Nažalost društvene mreže su danas jedno od najvećih zala koje ljudima donose samo zabludu, zabunu i smetenost. Jer društvene mreže pružaju velike mogućnosti zlikovcima, sljedbenicima šejtana, smutljivcima i budalama da šire svoje zablude, dok su čestiti ljudi i istinski vjernci ograničeni normama morala i pobožnosti pa ne mogu pisati i širiti sve i svašta. Živi primjer je vrijeđanje svetinja drugih preko društvenih mreža.

Kod nas je ovaj problem još veći, jer zbog opće vjerske nepismenosti, smutljivci i sljedbenici šejtana vide više prostora za djelovanje.

Jedan brat nam je poslao link jednog facebook posta koji je javno objavljen i privukao pažnju mnogo ljudi. Iako je taj post toliko glup da čak ne zavrjeđuje ni čitanje, ali smo se iznenadili nekim odobravajućim komentarima. U prošlosti, kada su ljudi bili više pri sebi i kada su postojale granice između dobra i zla, glupa riječ je sama sebe osuđivala. Samo je bilo potrebno šutjeti. Danas, u vrijeme kada lajkovi, dijeljenja, aplauzi za kratko vrijeme svaku laž preobražavaju u „istinu“ i svaku glupost predstavljaju kao „mudrost“, stari lijek – šutnja – ne djeluje kao nekad.

Izvjesni gospodin Jusuf Kadrić je napisao:

„Od 7563 Buharijeva hadisa, koje sam pročitao prije nekoliko godina, i dalje mi je u živom sjećanju onaj o sumnjičenju hazreti Aiše da je počinila blud. Zbog te ogavne laži, u kojoj je najglasniji bio Alija, Aiša je danima i noćima plakala, bez ičije podrške. Njen otac, Ebu Bekr je prestao govoriti s njom, mnogi su je ashabi izbjegavali, a i Allahov Poslanik bio je rezervisan.

Jedini joj je podršku pružio Uzvišeni Allah, spuštajući ajete u kojima kaže da to Aiša nije uradila.

Aiša, kako već bila plemenita svima je oprostila, osim Aliji. U njegovom sukobom sa Muavijom, 36. godine po hidžri, podržala je Muaviju.

I sada se pitam kako se moglo desiti da svojoj kćerki ne vjeruje Ebu Bekr, da Allahov Poslanik, može biti doveden u sumnju, a da jedan od najznačajnih ashaba Alija može se služiti klevetom?

Allahu ništa ne može promaći, pa tako ni Alijin grijeh. Pošto je imao velike zasluge za islam, Uzvišeni Allah nije ga htio kazniti na Ahiretu, nego na Dunjaluku. On i njegova dva sina: Hasan i Husejn i brojni unuci, nisu završili prirodnom smrću, svi su ubijeni. Ovo je jasna ilustracija koliko Allah ne voli klevetu i kako za nju žestoko kažnjava. Za razliku od Alije, kojeg je kaznio samo na Dunjaluku, druge ljude će kazniti i Džehennemom na Ahiretu.“

Iako je tekst odraz unutrašnje patnje dotičnog pisca i moguće je da se on ovih dana boji ljudi iz njegove okoline otkriju, ili su možda već otkrili, kakvo njegovo nedjelo, jer Imam Ali, a.s., kaže: „Čovjek je skriven pod jezikom svojim!“, tj. kad neko o nečemu govori usplahirano, s njim se sigurno nešto dešava, ali to nikad ne može biti razlog da skrnavi vjerske svetinje.

Da bismo pokazali o kakvom tekstu se radi, analizirat ćemo ga dio po dio. Gospodin Jusuf Kadrić kaže: „Od 7563 Buharijeva hadisa, koje sam pročitao prije nekoliko godina, i dalje mi je u živom sjećanju onaj o sumnjičenju hazreti Aiše da je počinila blud.“

