Protivljenje zakonu stvaranja

Protivljenje zakonu stvaranja

Čovjek je biće sazdano od tijela i duše, tjelesnih organa i psihe. Čovjek je skup različitih iskonskih žudnji i prirodnih želja. Sveobuhvatna sreća i blaženstvo čovjeka će se osigurati onda kada se analiziraju sve njegove materijalne i duhovne strane i kada sve svoje težnje zadovolji u odgovarajućoj i ispravnoj mjeri. Pažnja prema određenim težnjama i njihovo zadovoljenje i zanemarivanje dijela iskonskih žudnji i njihovo gušenje suprotno je zakonu Stvaranja i sreći i spasenju čovjeka.
Doktor Carrel kaže:

“Mi nemamo drugog izbora nego da prostudiramo čovjeka s različitih fizičko-hemijskih, anatomskih, fizioloških, umnih, moralnih, umjetničkih, vjerskih, društvenih i drugih gledišta. Bilo koji naučnik koji bude proučavao jednu od grana ovog zamršenog skupa, zbog profesionalne deformacije pomislit će da ga je spoznao, ali njemu se zapravo tek rasvijetlio jedan mali djelić, i on je prihvatio da dio predstavlja cjelinu.
Naš razum ne prihvata ono što se ne slaže s naučnim ili filozofskim uvjerenjima vremena. Naučnici su, kao i ostali ljudi, podložni uvjetima svoga vremena i prostora i lahko zaboravljaju sudove koji nisu pojašnjeni i protumačeni postojećim teorijama. Naučne metode se čine nedovoljnim za proučavanje svih ljudskih djelovanja. Očito je da naučnici nisu u stanju analizirati sve vidove ljudske ličnosti, zato što naše tehnike ne shvataju ništa što ne posjeduje masu i veličinu i nemoguće ih je upotrijebiti za nešto drugo do za one stvari koje se mogu smjestiti u vrijeme i prostor. One nisu u stanju su da procijene pohlepe, zlobe, neprijateljstva, ljubavi, ljepote, maštu naučnika, nadahnuće umjetnika i vjerska uvjerenja. Iz tog razloga, skup podataka neophodnih za spoznaju čovjeka je ostao nepotpun. Prema tome, potrebno je proučiti čovjeka u svim njegovim vidovima i ne propustiti bilo koji od njih.”
Na nesreću, današnji svijet u svom odgoju vjerskim težnjama i osjećanjima mladih ljudi, kao dijelu njihovih iskonskih žudnji, ne pridaje značaj kakav bi to trebalo. Potpuno su zaboravljena vjerska osjećanja koja se prirodno bude s krizom puberteta i koja će, ako budu podržana, postati najveća snaga za sputavanje nagona i prohtjeva duše.
U današnjem svijetu osjećaj za ljepotu, koji je jedan od iskonskih ljudskih osjećaja, podupire se i razvija na različite načine i neprestano se jača, ali se vjerski osjećaj adolescenata ne podupire i odgajatelji se ne zalažu u cilju njegova razvoja, što na kraju proizvodi nezainteresiranost za vjerovanje.

Zanemarivanje vjerskog osjećaja adolescenata izravno je suprotstavljanje zakonitostima prirode i zakonu stvaranja, a nepokoravanje zakonima stvaranja neće proći bez kazne. Kazna za ovo suprotstavljanje je pojava buntovništva i neposlušnosti mladih i sve veća svojevolja i razuzdanost u cijelom svijetu.

“Svijet se našao u očaju zbog zločina mladih. Treći kongres Ujedinjenih Nacija na temu Sprječavanje prestupništva i medicinski tretman prestupnika nakon sedam dana rada i učešća oko hiljadu sudija, sociologa i policijskih službenika završio je svoj rad u Stockholmu. Učesnici na kongresu zatražili su od svih vlada svijeta da se angažuju u borbi protiv prestupništva mladih i donesu nužne odluke u cilju prevencije zločina, jer se svijet našao u očaju zbog njih.”

“New York se trese od nasilja i prestupa mladih. Mladi prestupnici su glavni uzrok ove uzmenirenosti. Za samo deset godina, od 1954. do 1964. godine, broj zločina i kriminalnih djela koje su počinili maloljetnici mlađi od šesnaest godina, i ženskog i muškog spola, povećan je za 15 procenata. Privedeni maloljetnici počinili su uglavnom zločine kao što su ubistva, silovanja, oružani napadi, krađe i trgovina opojnim drogama. Samo u 1964. godini mladi ispod dvadeset godina starosti koji su napravili jedan od zločina ove vrste činili su 38 procenata svih uhapšenih zločinaca.”
“Nije li život savremenog doba degradirao misaoni i moralni nivo čovjeka? Zašto se svake godine na borbu protiv prestupništva mora trošiti na milijarde dolara? Zašto uprkos ovim ogromnim ciframa zločinci ponovno pobjednički napadaju i pljačkaju banke, ubijaju policajce, kidnapuju i ubijaju djecu? Gledajući unazad tok civilizacije doista je umjesno zapitati se nisu li uzroci ovog opadanja skriveni u nama i našim sistemima?”