Ramazan – prilika da osjetimo slast života u Božijoj blizini – I
Ramazan – prilika da osjetimo slast života u Božijoj blizini
Svi islamski propisi, bilo da se odnose na ibadet, na ekonomiju, na društvo, na vojsku… utemeljeni su na tevhidu, t. jednoći. Tevhid znači jednoća u uvjerenju, u cilju, u safovima, u motivima, u usmjeravanju snaga. Jedno od tih pitanja je pitanje posta. Da je mudrost posta bila samo u tome da čovjek sebe pročisti i da se približi Bogu, Gospodar je mogao ostaviti čovjeku na volju kada će i koliko postiti. Ali vidimo da je On odredio da se posti u određenom mjesecu i da svi istovremeno trebaju krenuti tim putem. Znači zajedno! Isto je i sa i pitanjem namaza koji se obavlja u džematu, isto je i sa pitanjem hadža… sve se usmjerava ka jednom pravcu kojim se učvršćuju uvjerenja i snaga islamskog ummeta. U suri Bekare Uzvišeni kaže:
„Propisan vam je post kao što je bio propisan onima prije vas…“ Iz ovog ajeta se može zaključiti da pitanje posta nije pitanje koje je islam donio. Među svim narodima je bio post. Ako čovjek ne bude posjedovao jednu odvraćajuću snagu koja se zove takvaluk stradat će i otići u propast. To se ne odnosi samo na čovjeka, već i na društvo. Sa druge strane vidimo koliko je jaka i duboka snaga imana koja izvire iz čovjekove nutrine i vlada njime. Znači taj jedan ajet koji je objavljen na početku islama, odjednom odvraća milione ljudi od pravca kojim se oni kreću. Koji zakon i koji propis može biti toliko jak i uticajan?! Osoba koja vjeruje u ove zbilje je žedna i gladna pored hrane koja joj je dostupna, ali ima unutrašnji motiv koji je odvraća da ne jede. Ako se ova snaga u svijetu odnosno u ljudima probudi i svi zakoni se usmjere na ovaj pravac neće više biti potrebe za vanjskom silom i svijet će postati sasvim dugačiji. Ljudski zakoni i propisi namaju tu snagu. Zato je cilj posta postizanje takvaluka, kako bi čovjekova čovječnost, njegovo usavršavajuće kretanje bilo usmjereno ka takvaluka, a to znači da može sebe sačuvati od svakog unutrašnjeg motiva koji je suprotan istini. Takvalukom čovjek stječe snagu da ne posustaje na putu istine pred imetkom, strastima, strahovima… Znači post je jedan od propisa kojim se teži ostvariti Božija blizina, a koji se iznutra potiče kako bi se čovjek izgradio. Nažalost muslimani nemaju dovoljnu snagu takvaluka čim su toliko razjedinjeni i labilni. Neprijatelj koristi tu slabost nedostatka takvaluka. Moguće je da neko ima snagu takvaluka da sebe odvrati od hrane, ali nema tu snagu da sebe odvrati od ljubavi prema položaju. Takvi žele po svaku cijenu doći do vlasti i uticaja pa makar i pogazili tuđa prava. Post treba da nas i od toga sačuva i uspostavi jedinstvo među ljudima.