1. Zašto ste naveli ovaj broj 7563? Hoćete li reći da vrlo dobro pamtite stvari pa čak vam je i broj hadisa u živom sjećanju, kako biste izgledali vrlo precizni u onom što slijedi iza toga? Za vašu informaciju, taj broj je samo na kraju bosanskog izdanja od Saudijskog komiteta, ali u Buharijinoj zbirci hadisa ne postoji 7563 hadisa, broj hadisa ne stiže ni 3000, a ostalo je ponavljanje i često samo lanci prenosilaca. Ako proučiš 7563 puta suru Fatihu ne možeš reći da si proučio 7563 sura iz Kur'ana, jer i dijete bi ti reklo u Kur'anu ima samo 114 sura! Zato, teško se može reći da ste pročitali Buharijevu zbirku hadisa.
2. Zar nije umjesno da se pitamo kako to da od svih tih velikih dešavanja, kako lijepih i sretnih tako ružnih i gorkih koji su navedeni u Buharijinoj zbirci, vama je vo ostalo u živom sjećanju? Kako vam nije ostalo u svježem sjećanju npr. kada je neki čovjek pitao Aišu kako se čini gusul, ona je tražila vodu i učinila gusul da mu praktično pokaže? Ili gdje Aiša govori da je Poslanik, s.a.v.a., na početku islama više puta pokušao izvršiti samoubistvo? Ili kada je Poslanik, s.a.v.a., duže zadržao kod Hafse da pojede med, Aiša je skovala zavjeru i nagovarala Sudu da kada Poslanik dođe kod nje da ga lažno optužuje da je pojeo smolu koja smrdi, a Poslanik nikako nije volio da se od njega čuje neugodan miris, pa je Aiša nagovarala i Safijju na isto, pa je i Aiša sama lagala Poslaniku i govorila mu da je pojeo smolu! Zar u suri Et-Tahrim nisu objavljeni žestoki ajeti zbog ovog ogavnog događaja u kojem Svevišnji Allah prigovora Poslaniku što se ne razvede od nje! Ili kada je Poslanik, neku tajnu povjerio Hafsi ili Aiši, pa ga ona iznevjerila i odala svojoj drugarici, pa ga Allah obavijestio o tome i u istoj suri objavio vrlo žestoke ajete u kojima govori da su se srca njih dvije okrenula od pravog puta i prijeti im da ako i dalje budu kovale zavjeru protiv Poslanika, s.a.v.a., Allah, Džibril i najodabraniji među muslimanima (Imam Ali, a.s.) će biti njegovi podržavatelji i u istoj suri poredi Aišu i Hafsu sa ženama Nuha, a.s., i Luta, a.s.Stvarno, kako vas je vaše sjećanje toliko izdalo?! Kako vam nije ostalo u živom sjećanju da je Aiša govorila: kada je ajet objavljen Poslaniku, s.a.v.a.: „Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš…“ (El-Ahzab, 51), ja sam mu rekla: „Vidim kako tvoj Gospodar žuri u udovoljenju tvojim strastima!“Ili kako vam u živom sjećanju nije ostalo kada je jedna od Poslanikovih supruga poslala po svojoj služavki posudu sa hranom Poslaniku u Aišinoj sobi, pa je ona iz zavisti udarila po ruci nevine služavke i posuda je pala i razbila se, a hrana namenjena Poslaniku se prosula?Ili kada je Poslanik, s.a.v.a., htio da se ženi sa Umejmom bint Šerahilom, a pošto je bila najljepša djevojka, prije nego što se vjenča se njom, Aiša je prevarila i rekla joj: Ako hoćeš da imaš veći položaj kod Poslanika, kada ti se on priđe, reci mu: Tražim utočište kod Allaha od tebe! I ona je povjerovala pa je tako postupila i Poslanik, s.a.v.a., je odmah odustao od vjenčanja i vratio je njenima!Jako je čudno da u tih 7563 hadisa niste vidjeli i primjetili ništa od ovih i desetina sličnih vrlo poučnih događaja iz života majke vjernika Aiše, koja je po vama „Allahova nedodirljiva mezimica“!
3. Kažete da ste prije nekoliko godine pročitali a ne sad! I niste vidjeli, bar iz predstrožnosti, da sad provjerite, jer ponekad nas sjećanje može prevariti, kao što može i iznevjeriti! Očito je da je u ovom postu jedino Imam Ali, a.s., na meti, da je bio najglasniji lažov, pa je Aiša oprostila svima osim njemu, i obuhvaćen je Božijim proklestvom i kažnjen na najgori mogući način na ovom svijetu, pa čak zbog njega su kažnjeni i njegovi sinovi koji su prvaci mladića Dženneta i njegovi unuci koji ga čak nisu ni vidjeli! Naravno, to je sve iz Božije pravde!Dakle, kao što ćemo vidjeti, jedino što je u vama bilo živo jeste neograničena „sveta“ mržnja i neprijateljstvo prema Imamu Aliju, a.s., koja vam nije dopustila čak i da sad provjerite, da li tako nešto postoji u Buharijinoj zbirci hadisa ili ne! Vidjet ćemo da je, ako krajnije budemo optimisti, vaše sjećanje potpuno mrtvo kao i vaša savjest!

Gospodin Jusuf Kadrić piše: “Zbog te ogavne laži, u kojoj je najglasniji bio Alija, Aiša je danima i noćima plakala, bez ičije podrške. Njen otac, Ebu Bekr je prestao govoriti s njom, mnogi su je ashabi izbjegavali, a i Allahov Poslanik bio je rezervisan.“

Iako je sve što je zabilježeno u Buharijinoj zbirci hadisa o ovom događaju toliko zbrkano i kontradiktorno i u koliziji sa drugim vrlo jasnim činjenicama da ih se teško bi mogli uskladiti, ali s obzirom da je gospodin Jusuf Kadrić prije nekoliko godina pročitao 7563 hadisa u toj knjizi i od tih 7563 hadisa, samo gore navedene stvari su mu u živom sjećanju, mi ćemo ukazati na sljedeće:

