Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (IV)

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Ebu Talib
Share

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (IV)

Rekli su: neki od mu'tezelija i većina ehli sunneta mišljenja su da je Ebu Talib umro kao nemusliman[1] i da je podržavao i branio Poslanika, s.a.v.a., zbog srodstva i rodbinske pristrasnosti, pozivajući se, kao dokaz za to, na skupine ajeta, predaja i stihova.

Neki od njihovih dokaza su:

D – Hadis o dahdahu – plitka vatra

Neki od pisaca, poput Buharije[2] i Muslima, zabilježili su od prenosilaca kao što su Sufjan ibn Se'id Sevri, Abdulmelik ibn ‘Umejr i Abdulaziz ibn Muhammed Ed-Deraverdi hadis koji su pripisali Božijem Poslaniku, s.a.v.a., o Ebu Talibu:

وَجَدْتُهُ فِي غَمَرَاتٍ مِنْ النَّارِ فَأَخْرَجْتُهُ إِلَى ضَحْضَاحٍ.

“Bio je u dubinama vatre, pa sam ga izveo u plitku vatru.”

لَعَلَّهُ تَنْفَعُهُ شَفَاعَتِي يَوْمَ الْقِيَامَةِ فَيُجْعَلُ فِي ضَحْضَاحٍ مِنْ نَارٍ يَبْلُغُ كَعْبَيْهِ يَغْلِي مِنْهُ دِمَاغُهُ.

“Možda će mu koristiti moj zagovor na Sudnjem Danu pa da bude smješten u plitku vatru, koja će stići do njegovih nožnih članaka, od koje će mu mozak ključati.”[3]

Iako ovu predaju pobijaju desetine hadisa, islamskih predaja i čvrstih, jasnih dokaza i utvrđuju njegovu ništavnost i besmislenost, kako bismo postigli više objašnjenja, analizirat ćemo ipak dvije stvari vezane za nju:

  1. Slabost lanca prenosilaca ovog hadisa:

Prenosioci ove predaje, kao što smo već naveli, jesu Sufjan ibn Se'id Sevri, Abdulmelik ibn ‘Umejr i Abdulaziz ibn Muhammed Ed-Deraverdi, koje ćemo jednog po jednog analizirati u svjetlu riječi učenjaka znanosti ridžala – bibliografije, koji su priznati kod ehli sunneta:

  1. a) Sufjan ibn Se'id Sevri:

Ebu Abdullah Muhammed ibn Ahmed ibn Osman Ez-Zehebi, jedan od sunijskih učenjaka znanosti ridžala, o Sufjanu Sevriju je rekao: “On je varao u hadisu ubacujući hadise od nepovjerljivih prenosilaca!”[4]

Ova izjava je jako svjedočenje o Sufjanovom varanju i njegovom prenošenju od nepovjerljivih ili nepoznatih prenosilaca. Ovo je obilježje koje uništava njegovu validnost u njegovom prenošenju.

  1. b) Abdulmelik ibn ‘Umejr:

Ez-Zehebi je o njemu rekao: “Dugo je živio, i pamćenje ga je izdalo.”

Ebu Hatem je rekao: “Nije hafiz (onaj ko pamti hadise) i pamćenje mu je oslabilo.”

Ahmed ibn Hanbel: “Slab, onaj koji pravi greške (u prenošenju hadisa).”

Ibn Me'in: “Miješa!”

Ibn Harraš: “Šu'be nije bio zadovoljan s njim. Kusdž je prenio od Ahmeda ibn Hanbela: ‘On je vrlo slab (u prenošenju hadisa).’”[5]

Iz zbira spomenutih izjava zaključujemo da je Abdulmelik bio odlikovan mnogim osobinama, a to su:

  1. loš u pamćenju
  2. slab
  3. puno pravi greške
  4. miješa

Jasno je da je svaka od ovih osobina pojedinačno dovoljna da poništi predaje koje je prenio Abdulmelik, a u ovom su se čovjeku sastale sve ove osobine.

  1. c) Abdulaziz ibn Muhammed Ed-Deraverdi:

Njega su sunijski učenjaci znanosti ridžal optužili za zaborav i slabo pamćenje, zato se ne može pozivati na njegove predaje.

Ahmed ibn Hanbel je o njemu rekao: “Kada govori po pamćenju, tad donosi izmišljotine.”[6]

Ebu Hatem je rekao: “On nije dostojan da se poziva na njega.”[7]

Ebu Zur'e je također rekao: “Loš u pamćenju.”[8]

Iz ovih izjava postaje vrlo jasno da su glavni prenosioci hadisa dahdah vrlo slabi i nepovjerljivi, do te mjere da se ne može osloniti ni na jednu od njihovih predaja.

