Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (I)

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (I)

Rekli su: neki od mu'tezelija i većina ehli sunneta mišljenja su da je Ebu Talib umro kao nemusliman^[1] i da je podržavao i branio Poslanika, s.a.v.a., zbog srodstva i rodbinske pristrasnosti, pozivajući se, kao dokaz za to, na skupine ajeta, predaja i stihova.

Neki od njihovih dokaza su:

A – Časni ajet:

وَهُمْ يَنْهَوْنَ عَنْهُ وَيَنْأَوْنَ عَنْهُ وَإِنْ يُهْلِكُونَ إِلَّا أَنْفُسَهُمْ وَمَا يَشْعُرُونَ

Oni odvraćaju od njega i udaljavaju se od njega, sami sebe u propast bacaju, a i ne osjećaju!^[2]

Taberi i drugi su preko Sufjana Sevrija zabilježili od Habiba ibn Ebu Sabita, a on od nekog ko je čuo Ibn Abbasa da je govorio: “Ovaj ajet je objavljen o Ebu Talibu: zabranjuje uznemiravanje Poslanika, s.a.v.a., a sam se udaljava od ulaska u islam!”^[3]

Kurtubi je rekao: “Ajet je općenit, o svim nevjernicima, tj. oni zabranjuju slijeđenje Poslanika, s.a.v.a., i sami se udaljavaju od njega, a ovo je preneseno od Ibn Abbasa i Hasana (Basrija). Rečeno je da je ajet ograničen na Ebu Taliba koji odvraća nevjernike od uznemiravanja Muhammeda, s.a.v.a., a on sam se sklanja od vjerovanja u njega, a i ovo je pripisano Ibn Abbasu!”

Pisci sire su prenijeli da je jednom Božiji Poslanik, s.a.v.a., otišao do Ka'be da obavi namaz. Kada je počeo da klanja, Ebu Džehl je počeo huškati narod protiv njega: “Ko smije otići do ovog čovjeka i pokvariti mu namaz?” Na to je Ibn Zibi'ri ustao, uzeo nešto životinjskog izmeta i krvi, pa time namazao po licu Božijeg Poslanika, s.a.v.a., … pa je objavljen ovaj ajet:

وَهُمْ يَنْهَوْنَ عَنْهُ وَيَنْأَوْنَ عَنْهُ …

Oni odvraćaju od njega i udaljavaju se od njega,… Tad je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Amidža, o tebi je objavljen jedan ajet.” On ga je upitao o čemu govori, pa mu je Poslanik, s.a.v.a., odgovorio: “Ti zabranjuješ Kurejšu da me uznemirava, a odbijaš da vjeruješ u mene?” Ebu Talib mu je onda rekao:

“Tako mi Allaha, od svih njih ti si siguran,

sve dok ja ne budem u zemlju ukopan!”

Onda su Poslanika, s.a.v.a., upitali hoće li Ebu Talib imati ikakve koristi od toga što mu je pomagao i on je odgovorio: “Hoće. Time će se okovi udaljiti od njega, neće biti udružen sa šejtanima, neće ulaziti u rupe zmija i škorpiona, već će njegove patnje biti u sandalama od vatre, od čega će mu ključati mozak u glavi, a to je najlakša patnja za stanovnike Vatre!”^[4]

Allame Emini je rekao da je odbačeno da je ovaj ajet objavljen o Ebu Talibu iz više razloga:

1. Između Habiba ibn Ebu Sabita i Ibn Abbasa lanac je prekinut. Mnogo je nepovjerljivih ljudi koji su prenijeli hadis od Ibn Abbasa. Moguće je da je jedan od njih i ovaj nepoznati između Ibn Abbasa i Habiba.
2. Habib ibn Ebu Sabit je jedini koji je prenio ovu predaju, niko je više nije prenio i ne može se naći dodatna potvrda za njega. Prihvatamo da je sam Habib povjerljiv iako je Ibn Hibban o njemu rekao da vara u prenesenom hadisu (mudellis), a i ‘Ekili je rekao da ga je Ibn ‘Aun klevetao, a on prenosi od ‘Ataa neke hadise u kojima se ne potvrđuje. Kattan je o njemu rekao da prenosi od ‘Ataa hadise koji se ne potvrđuju i nisu zapamćeni. Adžuri je prenio od Ebu Davuda: “Habib nema nijedne vjerodostojne predaje od ‘Asima ibn Damre.” I Ibn Huzejme je rekao da Habib ibn Ebu Sabit vara u prenošenju hadisa.^[5]

A mi u lancima prenosilaca nećemo da razmatramo položaj Sufjana Sevrija i nećemo da ga kritikujemo riječima onih koji su rekli da i on vara u prenošenju hadisa i da bilježi od lažova!^[6]

3. Ono što je više puta povezanim lancima utvrđeno od Ibn Abbasa u suprotnosti je s ovom tvrdnjom. U predaji koju su zabilježili Taberi, Ibn Ebu Hatem i Ibn Merdivejh preko Alija ibn Talhea i ‘Eufija od Ibn Abbasa stoji da je ovaj ajet objavljen o mnogobošcima koji su zabranjivali ljudima da vjeruju u Muhammeda i sami su se udaljavali od njega.^[7]

Ovo je i potvrđeno predajama koje su zabilježili Taberi, Ibn Ebu Šejbe, Ibnu-l-Munzir, Ibn Ebu Hatem, ‘Abd ibn Humejd, preko Veki'a od Salima, a on od Ibn Hanefije i preko Husejna ibn Feredža od Ebu Mu'aza i preko Bušra od Kutade.

