Potvrde i svjedočenja o vjerovanju Ebu Taliba, a.s. (II)

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Ebu Talib
Share

Potvrde i svjedočenja o vjerovanju Ebu Taliba, a.s. (II)

  1. Ebu Talib, prkoseći osornosti kurejšijskih klanova, Poslaniku, s.a.v.a., je rekao: “Bratiću, kad kreneš pozivati svome Gospodaru, obavijesti nas da mi izađemo naoružani!”[1]
  2. Poslanikove, s.a.v.a., riječi o Ebu Talibu:

مَا نَالَتْ مِنِّي قُرَيشٌ حَتَّى مَاتَ أبُوطَالِبٍ.

“Kurejš mi nije mogao nauditi dok Ebu Talib nije umro.”[2]

  1. Godinu u kojoj su Ebu Talib i hazreti Hatidža preselili na Ahiret Božiji Poslanik, s.a.v.a., nazvao je Godinom tuge.[3]
  2. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je smrt Ebu Taliba i Hatidže nazvao nedaćom:

اجْتَمَعَتْ عَلى الْأُمَّةِ هَذِهِ الْأَيّامَ مُصِيبتَانِ، لَا أَدْرِي بِأَيِّهِمَا أنَا أَشَدُّ جَزَعًا.

“U ovom ummetu su se sastale dvije nedaće, da mi je znati koja me više žalosti!”[4]

  1. Kad je Ebu Talib preselio na Ahiret, Božiji Poslanik, s.a.v.a., o njemu je rekao:

وَصَلَتْكَ رَحِمٌ يَاعَمِّ، وَجُزِيتَ خَيرًا، فَلقَد رَبَّيْتَ وَكَفَلْتَ صَغِيرًا، وَنَصَرتَ وَآزَرْتَ كبِيرًا.

“Dobar si bio rod, amidža, da te Allah nagradi dobrom! Zbilja, odgojio si me i pazio si na mene u djetinjstvu, pomagao si mi i podržao me u mojoj zrelosti.” I nakon što je ga otpratio do kabura, stao je pored kabura i rekao:

أمَا وَاللهِ لَأَستَغفِرَنَّ لَكَ وَلَأَشفَعَنَّ فِيكَ شَفاعَةً يُعْجِبُ لهَا الثَّقَلانِ.

“Tako mi Allaha, činit ću istigfar za tebe i zagovarat ću za tebe tako da će se i ljudi i džini oduševiti.”[5]

  1. Od Ebu Taliba su preneseni mnogi stihovi koji pokazuju njegov islam i vjerovanje da je Muhammed, s.a.v.a., vjerovjesnik kao i svi ostali vjerovjesnici:

“I doista, znam da je Muhammedova vjera

među ljudima jedna od najboljih vjera.”[6]

Također:

“Zar ne znate da mi Muhammeda vjerovjesnikom vidimo

poput Musaa, čije je ime na početku knjiga napisano.”[7]

Isto tako:

“O Svjedoče nad ljudima, posvjedoči za mene

da niko me s vjere Vjerovjesnika Ahmeda ne skrene –

ja Pravi Put sam našao, drugi ako hoće nek zastrane.”[8]

  1. Ebu Talib je bio uvjeren u neispravnost vjerovanja svog naroda otkako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., donio islam. Sigurno je utvrđeno da je on slijedio “hanifijju” (vjera Ibrahima, a.s.), a sljedbenici hanifijje nisu nikad pridavali pažnju niti su se klanjali kipovima. Isto tako je i njegov otac Abdulmuttalib bio sljedbenik hanifijje.[9]
  2. Ljubav i pažnja Poslanika, s.a.v.a., prema Ebu Talibu: kada je Kurejš pogodila teška kriza i velika suša, i Ebu Taliba je zadesilo isto što i Kurejš, a Poslanik, s.a.v.a., je poduzeo mjere da riješi krizu u kojoj se njegov amidža našao. Zato je razgovarao s drugim amidžom Abbasom: “Ebu-l-Fadle! Doista, tvoj brat ima mnogo čeljadi i nalazi se u teškom stanju. Nemoćan je da im obezbijedi osnovne uslove za život. Zbog ove krize zadesilo ga je ono što vidimo. A rodbina je ta koja treba da pomaže i ponese teret svoje rodbine u času nevolje. Predvodi nas da mu pomognemo u ovome” pa su preuzeli njegovu djecu kako bi mu olakšali – Božiji Poslanik, s.a.v.a., je uzeo Alija da se stara o njemu, a Abbas Džafera.[10]

