinu njihovog položaja kod njega. Njih dvojica su:
- njegova dva nevena iz ovog svijeta i iz ovog ummeta[1]
- najbolji od stanovnika Zemlje[2]
- poglavari mladića stanovnika Dženneta[3]
- imami bilo da stoje ili sjede[4]
- od potomstva (Ehli bejta) koje se neće razdvojiti od Časnog Kur'ana do Sudnjeg dana i neće zalutati narod koji bude čvrsto držao do tog dvoga[5]
- iz porodice koja jamči spas od utapanja za one koji se ukrcaju u njihovu lađu[6]
- od onih o kojima je govorio njihov djed:
النُّجُومُ أَمَانٌ لِأَهْلِ السَّمَاءِ وَ أَهْلُ بَيْتِي أَمَانٌ لِأُمَّتِي مِنَ الاِخْتِلافِ.
„Zvijezde su zaštita stanovnicima Zemlje od utapanja u more, a moja porodica je zaštita stanovnicima Zemlje od razilaženja.“[7]
- Od više lanaca prenosilaca prenesen je hadis od skupine Poslanikovih ashaba da su čuli njegove riječi o Hasanu i Husejnu: اللَّهُمَّ إِنَّكَ تَعْلَمُ أَنِّي أُحِبُّهُمُا فَأَحِبَّهُمُا. „Bože moj, doista znaš da ja njih dvojicu volim, pa voli ih i Ti i voli svakog ko njih dvojicu voli.“[8] I od Selmana se prenosi da je čuo kako Božiji Poslanik govori:
الحَسَنُ وَ الحُسَينُ ابْنَاي مَنْ أَحبَّهُمُا أَحَبَّنِي وَ مَن أَحبَّنِي أَحَبَّهُ اللهُ و مَنْ أَحَبَّهُ الله أَدْخَلَهُ الْجَنَّةَ وَ مَنْ أَبْغضَهُما أَبْغَضنِي وَ مَنْ أَبغَضنِي أَبْغضَهُ اللهُ وَ مَن أَبْغضَهُ اللهُ أَدْخلَهُ النَّارَ.
„Hasan i Husejn su moja dva sina. Ko njih voli – voli i mene, a ko mene voli, voli ga Allah, a koga Allah voli, uvest će ga u Džennet. Ko njih dvojicu mrzi – mene mrzi, a ko mene mrzi – mrzit će ga Allah, a koga Allah mrzi – uvest će ga u vatru.“[9]
- Prenosi se od Enesa da je Božiji Poslanik bio pitan koga od svoje porodice najviše voli. On je odgovorio: „Hasana i Husejna.“ I često je govorio Fatimi: „Pozovi mi moja dva sina.“ Pomirisao bi ih tada i prigrlio.[10]
Ebu Hazim prenosi od Ebu Hurejre: „Vidio sam Božijeg Poslanika kako svojim ustima prikuplja vodu s Hasanovih i Husejnovih usnica, onako kako čovjek hurmu sisa.“[11]
[1] Sahihu-l-Buhari, 2/188, Sunenu-t-Tirmizi, 539.
[2] Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 67.
[3] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 56 i Sunenu-t-Tirmizi, 539.
[4] El-Menakib (Ibn Šehr Ašub), 3/163 preuzeto iz Musnedu Ahmed, Sunenu-t-Tirmizi, Sunenu Ibn Madže i dr.
[5] Sunenu-t-Tirmizi, 541 i Mustedreku-s-sahihejn, sv. 3, str. 109.
[6] Hiljetu-l-evlija, sv. 4, str. 306.
[7] Mustedreku-s-sahihejn, sv. 3, str. 149.
[8] Hasaisu-n-Nisai, 26.
[9] Mustedreku-s-sahihejn, sv. 3, str. 166.
[10] Sunenu-t-Tirmizi, 540.
[11] El-Menakib (Ibn Šehr Ašub), sv. 3, str. 156.