1. Gdje je u Buharijinoj zbirci navedeno da je Imam Ali, a.s., najglasniji u laži na Aišu? Još manje od toga, gdje, i u kojem je hadisu u Buharijinoj zbirci rečeno da je Imam Ali, a.s., bio jedan od onih koji su pričali tako nešto o Aiši? Štaviše, gdje, u kojem je hadisu u Buharijinoj zbirci rečeno da je Imam Ali, a.s., bar potvrdio ili podržao tu priču? Kao što ćemo dokazati u Buharijevoj zbirci, uprkos neprijateljstvu Buharije prema Imamu Aliju, a.s., ne postoji nešto tako. Ukoliko dokažete da postoji, prihvatit ćemo da niste zlonamjerni zlobnik!  
2. Buharija u poglavlju o ovom događaju je pod brojem 4141 naveo „hadis“ koji je po svemu sudeći njegov lični sastav i dug je skoro 8 stranica. Ovaj dugački tekst je detaljna priča kako je navodno Aiša ispričala. Po ovom tekstu ljudi su se u Medini u vezi ovog događaja dijeli u četiri skupine:
   • a) oni koji su pričali i širili ovu laž,
   • b) oni koji su bili zbunjeni i sumnjali,
   • c) oni koji su odbacivali ovu laž i bili na strane Aiše i
     •  
   • d) neutralni.

Po ovom „hadisu“ (4141) iz Buhraijeve zbirke, Aiša spominje Abdullaha ibn Ubejja ibn Sellula, poznatog poglavara munafika kao glavnog krivca, spominje Mistaha, Ebu Bekrovog rođaka koji je i učesnik Bedra, kao učesnika, Hamnu bint Džahša i ljude općenito, kao da su većina pričali, a Aišina majka je optužila Poslanikove supruge da su iz zavisti prema Aiši, širile ovu laž. A Urve, Aišin sestrić, koji je prenosilac skoro svih Aišinih hadisa, spominje Hassān ibn Sabita, Poslanikovog pjesnika, Mistaha i Hamnu, sestru Poslanikove supruge Zejnebe.

Evo odlomaka iz tog hadisa, 4141:

„Ona dalje kaže: ‘I propao je ko je propao, a onaj koji je najviše radio na potvori bio je Abdullah b. Ubejj b. Selul.’

Urve je izjavio: ‘Rečeno mi je da se pred njim (Abdullahom ibn Ubejjom) o tome kazivalo i širila priča, a on je to odobravao, slušao i podsticao.’

Urve je također rekao: ‘Od nosioca potvore, osim njega (Abdullaha ibn Ubejja), spomenuti su samo Hassān b. Sabit, Mistah b. Usase i Hamna Bint Džahš, u skupini drugih ljudi, koji su mi nepoznati, osim što znam da su skupina, kao što je uzvišeni Allah rekao, a najviše je radio na tome Abdullah b. Ubejj b. Selul.’”

Na drugom mjestu istog hadisa stoji: „Kad sam došla, rekla sam majci: ‘O moja majko, šta svijet priča?’

‘Kćeri moja, reče ona, olakšaj sebi. Tako mi Allaha, rijetko kad bude čista žena kod čovjeka koji je voli, a ona ima inoće, a da one o njoj ne izmišljaju mnogo.’”

Dakle, ovi su iz prve (a) skupine. Od druge (b) skupine Aiša spominje Poslanika, s.a.v.a., svog oca i svoju majku. Evo odlomak iz hadisa 4141:

„Dok smo bili u takvom stanju, kaže ona, došao nam je Poslanik, s.a.v.a., nazvao selam i sjeo, a prije toga nije sjeo uz mene otkako je rečeno ono što je rečeno. Bilo je već prošlo mjesec dana, a ništa mu u pogledu mene nije objavljeno. Kad je Poslanik, s.a.v.a., sjeo, izgovorio je šehadet, a zatim rekao: ‘Poslije svega, Aiša, u vezi s tobom doprlo je do mene to i to. Ako si nedužna, Allah će obznaniti tvoju čistotu, a ako si učinila grijeh, zatraži oprost od Allaha i pokaj Mu se, jer, kad čovjek prizna i pokaje se, Allah prima njegovo pokajanje.’ Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kaže ona, završio svoj govor, prestale su mi suze teći, tako da više nisam osjećala nijednu kap, te sam rekla ocu: ‘Odgovori za mene Poslaniku, s.a.v.a., u pogledu onog što je rekao.’ ‘Tako mi Allaha’, rekao je moj otac, ‘ja ne znam šta bih rekao Poslaniku, s.a.v.a.’

Tada sam ja rekla mojoj majci: ‘Odgovori ti Poslaniku, s.a.v.a., na ono što je rekao”,  ali je i majka rekla: ‘Tako mi Allaha, ne znam šta bih rekla Poslaniku, s.a.v.a.’”

Znači Poslanik, s.a.v.a., po ovom “hadisu”, više od mjesec dana nije ni razgovarao sa Aišom, a kad je počeo razgovarati, jasno je izrazio svoju sumnju u Aišinoj nevinosti! Također njeni roditelji su pokazali svoju nemoć u toj situaciji, tj. sumnjali u njenu nevinost!

U treću c) skupinu smješteni su Usame ibn Zejd, majka Mistaha, jedna žena od ensarija, Zejneb, Poslanikova supruga i služkinja Berira.

Gdje je Imam Ali, a.s., po ovom tekstu (hadis 4141), u prvoj skupini, drugoj, trećoj ili četvrtoj?

