Povratak Ehli-bejta u Medinu
Historija svetog pokreta i ustanka Imama Husejna, mir s njime, jedan je od najčasnijih događaja historije islama. Ovaj kratki period koji nije trajao duže od godinu dana, iako je u pogledu dužine vremenskog trajanja bio veoma kratak i prošao je veoma brzo, u pogledu kvaliteta i učinaka i plodova koje je polučio bio je veoma plodonosan, neprolazan i neuništiv. Može se smatati da početak ovoga kratkog historijskog razdoblja počinje krajem mjeseca redžepa 60. godine po Hidžri, uporedo s polaskom Imama Husejna, mir s njime, iz Medine prema Mekki, a okončava se povratakom Ehli-bejta u Medinu, iako nije izvjesno tačno vrijeme ulaska Ehli-bejta u Medinu. Mi ne znamo koliko su se mjeseci oni zadržali u Damasku, kada su tačno krenuli iz Šama prema Medini i koliko su se zadržali na tom putu. Međutim, načelno se može biti siguran da od odlaska Ehli-bejta iz Medine u mjesecu redžepu nije prošla čitava godina dana kada se Imam Sedžad, mir s njime, s čistom Poslanikovom porodicom, nakon prolaska perioda zatočeništva, direktno iz Damaska vratio u Medinu.
Što se tiče odlaska Ehli-bejta iz Šama prema Iraku i njihova stizanja na Kerbelu na četeresnicu, tj. 20. safera, to je nešto u što se ni u kojem slučaju se ne može povjerovati, niti se može ponuditi pouzdan dokaz za ovu historijsku legendu. Čista Poslanikova porodica u mjesecu redžepu 60. godine po Hidžri otišla je iz Medine u Mekku, a u mjesecu zil-hidždžu iste godine krenuli su iz Mekke prema Iraku. U muharremu 61. godine po Hidžri, nakon šehadeta Imama Husejna, mir s njime, i njegovih časnih pomagača, kao zarobljenici su otišli u Kufu. Nakon što su jedno vrijeme bili zatočeni i izloženi tegobama u Kufi, po naredbi koja je došla iz Šama, posalani su u Šam. Odatle su se nakon nekog vremena za koje nije izvjesno koliko je dugo potrajalo vratili u Medinu.