Pogledajte ovo duboko sažaljenje Poslanika, s.a.v.a., nad Ebu Talibom, njegovu ljubav i milost prema njemu![11] A Allah je opisao vjernika kao grubog prema nevjernicima, kad kaže:

﴿أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ﴾

A oni koji su s njim, spram nevjernika su žestoki i među se samilosni.[12] i:

﴿أَذِلَّةٍ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلَى الْكَافِرِينَ﴾

prema vjernicima ponizne, prema nevjernicima osorne!,[13] a Poslanik, s.a.v.a., je nabolji među vjernicima. Kako onda musliman može opisati Ebu Taliba kao nevjernika, a poznato je da ga je Poslanik jako volio i cijenio!

  1. Abbas je jednom upitao Poslanika, s.a.v.a.: “Nadaš li se dobru za Ebu Taliba?” Odgovorio mu je:

كُلَّ الْخَيرِ أَرْجُو مِن رَبِّي.

“Od svog Gospodara se nadam svakom dobru za njega!”[14]

Šejh Mufid, r.a., rekao je: “Da je on, r.a., umro bez imana, ne bi Poslaniku, s.a.v.a., bilo dozvoljeno da se nada ikakvu dobru za njega od Allaha, Uzvišen nek je, nakon što je Uzvišeni, u časnom Kur'anu definitivno potvrdio da će nevjernici vječnost provesti u Vatri, da će im se uskratiti i sva ostala dobra i da će zauvijek biti u patnji iz zasluga i radi ponižavanja.”[15]

  1. Potvrde Imama iz Ehli bejta, a.s., kao što su Imam Ali, a.s., Imam Husejn, a.s., Imam Ali ibn Husejn, a.s., Imam Bakir, a.s., Imam Sadik, a.s., i Imam Rida, a.s.
  2. Potvrde skupine ashaba, kako smo već spomenuli, o vjerovanju Ebu Taliba.
  3. Niko ne sumnja da je Fatima bint Esed, r.a., bila jedna od prvih vjernica. Kada je ona preselila na Ahiret, Božiji Poslanik, s.a.v.a., ju je umotao u svoju košulju kao ćefin i učio je za nju: “Bože, oprosti mojoj majci…”, a niko ne sumnja ni da je ona bila Ebu Talibova supruga sve dok on nije preselio na Ahiret. Pa ako je Ebu Talib umro u nevjerstvu, to je suprotno Božijoj naredbi da vjernica ne može biti supruga nevjerniku i da se oni odmah razdvajaju. Ovako nešto nije poduzeto u slučaju Ebu Taliba.[16]

 

[1] Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 1, str. 347.

[2] El-Kamil fi-t-tarih, sv. 2, str. 21.

[3] Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 1, str. 354.

[4] Ibid., str. 355.

[5] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 76, pismo 9. Ovi su stihovi toliko poznati u islamskoj literaturi da su uzeti kao primjeri za gramatička pravila. Vidi: Hazanetu-l-edeb, sv. 2, str. 76 i sv. 9, str. 397; Šerhu-t-etesrih, sv. 2, str. 96; Šerhu ševahidi-l-mugni, sv. 2, str. 687; Šerhu ‘umedi-l-hafiz, str. 788; Lisanu-l-‘arab, sv. 5, str. 144; El-Mekasidu-n-nehvijje, sv. 4, str. 18.

[6] Ibid., sv. 14, str. 72.

[7] Ibid., str. 76.

[8] Gajetu-l-metalib, str. 75.

[9] Kadi ‘Ajad, Eš-Šifa, sv. 1, str. 183; Ikmalu-d-din, str. 104.

[10] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 1, str. 245 i 246.

[11] Treba napomenuti da se ovaj događaj desio prije islama, kada je Imam Ali, a.s., imao samo šest godina. Dakle, ajeti koje autor navodi o grubosti vjernika prema nevjernicima ne mogu ovdje biti adekvatni. (Op. pr.)

[12] El-Fath, 29.

[13] El-Maide, 54.

[14] Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 125; El-Hasaisu-l-kubra, sv. 1, str. 87.

[15] Šejh Mufid, Imanu Ebi Talib, str. 27.

[16] Et-Tefsiru-l-kebir, sv. 3, str. 61; Sahihu-l-Buhari, sv. 6, str. 172, poglavlje kada mnogoboškinja primi islam.

  • 8 Decembra, 2019