Evo odlomka iz hadisa:

“Poslanik, s.a.v.a., je, kaže ona, pozvao Aliju b. Ebu Taliba i Usamu b. Zejda, s obzirom da objava nije već duže silazila, da ih upita i posavjetuje se s njima dvojicom da li da se rastavi od svoje supruge. Što se tiče Usame, kaže ona, on je Poslaniku, s.a.v.a., ukazao na ono što je znao, da je njegova supruga čedna i na respekt koji je nosio u sebi prema njoj, pa je Usame rekao: ‘U pogledu tvoje porodice znam samo dobro.’ Što se Alije tiče, on je rekao: ‘Poslaniče, Allah ti nije ograničio, a osim nje ima puno žena. Upitaj onu robinju i ona će ti reći istinu.’ Potom je, kaže ona, Poslanik, s.a.v.a., pozvao Beriru i rekao: ‘Berira, jesi li vidjela išta sumnjivo.’ ‘Tako mi Onoga koji te je poslao sa Istinom’, rekla mu je Berira, ‘na njoj nikada nisam primijetila nešto što bih prezirala, izuzev što je ona veoma mlada, zaspi uz tijesto za ukućane i dođe neka ovca i pojede ga.’”

Pitamo Jusufa Kadrića: po ovom tekstu, gdje i u kojoj skupini se nalazi Imam Ali, a.s.? Je li on najglasniji lažov protiv Aiše? Po ovom jedinom tekstu, da li je Imam Ali, a.s., učesnik klevetanja? Po onom što smo citirali, čija je pozicija više protiv Aiše, Poslanikova, Ebu Bekrova ili Alijeva? Zar nije Imam Ali, a.s., ukazao na robinju da svjedoči i da će ona reći istinu i zar nije ona svjedočila u korist Aiše da je ona čista? Štaviše, u arapskom tekstu u nastavku navedenog odlomka se kaže: „ona kaže: ‘Pa je Poslanik ustao u tom danu…'“ znači da je Poslanik, s.a.v.a., kao rezultat svjedočenja Berire shvatio je da je priča o Aiši lažna i zato je ustao i držao govor, ali u prijevodu nastavak teksta se odvoji ovako: „Taj dan je Poslanik, s.a.v.a., dok je bio na mimberu, zatražio da opravdaju njegov postupak prema Abdullahu b. Ubejju i rekao: ‘Skupino muslimana, ko će me opravdati u pogledu čovjeka od kojeg je doprlo uznemiravanje moje porodice…’” To znači da je nakon razgovora sa Usamom i Alijem, Poslanik, s.a.v.a., je shvatio da je priča o Aiši lažna!

Dok po ovom tkz. hadisu u Buharijevoj zbirci, Poslanik, s.a.v.a., i Ebu Bekr su ozbiljno sumnjali u čistoću Aiše i Poslanik više od mjesec dana nije ni razgovarao s njom! Prvi razgovor je bio izražavanje sumnje! Po ovom hadisu, Imam Ali, a.s., se ne može smjestiti čak ni u drugu skupinu – oni koji su sumnjali, već u četvrtoj skupini tj. oni koji su bili neutralni, nisu govorili ni pozitivno ni negativno!

Ovu trvdnju da je Imam Ali, a.s., bio od četvrte skupine, potvrđuje hadis broj 4142 iz Buharijeve zbirke:

„'Je li do tebe doprlo da je Alija bio među onima koji su potvorili Aišu?’ ‘Ne!’, rekao sam, ‘ali su me obavijestila dvojica ljudi iz tvoga naroda Ebu Seleme b. Abdur-Rahman i Ebu Bekr b. Abdur-Rahman b. Haris da je Aiša, radijallahu anha, njima dvojici rekla: da se Alija nije izjasnio u pogledu njenog slučaja.'“

Može li biti jasnije od ovog? Na osnovu čega onda gospodin Jusuf Kadrić koji je prije nekoliko godine pročitao 7563 hadisa iz Buharijeve zbirke, potvara i kleveta Imama Alija, a.s.? Zar nije to manefistacija i nekontrolisani odraz ukorijenjene neograničene mržnje i neprijateljstva prema čovjeku kojeg je Allah u časnom Kur'anu potpuno očistio i svaku nevaljaštinu od njega udaljio?! (El-Ahzab, 33, po vjerodostojnim hadisima u svim zbirkama hadisa osim Buharije!)

3. Po Buharijinoj priči od Aiše i njene reakcije, Poslanik, s.a.v.a., je bio od onih koji su klevetali Aišu:
   • a) U ovom hadisu (4141) pored toga što Poslanik, s.a.v.a., više od mjesec dana nije pričao sa Aišom, čak nije smatrao potrebnom da je pita o istinitosti i neistinitosti optužbe i ponašao se kao da je priča istina, on je pozvao Usamu i Alija da se posavjetuje s njima o razvodu od Aiše, kao što smo već citirali! To znači da je on bio siguran da je Aiša kriva, samo nije znao je li dobro da se razvede! Jer zašto se on, čak i prije razgovora s njom, savjetuje s ljudima o razvodu!
   • b) U svom prvom razgovoru sa Poslanikom u prisustvu svojih roditelja, Aiša izravno i nedvosmisleno optužuje Poslanika, s.a.v.a., za učešće u klevetanju i laži riječima: “Onda sam ja, kao veoma mlada osoba koja nije mnogo znala iz Kur’ana, rekla: ‘Tako mi Allaha, ja znam da ste vi čuli ovu priču i ona se uvukla u vaše duše, te ste povjerovali u nju.”
   • c) Nakon što su objavljeni ajeti o nevinosti Aiše, po jednom hadisu, njena majka joj kaže: Ustani i zahvali se Allahu i Poslaniku, a ona bezobrazno kaže: Ja se samo zahvaljujem Allahu! A u drugom hadisu, ona nakon objave ajeta, direktno Poslaniku kaže: Samo se zahvalujem Allahu i neću se tebi zahvaliti! Ovo drsko ponašanje je odraz njene ljutnje na njega što je klevetao!

