Prostranost srca vjernika

“O Ebu Zerre, kada svjetlost obasja srce, učini ga prostranim.”

Srca su na početku tamna, a potom ih Bog obasjava Svojom svjetlošću i ona koja su sposobna da je prime – prihvataju je. Kada se to svjetlo ustali u srcu, kapacitet srca se povećava i ono postaje prostrano. Ako bismo htjeli ovo apstraktno predstaviti materijalnim primjerom, to je kao suha i prazna mješina koja se širi kada se u nju sipa voda, ili poput balona koji se širi onoliko koliko se napuše zrakom. Dakle, srca se proširuju Božanskom svjetlošću i povećava im se kapacitet. (Kada kažemo srce, ne mislimo na mišić koji se nalazi unutar grudnog koša svakog čovjeka, već srce ovdje predstavlja duhovnu zbilju koja je mjesto percepcija i vjerovanja.)

Možda Poslanik, s.a.v.a., želi reći da puno spominjanja smrti i pripremanja za nju održava svjetlo čovjekove duše, da se pod utjecajem spominjanja smrti u čovjekovoj duši stvara svjetlost koja ne dozvoljava da čista primordijalna priroda čovjeka bude zaprljana grijesima te da upravo učinak te svjetlosti jest da se, kako je rekao Poslanik, s.a.v.a., čovjekova duša proširuje i njen kapacitet povećava. To znači da ona prelazi ograničene okvire Ovog svijeta i postaje svjesna svijeta koji je beskrajan i vječan.

Zbog toga što Ebu Zerr nije mogao putem osjetila shvatiti takvo stanje – jer ovo nije stvar koja je osjetilne prirode pa da se može putem osjetila dokučiti – pita Poslanika, s.a.v.a., o znakovima prostranosti srca, a Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru navodi tri znaka tog stanja:

1- “Povratak kući vječnosti”

Prvi znak prostranosti srca je težnja ka Budućem svijetu. To bi značilo da čovjek zatvori oči pred Ovim prolaznim i nestajućim svijetom i da gleda u Budući svijet. Rahmetli Ragib Isfahani u svom Mufredatu, u objašnjenju značenja riječi povratak (inâbe), veli: “Povratak ka Bogu znači povratak ka Njemu posredstvom pokajanja (tevba) i dobrih djela.”

2- “Povući se iz kuće obmane”

Drugi znak prostranosti srca je povučenost iz svijeta obmane. Kada vjernik postane svjestan Budućeg svijeta, koji je vječan, osjeća se zatvorenim na Ovom svijetu, koji je ograničen, pa se zbog toga odvaja od Ovog svijeta i sprema se da preseli iz njega. Povući se (tedžafi) iz Ovog svijeta znači osloboditi se privrženosti Ovome svijetu, kao što se za klanjača koji je odvojen od zemlje na koju se naslanja samo prstima ruku i nogu kaže da je u stanju „tedžafi“.

Kuća obmane jedno je od imena Ovog svijeta koje se spominje u Kur'anu i predajama. Gurur znači obmana i prevara. Pošto ukrasi Ovog svijeta obmanjuju čovjeka i začaraju ga sobom, Ovaj svijet je nazvan “kućom obmane”, odnosno mjestom obmane i prevare.

U objašnjenju obmanjivosti Ovog svijeta velikani poput rahmetli Allame Tabatabaija su govorili: Čovjek ima jednu fitretsku želju. Njegova primordijalna priroda stalno traga za onim što je izgubila i trudi se da bi to pronašla. Čovjekov stvarni cilj je dostizanje Božije blizine, ili drugačije rečeno, postizanje apsolutnog savršenstva. Iako čovjek ne obraća pažnju, ali i kada nije toga svjestan, on se kreće prema apsolutnom savršenstvu. Ali, nekada izgubi stvarni cilj i greškom Ovaj svijet postavlja sebi za cilj. U zbilji postaje prevaren ukrasima Ovog svijeta i misli da mu je on izgubljena stvar za kojom traga. Naime, Ovaj svijet sebe predstavlja kao zbiljski poželjan i krajnji cilj za čovjeka. Na kraju čovjek, nakon truda i napora koji je uložio tokom svoga života, postiže Ovaj svijet i vidi da mu on nije fitretska želja i da ne udovoljava njegovim duhovnim potrebama.

Iz ovog aspekta Ovaj svijet možemo uporediti sa cuclom koju daju bebi kada je gladna i traži mlijeka. Beba je, ne znajući da to nije majčina dojka, cucla, da bi na kraju shvatila da cucla u kojoj nema mlijeka ne zasićuje.

Zbilja, Ovaj svijet nije ništa drugo doli fatamorgana, a zbiljska želja čovjeka je eliksir života koji izvire iz blizine Božije i utažuje žeđ njegovog fitreta. Iako Ovaj svijet sebe prikazuje zbiljski poželjnim, to prikazivanje – bilo da je u vidu kuće i auta, ili u vidu užitaka i druge vrste privlačnosti Ovog svijeta – ipak treba shvatiti tako da je Ovaj svijet, sa svom svojom prostranošću i različitim vrstama užitaka i blagodati, samo sredstvo za dostizanje apsolutnog savršenstva i zadovoljstva Božijeg, a ne cilj i poželjan po biti.

Zaključit ćemo da osoba, kojoj je srce tamno i nije prosvijetljeno svjetlom vjerovanja, biva obmanuta Ovim svijetom i njegove ukrase postavlja umjesto svoje želje po biti. Međutim, onaj kome se srce prosvijetlilo Božijom svjetlošću – lice njegovog srca očistit će se od tame i nemara i jasno će vidjeti istinu te neće zapadati u greške. On svoje srce vezuje samo za Budući svijet i nije moguće, čak ni za jedan trenutak, da svoje srce pokloni Ovome svijetu jer zna da Ovaj svijet nije mjesto poklanjanja srca.

3- “Pripremanje za smrt prije njenog dolaska”

Treći znak prostranosti srca je pripremanje za smrt prije nastupanja vremena predaje duše. Kada čovjek ne bude privržen Ovom svijetu i kada razmišlja o Budućem svijetu, stalno mora biti spreman za odlazak u Vječni svijet i stizanje svome cilju i želji. Onaj koji zna da nije stvoren za Ovaj svijet i da je Ovaj svijet samo most preko kojeg se prolazi u vječni svijet – željno očekuje nastupanje trenutka kada će krenuti ka Božijoj blizini. Nestrpljivo se trudi za prelazak preko mosta Ovog svijeta da bi stigao do krajnjeg cilja.

Stanje nestrpljivosti i žurbe za stizanje do cilja čovjeku se može javiti i na Ovom svijetu. Kada čovjek putuje autom prema nekom gradu, on u toku puta priželjkuje da što prije stigne do svog odredišta. Kada prestiže druga prevozna sredstva, zadovoljan je što će prije nego drugi stići do svog odredišta. Iako je ovo dječija fantazija, ipak ono izvire iz primordijalne prirode (fitreta). Kada zna da je cilj neko drugo mjesto, a on na putu nema nikakvog posla, on nastoji što brže preći put. Dakako da je truditi se za stizanje do cilja razumna stvar.

Dakle, rob kojem je srce osvijetljeno Božijom svjetlošću i oči otvorene prema istinama zna da je cilj blizina Božija, a Ovaj svijet nije ništa više doli sredstvo. Zbog toga, da bi stigao do cilja, koristi se tim sredstvom i iz ushićenosti zbog stizanja trenutka u kojem će se susresti s Voljenim potpuno je izgubljen, sve dotle dok Ovaj svijet ne zaboravi u potpunosti.