I ‘Abdurrazak, Taberi, Ibnu-l-Munzir, Ibn Ebu Hatem i Ebu-š-Šejh zabilježili su od Kutade, Sudejja i Dahhaka i preko Ebu Nudžejha od Mudžahida i preko Junusa od Ibn Zejda, da su rekli: “Zabranjuju slijeđenje Kur'ana/Poslanika, i klone se i udaljavaju se od njega!”^[8]

U ovim predajama nigdje se ne spominje Ebu Talib, već se one odnose na nevjernike koji su zabranjivali slijeđenje Božijeg Poslanika ili Kur'an i udaljavali se od njega kuđenjem, a dobro znamo da je sve to suprotno onome što je utvrđeno iz života poglavara Mekke Ebu Taliba, koji je pružio utočište Poslaniku, s.a.v.a., pomagao mu, branio ga i pozivao sebi do zadnjeg daha.

4. Iz konteksta časnog ajeta razumije se da Uzvišeni Allah želi pokuditi žive ljude koji zabranjuju slijeđenje Poslanika i udaljavaju se od njega, da je to njihova ružna praksa koju otvoreno pokazuju Poslaniku, s.a.v.a., i da su oni takvi pri objavi ajeta. To se jasno vidi u Kurtubijevoj predaji koji govori da je Poslanik, s.a.v.a., obavijestio Ebu Taliba o spuštanju ovog ajeta.

Međutim, uzimajući u obzir njihove tvrdnje iz Buharije i Muslima da je ovaj ajet iz sure El-Kasas:

إِنَّكَ لَا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَنْ يَشَاءُ

Doista, ti ne možeš koga ti želiš uputiti, nego Allah upućuje na Stazu Pravu koga On hoće! objavljen o Ebu Talibu nakon njegove smrti, onda ne može biti da je ajet:

وَهُمْ يَنْهَوْنَ عَنْهُ وَيَنْأَوْنَ عَنْهُ …

Oni odvraćaju od njega i udaljavaju se od njega (El-En'am, 26) koji je objavljen o živim ljudima, također objavljen o Ebu Talibu, zato što je sura El-En'am u kojoj se nalazi ovaj ajet objavljena odjednom,^[9] pet sura od objave sure El-Kasas!^[10] Kako onda ovaj ajet može biti primijenjen na Ebu Taliba, koji je odavno bio pod gomilom zemlje i umro puno prije objave ajeta?

5. Kontekst časnih ajeta je ovakav:

وَمِنْهُمْ مَنْ يَسْتَمِعُ إِلَيْكَ وَجَعَلْنَا عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ أَكِنَّةً أَنْ يَفْقَهُوهُ وَفِي آذَانِهِمْ وَقْرًا وَإِنْ يَرَوْا كُلَّ آيَةٍ لَا يُؤْمِنُوا بِهَا حَتَّىٰ إِذَا جَاءُوكَ يُجَادِلُونَكَ يَقُولُ الَّذِينَ كَفَرُوا إِنْ هَٰذَا إِلَّا أَسَاطِيرُ الْأَوَّلِينَ وَهُمْ يَنْهَوْنَ عَنْهُ وَيَنْأَوْنَ عَنْهُ وَإِنْ يُهْلِكُونَ إِلَّا أَنْفُسَهُمْ وَمَا يَشْعُرُونَ

A ima ih koji dođu da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova koprene stavili, da Kur'an razumjeti ne bi mogli i gluhim smo ih učinili; kad bi oni sve znakove vidjeli, opet u njih ne bi vjerovali! A i kad ti dođu da se s tobom spore: “Pa ovo su izmišljotine naroda drevnih” – nevjernici govore. Oni odvraćaju od njega i udaljavaju se od njega, sami sebe u propast bacaju, a i ne osjećaju!^[11]

Kao što vidimo ajeti su nedvojbeno jasni da se odnose na nevjernike koji su došli Poslaniku, s.a.v.a., pa su raspravljali s njim i njegovu jasnu knjigu opisali kao izmišljotine prijašnjih ljudi i da su zabranjivali ljudima da slijede njega, s.a.v.a., i njegovu časnu knjigu i udaljili su se od njega, pa kako će se sve ovo odnositi na Ebu Taliba koji nikad ništa od ovog nije učinio?

Ibn Kesir je u svom tefsiru spomenuo prvo mišljenje Ibn Hanefije, Kutade, Mudžahida, Dahhaka i drugih, pa je rekao: “Ovo je mišljenje jasnije, a Allah najbolje zna, i to je mišljenje Ibn Džerira (Taberija).”^[12]

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (II)

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (III)

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (IV)