Dakle, po Buharijinoj priči Poslanik je bio jedan od učesnika kleveta, tj. obuhvaćen je prokletsvom iz ajeta 23 sure En-Nura.

4. Po Buharijinoj priči, Poslanik, s.a.v.a., se neuzu billahi, nije ponašao ni kao najobičniji čovjek u ovakom opasnom i osjetljivom pitanju. Da li se ijedan normalan čovjek ako čuje bilo šta o svojoj supruzi, bez da ikako razgovara s njom i pita je za te priče, predaje sumnji i više od mjesec dana neće ni razgovarati s njom? Da li se gospodin Jusuf Kadrić ako od nekog čuje nešto ružno o svojoj supruzi ili kćerki, bez da razgovara s njom i pita za te priče, predaje sumnji i stvar prihvata kao takvu? Kakav je onda taj poslanik koji je došao da uputi i spasi čovječanstvo do Sudnjeg dana? Može li čovjek tog nivoa, uputiti čovječanstvo?

Po Buharijinoj priči Poslanik, s.a.v.a., neuzu billahi, je bio najveći krivac u slučaju Aiše, jer je Abdullah ibn Ubejj ibn Sellul bio svima poznati munafik koji je stalno pravio smutnje i iskoristio svaku priliku za neprijateljstvo protiv islama i Poslanika, s.a.v.a. Od njega se ne očekuje ništa dobro, ali zašto je Poslanik, s.a.v.a., kako Buharija tvrdi, sumnjao u svoju nevinu suprugu? Zašto je on pao u mrežu Abdullaha ibn Sellula? Poslanik, s.a.v.a., neuzu billahi, čak nije poslušao jasni Kur'anski ajet koji ukazuje na jedno razumom sasvim prihvaćeno pravilo: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (El-Hudžurat, 6) On nije provjerio glasinu i sumnjao je u svoju nevinu suprugu! Da li je nešto ovako prihvatljivo od običnog poštenog muslimana a da ne govorimo o Poslaniku koji je najbolji Božiji rob i poslanik?

Po Buharijinoj priči, Poslanik, s.a.v.a., je ozbiljno sumnjao u čednost svoje supruge, a čednost je najosjetljivija stvar, kako kod Allaha tako i kod ljudi. Zašto bi sumnjao? Da li je Aiša bila neka nestabilna osoba ili je on, neuzu billah, bio bolestan? Ne može se zamisliti treća opcija! Da li je normalno da jedan vjernik bez razloga sumnja u čednost svoje supruge? Da li gospodin Jusuf Kadrić sumnja u čednost svoje supruge, bez ikakvog razloga? Ili pak ono što dolazi iz Buharijine kuhinje je pokvareno?!

5. Iako Buharija pokušava Aišu predstaviti kao Allahovu nedodirljivu „mezimicu“, ono što joj u ovoj priči pripisuje, pokazuje da: ona ili je luda ili je priča čista laž!

Evo šta Buharija pripisuje Aiši u vezi ovog događaja:

„…Tako je, kaže Aiša, bacio kocku pred jednu bitku za koju se spremao, pa je kocka pala na mene. Tako sam krenula s Poslanikom, s.a.v.a., i to nakon što je propis o pokrivanju već bio objavljen. Nosili su me u mojoj nosiljci i spuštali (sa deve) u njoj. Putovali smo tako sve dok Poslanik, s.a.v.a., nije okončao tu bitku i vratio se. I kad smo se, vraćajući se, približili Medini, jedne noći je najavljen pokret. Kada je oglašen pokret, ustala sam i otišla malo dalje od vojske. Pošto sam obavila nuždu, vratila sam se na mjesto gdje sam odmarala. Dotaknula sam svoja prsa i primijetila da se moja ogrlica od bisera iz Zifara prekinula, pa sam se vratila i potražila svoju ogrlicu, i to traženje me duže zadržalo. Grupa koja me je nosila, kaže ona, krenula je, uzevši moju nosiljku i natovarila je na devu na kojoj sam inače putovala, računajući da sam ja u nosiljci. Tada su žene bile lagahne, nisu bile krupne i debele i jele su vrlo malo. Tako ti ljudi nisu uočili lahkoću moje nosiljke, kad su je podigli i natovarili, jer ja sam bila izuzetno mlada, pa su potjerali deve i otišli. Nakon što je vojska otišla, ja sam našla svoju ogrlicu i došla tamo gdje su oni bili odsjeli, ali tu nije bilo nikog. Uputila sam se ka mjestu na kojem sam boravila, misleći da će oni primijetiti da su me izgubili, pa će se vratiti po mene. I dok sam tako sjedila, oči su mi se zaklopile i ja sam zaspala.

