Prvi Božiji rob
Prvi Božiji rob
Potpuna skrušenost pred Bogom, Stvoriteljem postojanja, Tvorcem egzsitencije, savršena predanost pred Njegovom veličanstvenom moći i prodorom Njegovog Suda i apsolutno i svojevoljno ropstvo pred Jedinim i Neovisnim Bogom, prvi je vrh kojeg treba preći da bi se postalo dostojnim Božanskog odabira. Časni Kur'an svjedoči o ovoj osobini kod plemenitog Poslanika, s.a.v.a., islama:
قُلْ إِنَّنِى هَدَٮٰنِى رَبِّىٓ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ … وَأَنَا أَوَّلُ الْمُسْلِمِينَ
Ti reci: “Gospodar moj je mene uputio Putem Pravim, … i zato je naređeno meni da budem prvi od onih koji su Mu predani.”[1]
Ova odlika je pokazatelj savršenstva do kojeg je dosegao ovaj Božiji rob jer je pretekao sve druge u svom ropstvu pred Bogom, koje se očitovalo u njegovom govoru i djelovanju, kako je sam govorio: “Moja radost je u namazu.”[2] On bi iščekivao nastupanje vremena namaza i bivao bi sve nestrpljiviji da što prije stane pred Boga pa bi govorio svom mujezinu, Bilalu[3]: “Bilale, umiri me – prouči ezan!”[4]
Kada bi vrijeme namaza nastupilo dok bi on razgovarao s članovima svoje porodice, (tako bi ušutio) kao da se ne poznaju.[5] Kada bi obavljao namaz, od siline ushićenosti, iz njegovih prsa se čulo kao da ključa voda u posudi.[6] Toliko je plakao od straha pred Bogom da bi mjesto njegove sedžade bilo natopljeno suzama.[7] Toliko je klanjao da bi mu časne noge otekle. Kada su mu rekli: “Svevišnji Allah je oprostio sve tvoje prijašnje i buduće propuste, zašto toliko činiš ibadet?”, on bi odgovorio: أَ فَلا أَكُونُ عَبْدًا شَكُورًا؟“Zar da ne budem Božiji zahvalni rob?”[8]
Poslanik, s.a.v.a., bi postio cijeli mjesec šaban i ramazan te tri dana svakog mjeseca.[9] Dolaskom mjeseca ramazana boja njegovog mubarek lica bi se promijenila, namazi umnožili, i skrušeno i jecajući bi molio.[10] U trećoj desetini mjeseca ramazana bi se potpuno predao ibadetu,[11] udaljivši se od supruge i provodeći noći u ibadetu u samoći.
On bi o dovi govorio: الدُّعَاءُ مُخُّ الْعِبَادَةِ“Dova je srž ibadeta.”[12] الدُّعَاءُ سَلاحُ الْمُؤْمِنِ و عَمُودُ الدِّينِ وَ نُورُ السَّمَاوَاتِ وَ الْارَضِينَ “Dova je oruđe vjernika, stub vjere i svjetlo nebesa i zemlje.”[13] Neprestano je bio u vezi s Bogom… i za svaku sitnu ili krupnu stvar uvijek bi skrušeno i vapajima pred Njim molio i tražio. Svaki dan bi po sedamdeset puta, a prethodno ne učinivši nikakav propust, činio tevbu.[14] Kad god bi se probudio, pao bi na sedždu.[15] Svakog dana bi zahvalio Bogu po tri stotine i šezdeset puta i govorio bi: الْحَمْدُ لِلهِ كَثِيرًا عَلَى كُلِّ حَالٍ[16] “U svakoj situaciji, mnoštvo zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova.” Stalno je učio Kur'an i bio mu privržen i zaljubljen u njega. Džibrail, a.s., je, da bi smanjio muke i teškoće koje je Božiji Poslanik, s.a.v.a., trpio u obavljanju ibadeta, donio sljedeći ajet:
طه مَآ أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْقُرْءَانَ لِتَشْقَىٰٓ
Ta Ha. Kur'an ti ne objavljujemo da se mučiš.[17]
[1] El-En'am, 161-163.
[2] Emali-t-Tusi, sv. 2, str. 141.
[3] Bilal ibn Rabah El-Habeši, rođen u Mekki, porijeklom iz Abesinije. On i njegova majka Hamame bili su sluge Beni Džumuha. On je bio jedan od prvih muslimana, pretrpio je mnoge torture, bio je Poslanikov mujezin, a umro je 20. godine po hidžri.
[4] Biharu-l-envar, sv. 83, str. 16.
[5] Ahlaku-n-nebijj ve adabuhu, 10251.
[6] Ibid., str. 162.
[7] Sunenu-n-nebijj, str. 32.
[8] Ahlaku-n-nebijj ve adabuhu, str. 160; Sahihu-l-Buhari, sv. 1, str. 381, hadis br. 1078.
[9] Vesailu-š-ši'a, sv. 4, str. 309.
[10] Sunenu-n-nebijj, 300.
[11] El-Kafi, sv. 4, str. 155.
[12] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 2, str. 282.
[13] Ibid., sv. 2, str. 284.
[14] Biharu-l-envar, sv. 16, str. 217.
[15] Ibid, sv. 16, str. 253.
[16] El-Kafi, sv. 2, str. 503.
[17] Ta-Ha, 1 i 2.
