Nepodučavani znalac
Nepodučavani[1] znalac
Jedna od vrlina Pečata poslanika je u tome što on čitanje i pisanje nije naučio kod nekog učitelja koji pripada ljudskom rodu,[2] niti je odrastao u znanstvenom okruženju, već se i rodio i odrastao u neukom društvu. Niko nije pokušao negirati ovu kur'ansku činjenicu.[3] On je odrastao među ljudima čiji su neznanje, neukost i udaljenost od nauke bili najveći. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je to razdoblje nazvao džahilijjet, a nije moguće da to razdoblje takvim imenom nazove neko neuk, nego samo neki učeni čovjek, koji je morao biti potpuno obaviješten o znanju i neznanju, umnoj zrelosti i nezrelosti tadašnjeg naroda.
Pored toga, on je od Svevišnjeg Allaha donio Knjigu, koja poziva ljude na sticanje znanja, kulture, razvoj misli i promišljanja, a i Knjiga sama sadrži mnoštvo znanosti i plemenitih učenja. On je prvo, po hvalevrijednom programu, podučio narod Knjizi i mudrosti i time omogućio nastanak i razvoj izuzetne civilizacije, koja je svojim učenjima obuhvatila cijeli istok i zapad i još uvijek osvjetljava i blista.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., nije kod ljudi naučio čitati i pisati, ali se borio protiv neznanja, neukosti i idolopoklonstva. Čovječanstvu je poklonio istinsku i svjetsku vjeru i pozivao ljude da donesu sličnu njoj kroz historiju. On je sam bio mu'džiza s gledišta ličnosti, znanja, učenja, sveobuhvatnih mudrih govora, umne nadmoćnosti, kulture i načina odgoja.
Svevišnji Allah kaže:
فَـَٔامِنُواْ بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ النَّبِىِّ الْأُمِّىِّ الَّذِى يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَكَلِمَـٰتِهِۦ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ
Zato, vjerujte u Allaha i u Njegova poslanika, vjerovjesnika koji ni čitati ni pisati ne zna, koji vjeruje u Allaha i u Njegove Riječi! Njega slijedite da biste na Pravoj Stazi vi bili! [4]Također, obraćajući se Svom Poslaniku, Allah je rekao:
وَأَنزَلَ اللَّهُ عَلَيْكَ الْكِتَـٰبَ وَالْحِكْمَةَ وَعَلَّمَكَ مَا لَمْ تَكُن تَعْلَمُ وَكَانَ فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكَ عَظِيمًا
Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi![5] Dakle, Svevišnji Allah mu je objavio sve što je bilo potrebno, podučio ga Knjizi i mudrosti, učinio ga blještavim svjetionikom, dokazom, poslanikom koji objašnjava Božije zapovijedi, povjerljivim savjetodavcem, opominjaocem, donosiocem radosnih vijesti i upozoriteljem.[6] Svevišnji Allah mu je podario širokogrudnost i spremio ga za primanje Objave i obavljanje dužnosti upućivanja ljudi u društvu u kojem su preovladavale pristrasnost i oholost. On je najistaknutiji vođa i upućivač za koje čovječanstvo zna u pitanjima poziva ka Bogu, podučavanja i odgoja ljudi.
Čudesnim preokretom smatra se pretvaranje jedne neznabožačke sredine, za samo nekoliko godina, u povjerljive čuvare, moćne branitelje Knjige upute, blještave svjetionike znanja, postojane naspram pokušaja da se Istina izmijeni. Ovu specifičnost trebamo priznati kao mu'džizu ove vječne Knjige, plemenitog Poslanika, s.a.v.a., i nepodučavanog vođe, čovjeka koji je u društvu punom neznanja bio najudaljeniji od praznovjerja i uobrazilje, a ova odlika se smatra svjetlošću Božanske pronicljivosti, koja je bila obuhvatila sve dimenzije njegovog blagoslovljenog bića.
[1] Ummi; jedna od odlika Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koja se više puta spominje u časnom Kur'anu jeste الأمِّي (ummi). U vezi sa značenjem ove riječi postoji razilaženje. Poznato značenje je to da je Poslanik bio nepismen. Ovo značenje objašnjava se time što bi njegova pismenost prije poslanstva mogla izazvati pomisao da ono što on govori nije objava, već vještina govora koju je stekao od drugih ljudi. Pored toga, poznata činjenica iz njegove prošlosti da nije znao čitati ni pisati može biti jasan dokaz za istinitost njegovih tvrdnji. Neki su ovo značenje odbacili ističući da je to nedostatak, a Poslanik, s.a.v.a., je bio najsavršeniji čovjek i poslanik. Također, on je toliko poticao na učenje i stjecanje znanja te opismenjavanje da je čak kao uvjet za oslobađanje zarobljenika odredio opismenjavanje deset ljudi, tako da je čudno da on sam ne uči i ne stiče znanje. Isto tako, rečeno je da je njegova nepismenost u periodu prije poslanstva dokaz istinitosti njegovih tvrdnji, ali poslije poslanstva nije bilo razloga da ne nauči čitati i pisati. Ovaj dokaz je odbačen objašnjenjem da je nepismenost nedostatak onda kada lišava i uskraćuje ono do čega se dolazi čitanjem i pisanjem, tj. do znanja, ali ako Uzvišeni Allah podari svom Poslaniku, s.a.v.a., potpuno i sveobuhvatno znanje, u tom slučaju nije nedostatak ne znati čitati i pisati. Jer čitanje i pisanje su samo sredstva za stjecanje znanja.
[2] En-Nahl, 103.
[3] El-‘Ankebut, 48.
[4] El-A'raf, 158.
[5] En-Nisa, 113.
[6] El-Maide, 15 i 19; El-Ahzab, 46; En-Nisa, 174; El-Feth, 8; Ez-Zuhruf, 29; El-A'raf, 68; El-Gašije, 21; El-Isra, 105.