Safvan b. Mu‘attal es-Sulemi ez-Zekvani išao je iza vojske i stigao do mjesta gdje sam bila, te primijetio da neko spava. Kada me je ugledao, prepoznao me je, jer me je vidio prije nego što je propis o pokrivanju objavljen. Pošto me je prepoznao, rekao je: “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”. Čuvši to, ja sam se probudila, te prekrila lice svojim ogrtačem. Tako mi Allaha, nismo progovorili nijednu riječ, niti sam od njega čula išta drugo osim riječi “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.” Sjahao je i gurnuo svoju devu i ona je kleknula, te je on stao na njenu prednju nogu, a potom sam ja prišla i uzjahala je. On je krenuo, vodeći devu na kojoj sam bila, dok nismo stigli vojsku koja je odmarala u vrijeme najveće žege.” Ona dalje kaže: “I propao je ko je propao, a onaj koji je najviše radio na potvori bio je Abdullah b. Ubejj b. Selul.”

Pročitajte ponovo ovaj tekst iz Buharijeve zbirke hadisa. Ovo je cijela priča, po Buhariju i Aiši, u “hadisu” broj 4141. Svaki normalan čovjek bi uočio da:

• a) Poslanik, s.a.v.a., je jednu vrlo malu djevočicu, kao svoju suprugu, predao jednoj grupi muškaraca da je dižu i spuštaju s deve tokom putovanja i više je nikad nije vidjeo niti se zanimao za nju! Putovanje je ratno i putuje se danima, ali Poslanik – muž, ne zna za svoju ženu gdje je i u kakvom se stanju nalazi!
• b) Tragedija počinje odavde: “…jedne noći je najavljen pokret. Kada je oglašen pokret, ustala sam i otišla malo dalje od vojske.” Da li ijedna normalna djevojčica, makar vrlo mala, jer Buharija insistira da Aišu predstavi, što manjom, može kad je već “oglašen pokret” da se udalji od “VOJSKE”, bez da ikom kaže ili da je iko vidi? Zamislimo u pustinji, u po noći, gdje pored zvjeri, ratno je stanje i nije ništa sigurno, može li normalna djevojčica, vrlo mala, po Buhariju, da uradi tako nešto? Iako prevodilac na bosanski dodajući riječ “malo” koja nema na arapskom, pokušava da smanji glupost teksta: “otišla malo dalje od vojske”, ali je zaboravio da kasnije Aiša kaže da kad je tražila ogrlicu, VOJSKA je otišla! Koliko je ona bila daleko da nije mogla primjetiti ni kretanje cijele vojske, je li to bilo “malo”?
• c) Ashabi su bili najbolji ljudi koje je Allah ikad stvorio, kako neki čvrsto tvrde. Nisu ih kovali u zvjezde, već ih proglasili zvijezdama, pa koju god da slijediš, upućen si na pravi put! Međutim, ti najbolji ljudi ikad, bili su malkice glupi, po Buhariju. Aiša kaže: „Grupa koja me je nosila, kaže ona, krenula je, uzevši moju nosiljku i natovarila je na devu na kojoj sam inače putovala, računajući da sam ja u nosiljci. Tada su žene bile lagahne, nisu bile krupne i debele i jele su vrlo malo.” Grupa odabranika od ashaba – zvijezde, zadužena za jednu nenormalnu ludu djevojčicu koja u svakom trenu može napraviti katastrofu, u po noći, kad je već oglašen pokret, ne primjeti da je “Pipi duga čarapa” baš tada otišla daleko u pustinju. Ona se vratila i nakon što je primjetila da joj nema ogrlica, ponovo je otišla, a odgovorne zvijezde opet ništa da primjete. Ne samo to, već odabrane zvijezde podižu nosiljku, nose je i tovare na deve, i ne razlikuje praznu od pune nosiljke! Ovaj događaj, kako kažu, desio se u povratku sa bitke Benil-Mustalik, a ova bitka je bila 5. ili 6. godine po hidžri. Čak ako prihvatimo Buharijinu laž da se Poslanik, s.a.v.a., ženio sa Aišom kada je ona imala 6 godine, a on 50, opet u 6. godini po hidžri, Aiša je imala 15 ili 16 godina, a prihvatljive predaje govore da je Aiša kada se udala za Poslanika, s.a.v.a., imala je najmanje 18. Djevojka od 15 godina, ako bude vrlo mršava, ne može biti manje od 40 kila. Kako odabrane zvijezde nisu mogli razlikovati praznu nosiljku, koja ne bi trebala imati više od 50 kila, od pune nosiljke od 90 kila?! To može samo kod Buharije. Zbilja, ko slijedi bilo koju od ovih zvijezda on se uputio na pravi put!  
• d) Aiša kaže: “Tada su žene bile lagahne, nisu bile krupne i debele i jele su vrlo malo!” ali je ovo u koliziji sa „vjerodostojnim hadisima“ o takmičenju Aiše i Poslanika u atletskom trčanju, gdje je prvi put Aiša pobjedila, a drugi put je on pobjedio, jer se ona, kako sama kaže, udebljala i nagomilala u sebi meso!
• e) Priča se nastavlja: „Nakon što je vojska otišla, ja sam našla svoju ogrlicu i došla tamo gdje su oni bili odsjeli, ali tu nije bilo nikog. Uputila sam se ka mjestu na kojem sam boravila, misleći da će oni primijetiti da su me izgubili, pa će se vratiti po mene. I dok sam tako sjedila, oči su mi se zaklopile i ja sam zaspala.” Da li je ona očekivala da vojska nju čeka, iako ne zna da nje nema, ili njoj nije uopće bila briga hoće li vojska odlaziti? Ali se čovjek ne može načuditi ovom: “I dok sam tako sjedila, oči su mi se zaklopile i ja sam zaspala”! Može li normalna “mala” djevojčica koja razlikuje dobro od zla, u takvoj situaciji u po noći, usred pustinji, bez brige spavati?
• f) Buharija ne zaboravi da Aišu u svim ovim glupostima predstavi kao pobožnu i probranu gospođu: „Pošto me je prepoznao, rekao je: ‘Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo’. Čuvši to, ja sam se probudila, te prekrila lice svojim ogrtačem. Tako mi Allaha, nismo progovorili nijednu riječ, niti sam od njega čula išta drugo osim riječi ‘Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.’” Ona je toliko pribrana da najprije pokrije svoje lice i toliko je pobožna da čak u najvećoj nuždi nijednu jedinu riječi ne progovara sa nekim stancem, koji je ashab i zvijezda! Upravo zato, u Muslimovoj zbirci zabilježen je vjerodostojan hadis koji glasi da Aiša kad god je poželjela razgovarati sa strancem, naredila bi svojim sestričnama da prvo doje tog muškarca da postane Aiši mahram, tek onda da ulazi nasamo kod nje i razgovara s njom! Samo Bog zna koliko mladih i odraslih muškaraca su se dojili iz grudi Aišinih sestrični u toku dugog života majke vjernika Aiše! Naročito, što je ona bila jedna od glavnih vjerskih autoriteta, njoj su se obraćali i vlast i ljudi. Možda je na isti način ona praktično pokazala nekom strancu kako se čini gusul kada je tražila vodu i ispred njega činila gusul!

