Poslanikov metod odgoja i upućivanja

Autor: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke
Share


Utjecaj zarobljenika na moral neprijatelja
Zarobljenici Ehli-bejta na putu do Kufe i Šama ostavili su isti trag na moral i psihičko stanje neprijatelja kakav su ostavili ožalošćene žene i muškarci ensarije poslije Bitke na Uhudu. Ponašanje Ehli-bejta na ovom putovanju bilo je nepredvidivo. Nije se moglo ni zamisliti da će oni izići uspravni iz svih ovih nedaća, da će posvuda držati govore i oboriti s nogu svoga pobjedonosnog i silnog neprijatelja. Nije se moglo ni zamisliti da će čak i sami halifa pasti pod uticaj razmišljanja većine ljudi koja je shvatila istinu, tako da na samom početku ulaska zarobljenika Ehli-bejta on kaže:
“Da Bog prokune sina Merdžanina. Da je bilo rodbinske povezanosti između njega i vas, ne bi s vama ovako postupao i ne bi vas slao u Šam u ovakvom potresenom stanju.”
.فَسَيَعْلَمُالَّذِينَ ظَلَمُوا أَيَّ مُنْقَلَبٍيَنْقَلِبُونَ

U historiji islama susrećemo brojne primjere požrtvovanih žena koje su davale prednost Poslanuku nad svim njima dragim osobama. Tako se, po predaji od Ibn Ishaka, navodi primjer žene iz plemena Beni Dinar, čiji su muž, brat i otac pali kao šehidi na Uhudu, a koja je nakon što je primila vijest o šehadetu svojih milih, rekla je:

“Kako je Božiji Poslanik?”

Rekli su joj: “Dobro je, i hvala Bogu, nije u opasnosti.”

Ona reče: “Ja ga trebam svojim očima vidjeti.”

Nakon što je vidjela Božijeg poslanika, s.a.v.a., i uvjerila se da je živ i zdrav, rekla je:

“Svaka nedaća poslije tebe neznatna je i mala.”

Zbilja, ako islamski odgoj i upute Božijeg poslanika, s.a.v.a., mogu dovesti ženu koja je prije bila idolopolonik i koja je bila u zabludi do tog stepena vjerovanja, iskrenosti i požrtvovanosti na Božijem putu da joj činjenica da je Božiji poslanik živ otklanja svaku tugu iz srca i čini svaku nedaću malom i neznatnom u njenim očima, šta može ovakav odgoj i ovake upute učiniti od kćeri Imama Alija, mir s njim, i hazreti Zehre, s.a., i do koje će razine dovesti vjerovanje, iskrenost i požrtvovanost u njenu biću. Ukoliko su žene muslimanke iz plemena Evs i Hazredž pokazale u ovoj mjeri veličinu duha, onda se u Zejnebinoj duši ta veličina treba istaknuti i očitovati. Za sve što je nakon toga zadesi ona treba mirne duše i spokojna srca reći:

“Ne vidjeh ništa osim lijepog.”

U ovome se krila tajna veličine i brzog i zapanjujućeg napretka muslimana. Ovi zadivljujući bljesci bili su svjetlost vjerovanja koji su zaslijepili neprijateljeve oči i oni su se predavali bijedi i nemoći.

 

  • 8 Oktobra, 2019