Utjecaj puberteta na psihička stanja

Autor: Muhammed Taqi Falsafi
Izvor: Dijete sa stanovišta naslijeđa i odgoja
Share

I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove.[1]

 Činioci koji uzrokuju pubertet ne samo da utječu na tijelo i uzrokuju njegov ubrzan i opći rast, nego i na psihu mladih ljudi, mijenjajući njihovo razmišljanje i ponašanje i dovodeći do korjenitih promjena u njihovoj duši. Upravo iz ovog razloga način razmišljanja i ponašanje adolescenata se toliko razlikuje od razmišljanja i ponašanja male djece.

“Spolne žlijezde ne samo da imaju veliki zadatak i obavezu da osiguraju potomstvo i produžetak vrste, nego igraju veoma bitnu ulogu u snaženju naših fizioloških, psihičkih i duhovnih djelatnosti. Među uškopljenicima se nikada nije pojavio veliki filozof i naučnik.

Testisi i jajnici imaju širok spektar djelovanja i utjecaja. Prvi je proizvodnja muške ili ženske spolne ćelije čijim spajanjem se rađa jedan novi život, novi čovjek. Istovremeno, oni izlučuju supstancu koju ubrizgavaju u krv i koja u našem tkivu, našim organima i našim mislima stvara i ispoljava neke osobine i odlike svojstvene samo muškom ili samo ženskom spolu. Pored toga, ova supstanca pojačava i sve funkcije našeg tijela. Lučenje testisa uzrokuje pojavu odvažnosti, žestine i grubosti.”[2]

“Testisi ostvaruju znatno veći utjecaj na našu snagu i psihičko stanje od ostalih žlijezda s unutrašnjim lučenjem. Veliki umjetnici, pjesnici, sveti ljudi i osvajači uglavnom su imali izraženu seksualnu strast. Odstranjivanje spolne žlijezde čak i kod odraslih osoba za posljedicu ima promjenu u njihovom psihičkom stanju. Nakon uklanjanja jajnika kod žena se uočava izražen osjećaj tuge i gubljenje dijela intelektualnih sposobnosti, osjećanja i ponašanja. Osobe kojima su operativnim putem odstranjeni testisi postepeno gube svoju ličnost i samopouzdanje.”[3]

U čovjeku postoje dvije velike snage, dvije utjecajne moći: jedna je razum, a druga osjećanja. Pod psihičkom i duhovnom stranom čovjeka misli se na skup ove dvije snage. Kada se kaže da činioci puberteta utječu na psihičku i duhovnu stranu čovjeka, misli se na to da pristizanjem razdoblja adolescencije uporedo s razvojem i rastom tjelesnih organa i udova, dolazi i do utjecaja na razum i osjećanja i to dvoje se, prateći u stopu razvoj tjelesnih organa, razvija i cvjeta, s tom razlikom što je razvoj osjećanja poput razvoja tjelesnih organa veoma brz. Osjećanja tinejdžera intenziviraju se veoma brzo i dostižu svoj vrhunac i procvat. Međutim, razum prolazi kroz proces upotpunjavanja i razvoja mirno i postepeno i tek nakon dugog niza godina stiže do svog konačnog razvoja.

Upravo ovaj nesklad u razvoju osjećanja i razuma predstavlja najveći psihički problem kod mladih i uzrok je njihovih moralnih zastranjivanja. Nezrele i nepromišljene misli, neispravna i neuobičajena djela, u krajnjem slučaju pobune mladih generacija uglavnom izviru iz nesrazmjere njihovog razuma i osjećanja.

U mladalačko doba osjećanja, kao najveća pokretačka moć, dostižu vrhunac svoje snage i moći, a istovremeno pronicljivi razum, koji je dobronamjerni vodič i putokaz osjećanjima, doživljava doba slabosti i nemoći. Upravo zato, kada se mladi nalaze u svom uobičajenom stanju, neka njihova djela i riječi se doimaju nerazumnim i nepromišljenim. U slučajevima kada se rasplamsaju i istupaju iz normalnog stanja njihovi osjećaji se pobune, a njihov vatreni plam bukti iz njihovih najvećih dubina. Tada oni donose nepromišljene i pogrešne odluke i posežu za stravičnim i opasnim djelima. Razum, još uvijek slab i nedorastao, ni u kojem smislu nije sposoban ugasiti vatreni plam njihovih osjećanja i spriječiti njihovo zastranjenje i bunt.

Zbog posebnih prilika u kojima se nalazi duša mladih ljudi naučnici kažu da je psihologija mladih specifična i u mnogim se vidovima razlikuje od opće psihologije. Stručan je onaj odgajatelj koji ispravno spozna osobine mladalačkog razdoblja, koji se upozna s razumom i osjećanjima mladih, s glavnim osnovama odgoja i obrazovanja, a potom, imajući u vidu njihova psihička stanja, načini plan odgojnog rada i pravovremeno ga provede.

Potrebno je napomenuti i to da se odgoj djece u mnogim vidovima razlikuje od odgoja mladih. Djeca se u dobu djetinjstva zbog slabašnog tijela i nedovoljno razvijenih misli i razuma ne osjećaju nezavisnim i slobodnim i zato su spremni bespogovorno se povinovati naredbama svoga odgajatelja i izvršiti odgojne upute koji je odgajatelj zamislio i osmislio. Međutim, mladi pod utjecajem puberteta postaju snažni i moćni. Osjećaju da su postali ličnost, da su samostalni te zato nisu spremni bespogovorno izvršavati naređenja i povinovati se odgoju bez prethodnog upoznavanja s njim.

 

[1] En-Nisâ’, ajet 6.

[2] Ensāne nāšenāhte, str. 84.

[3] Isto, str. 84.

  • 2 Novembra, 2019