6. Buharija u svojoj legendi predstavlja Aišu kao osovinu kreacije, tako da su u njenom slučaju osim Allaha, svi ostali pali na iskušenju: počevši od Poslanika, pa do Ebu Bekra i njegove supruge, Alija, …! Poslanik je pokazao da nije bio dostojan Aiše. Nije bio ni dostojan poslanstva. Bog se uvjerio da on nije dostojan poslanstva. Jedini koji su bili na nivou su 13 godišnji dječak Usame, majka Mistaha, robinja Berira, jedna žena od ensarija i Jusuf Kadrić iz Bosne i Hercegovine, a ovaj posljednji se im pridružio prije nekoliko godina računajući od januara 2023, čitajući odjednom 7563 hadisa iz Buharijine zbirke! U ovom kontekstu, Buharija stvar predstavlja tako da je Svevišnji Allah isključivo radi Aišinog hatora objavio ajete 11 – 20 iz sure En-Nur i da je to velika vrlina i čast za Aišu. U Buharijinom „hadisu“ stoji: „Potom sam se okrenula i spustila na postelju. Allah zna da sam ja nedužna i znala sam da će Allah obznaniti moju čistotu, zbog toga što sam nedužna. Međutim, tako mi Allaha, nisam ni pomislila da će Allah u pogledu mog slučaja spustiti objavu koja se uči. Moj slučaj je, po meni, kod mene bio beznačajan da bi Allah nešto govorio o meni, ali sam se nadala da će Poslanik, s.a.v.a., sanjati san u kojem će vidjeti da Allah obznanjuje moju čistotu. Tako mi Allaha, Poslanik, s.a.v.a., nije se ni pomakao sa svog mjesta, niti je iko od ukućana izašao, a njemu je već počela dolaziti objava.”

Očito je da Buharija stvar predstavi kao da je objava Aišina zasluga i tačka. Pitamo se:

