Mjesec ramazan – prilika za buđenje novog života
Mjesec ramazan – prilika za buđenje novog života
Mjesec ramazan je mjesec dove i ibadeta, mjesec uspostave i oživljavanja odnosa sa Gospodarom. Posebno se u noćima kadra treba više posvetiti pažnje ovom pitanju i ostati budan cijelu noć. Te noći čovjek treba ostati budan, odnosno oživjeti ih. Nasuprot oživljavanja noći postoji umrtvljavanje noći. Stoga nečija noć, kao dio njegovog vremena, a samim tim i života, može biti živa dok nečija može biti mrtva. Živa noć je ona noć u kojoj čovjek cijelu noć ili dio te noći provede u ibadetu molitvi, zikru, učenju Kur’ana… Mrtva noć je noć koju čovjek provede u nemaru i zaboravu na Boga. Moguće je da neko pomisli da su ovi izrazi jedna vrsta metafore. Zar noć ima mrtva i živa stanja? Kava je mrtva, a kakva živa noć? Noć je noć. To je određeno vrijeme ili dio vremena kada dio zemljine polulopte na kojoj mi živimo nije okrenut ka suncu i sunčeva svjetlost ne dopire do njega. To je noć, i noć u tom smislu nije ni mrtva ni živa.
To je tačno, ali kada se govori o oživljavanju noći ne misli se na to da dio vremena čuvamo živim. Pod tim se zapravo misli da sebe čuvamo i održavamo živim u tom dijelu vremena. Preciznije rečeno, to je suprotno onome što smo mi na početku zamišljali da je vrijeme nešto u čemu se svi mi nalazimo. Zapravo to nije tako. Ono vrijeme za koje mi mislimo da se u njemu nalazimo to nije naše vrijeme. Ono vrijeme koje mi brojimo u obliku minuta, sati, dana, mjeseci, godina… nije naše vrijeme. To vrijeme je vrijeme planete zemlje. Naše vrijeme je zbilja sjedinjeno sa našim postojanjem i našim bićem. Naše vrijeme, tj. vrijeme našeg postojanja nije odvojeno od našeg bića. Postoji samo jedna stvar koju treba napomenuti, a to je da mi naše vrijeme koje ima mjeru i veličinu računamo sa zemljom i prilagođavamo ga zemljinom kretanju, a potom umišljamo kako je to jedno te isto vrijeme i svi se nalazimo u njemu, a zapravo nije tako. Svako od nas ima svoje vrijeme i ono traje od dana rođenja do dana preseljenja. Svako biće ima unutar sebe svoje određeno vrijeme. Cvijet, stablo, kamen… svi oni imaju unutar sebe svoje vrijeme. To vrijeme je tako sjedinjeno sa nama da čini naš život. Naš život je satkan od sekunda, minuta, sati, dana, mjeseci, godina. Svako vrijeme koje se nalazi unutar jedne stvari istovjetno je sa postojenjem te stvari, tj. isto je što i sama ta stvar. Kada ovo shvatimo shvatit ćemo i značenje noći kadra. Kada kažemo da čuvamo vrijeme znači da čuvamo svoje vrijeme. Svako od nas treba čuvati ono vrijeme koje se nalazi unutar nas. Šta je to vrijeme koje se nalazi unutar nas? To smo upravo mi. To nije odvojeno od naše zbilje. Dakle, kada kažemo čuvajmo naše vrijeme, čuvajmo našu noć znači da zaista jednu noć ostanemo živi i budni. Da živimo zbilja kako živa stvorenja, a ne kao mrtva.