  1. Tekst hadisa dahdah u koliziji je s Kur'anom i sunnetom

U ovoj predaji, Poslaniku, s.a.v.a., je pripisano da je on izveo Ebu Taliba iz dubine džehennemske vatre u dahdah – plitku vatru, i time mu je ili olakšao patnju, ili je on, s.a.v.a., izrazio nadu da će zagovarati za njega pa mu umanjiti kaznu, dok časni Kur'an i Poslanikov, s.a.v.a., časni sunnet negiraju olakšanje patnje i kazne nevjerniku, kao što negiraju i mogućnost zagovora za nekog od njih.

Prema tome, da je Ebu Talib bio nevjernik, Poslaniku, s.a.v.a., ne bi bilo dozvoljeno da mu olakšava kaznu ili patnju ili da gaji u sebi nadu u mogućnost da zagovara za njega.

Ovim postaje jasna neispravnost sadržaja hadisa. Ovdje ćemo navesti dokaze iz časnog Kur'ana i sunneta o ovome što smo rekli.

A – Časni Kur'an

Rekao je uzvišeni Allah:

﴿وَالَّذِينَ كَفَرُوا لَهُمْ نَارُ جَهَنَّمَ لَا يُقْضَىٰ عَلَيْهِمْ فَيَمُوتُوا وَلَا يُخَفَّفُ عَنْهُمْ مِنْ عَذَابِهَا كَذَٰلِكَ نَجْزِي كُلَّ كَفُورٍ﴾

A onima koji ne vjeruju, njima – Vatra džehennemska! U njemu neće na smrt osuđeni biti, pa da umru, niti će se patnja u njemu olakšati! Eto, tako ćemo Mi svakog nevjernika kazniti![9]

B – Časni sunnet

Poslanikov sunnet također negira zagovor za nevjernika. Ovdje ćemo kao primjer navesti nekoliko hadisa.

  1. Ebu Zerr El-Gifari je prenio od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao:

أُعطِيتُ الشَّفَاعَةَ وَهِي نَائِلةٌ مِن أُمَّتِي مَنْ لا يُشْرِكُ بِاللهِ شَيئًا.

“Dato mi je da mogu zagovarati, a zagovor će stići onome od mog ummeta ko ne čini nikakav širk!”[10]

  1. Ebu Hurejre je prenio od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao:

وَشفَاعَتي لِمَن شَهِدَ أَنْ لَا إِلهَ إِلّا اللهُ مُخلِصًا، وَأنَّ مُحمّدًا رَسُولُ اللهِ، يُصَدِّقُ لِسَانُهُ قَلْبَهُ، وَقَلْبُه لِسَانَهُ.

“I moj zagovor je za svakog ko iskreno svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik, čije srce potvrđuje njegov jezik, a jezik njegovo srce.”[11]

Navedeni ajeti i hadisi utvrđuju potpunu neistinitost teksta Buharijevog hadisa dahdah u dijelu u kom se tvrdi da je Ebu Talib umro kao nevjernik.

Rezultat diskusije bilo bi to da hadis dahdah ne može biti ispravan ni s aspekta lanca prenosilaca niti s aspekta teksta i sadržaja ne može biti dokaz ni za šta zbog sadržaja koji je suprotan Kur'anu i sunnetu.

Ovim se raspada najjači dokaz na koji se pozivaju oni koji tvrde da je Ebu Talib preselio kao nevjernik jer ne možemo naći historijski argument koji bi mogao pobiti ono što pokazuje i utvrđuje Ebu Talibov iman.[12]

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (I)

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (II)

Analiza tvrdnji onih koji vjeruju u nevjerstvo Ebu Taliba (III)

[1] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 68.

[2] Sahihu-l-Buhari, sv. 4, str. 247, poglavlje o vrlinama.

[3] Sahihu Muslim, sv. 1, str. 135, poglavlje o Poslanikovom zauzimanju za Ebu Taliba; Sahihu-l-Buhari, sv. 4, str. 247, poglavlje o vrlinama.

[4] Mizanu-l-i'tidal, sv. 2, str. 169, bibliografija Sufjana ibn Se'ida Sevrija, pod brojem 3322.

[5] Ibid., str. 660, bibliografija Abdulmelika ibn ‘Umejra, pod brojem 5235.

[6] Ibid., str. 634, bibliografija Abdulaziza ibn Muhammeda Ed-Daverija, pod brojem 5125.

[7] Ibid.

[8] Ibid.

[9] Fatir, 36.

[10] Et-Tergibu vet-terhib, sv. 4, str. 433.

[11] Ibid., sv. 4, str. 437.

[12] Sejjidu-l-murselin, Džafer Subhani, sv. 1, str. 530.

  • 8 Decembra, 2019