• a) Zamislimo da je umjesto Aiše bila u pitanju neka druga Poslanikova supruga, da li bi Allah objavio iste ajete ili ne? Ako neko kaže: Da, onda ajeti nemaju veze sa Aišom kao osobom, već, Allah želi sačuvati obraz i ugled Svoga Vjerovjesnika, a inače, on ne bi mogao izvršiti svoju misiju. Ali ako neko kaže: Ne! Onda se pitamo po kakvoj Aišinoj zasluzi, Allah treba objaviti te ajete samo za nju, a po priči koju Buharija pripisuje Aiši, ona je zbog svoje maloumnosti potpuno kriva za javljanje takve laži od strane munafika. Pored toga, možda će Jusuf Kadrić reći gdje je to Božija pravda, iako po svemu sudeći Jusuf Kadrić Božiju pravdu traži isključivo za Aišu!
• b) Pretpostavimo da su ajeti objavljeni isključivo radi Aišinog hatora, pitamo se: Je li to vrlina? Ako npr. neki čovjek bude optužen da je lopov, pa neko negira da je on lopov, je li to vrlina za njega ili je normalno stanje? Da li je od Aiše bilo normalna i očekivana stvar da učini blud ali se ona žrtvovala i nije počinila i zato je vrlina ili je normalna i očekivana stvar bila izbjegavanje bluda? Naravno, normalna i potpuno očekivana stvar je čednost svakog muslimana i muslimanke, a nečednost je poremećaj i nenormalno stanje. Stoga, ako zamislimo da su ajeti objavljeni o Aiši i da su čak objavljeni samo radi nje, ne sadrže nikakvu pohvalu i odliku. Ajeti ne sadrže ništa o određenoj osobi.
• c) Nasuprot Buharijinih nakana, ajeti su objavljeni isključivo radi zaštite i očuvanja ugleda i časti Božijeg odbranika Muhammeda, s.a.v.a., od zavjere licemjera koji su jedva čekali da nađu izgovor i priliku da ocrne Poslanika, s.a.v.a., i islam. Ako je Aiša postupila onako kako je Buharija ilustrirao pripisujući Aiši, onda je Aiša teško iznevjerila Poslanika, kada je svojim luđačkim ponašanjem dala najveći adut munaficima protiv Poslanika i islama. Ona je dovela opstanak islama u opasnost zbog svoje maloumnosti. Inače, časni ajeti su jasni u vezi Poslanikovih supruga i njihovog mjesta u uređenju. „O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu.” (El-Ahzab, 30 i 31)  u vezi Aiše i Hafse, časni Kur'an kaže: „Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, to je stoga što vaša srca zastraniše. A ako se protiv njega udružite, pa – Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti. Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka. (Et-Tahrim, 4 i 5) Nasuprot Buharijinih nakana, ni Aiša niti iko drugi nije Allahu mezimica. Zbog zavjere protiv Poslanika, s.a.v.a., Aiša se mora pokajati, a inače će protiv sebe imati, Allaha, Džibrila i najodabranijeg od vjernika (Imama Alija, a.s.)!

7. Nije jasno, zašto u priči od 8 stranica nigdje nema Omera, a on je uvijek spreman da ubije munafike! Izgleda on se komirao od šoka! Događaj u kojem nema Omera u Buharijinoj zbirci, taj događaj je nakaradan i neukusan! Naviknuti smo da u Buhariji čitamo: Ebu Bekr je rekao…, onda je Omer rekao… Ebu Bekr je ustao i onda je Omer ustao… Ebu Bekr je sjeo, pa je Omer sjeo…, Ebu Bekr se nasmijao i onda se Omer nasmijao… Ebu Bekr je pao pa je Omer pao… Ebu Bekr je plakao ond je Omer plakao… Ebu Bekr je skočio onda je Omer skočio… Ebu Bekr je pojeo pizza onda je Omer pojeo pizza…ponekad se spominje i Osman!

Jusuf Kadrić piše: „Zbog te ogavne laži, u kojoj je najglasniji bio Alija, Aiša je danima i noćima plakala, bez ičije podrške…. Aiša, kako već bila plemenita svima je oprostila, osim Aliji. U njegovom sukobom sa Muavijom, 36. godine po hidžri, podržala je Muaviju. … Allahu ništa ne može promaći, pa tako ni Alijin grijeh. Pošto je imao velike zasluge za islam, Uzvišeni Allah nije ga htio kazniti na Ahiretu, nego na Dunjaluku. On i njegova dva sina: Hasan i Husejn i brojni unuci, nisu završili prirodnom smrću, svi su ubijeni.“

Od onog što smo već rekli, postalo je jasno da je jedina stvar koja je navela Jusufa Kadrića da piše ovaj post duboka i ukorjenjena velika mržnja prema Imamu Aliju, a.s., i Ehli bejtu, a.s. Jer kao što smo vidjeli, ono što je napisao u vezi Imama Alija, a.s., je potpuna laž i njegova izmišljotina. Štaviše, to je klevet i potvor. Stoga skrećemo pažnju na sljedeće stvari:

1. U Buharijinom “hadisu” Aiša dva puta spominje Abdullaha ibn Ubejja ibn Sellula kao glavnog klevetnika a Poslanika smatra učesnikom, a u drugom hadisu negira učešće Imama Alija, a.s., i samo kaže da se nije izjasnio, kod Jusufa Kadrića najglasniji u laži protiv Aiše je Imam Ali! Šta ovo može značiti osim najveće mržnje i zlobe?
2. Budući da je Allah, dž.š., rekao: „Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna.” (En-Nur, 23) Jusuf Kadrić pročitavši 7563 hadisa iz Buharije, dobija ovlaštenje od Allaha da nakon što je Aiša oprostila svima osim Aliji, da se smiluje Aliji i da po modelu američkih kompanija, uzevši u obzir Alijeve zasluge za islam, napravi kompenzaciju, pa da izmijeni gore navedeni ajet, izuzimajući Alija od prokletstva na onom svijetu, i da odredi da mu kazna bude na ovom svijetu!

Po Jusufu Kadriću, Aiša je oprostila Abdullahu ibn Ubejju, čelniku munafika, koji je bio inicijator potvore i Hassānu ibn Sabitu koji je bio od najglasnijih i odmah je ukinuta navedena kazna iz gornjeg ajeta. Nije se Aiša borila protiv njih, niti su oni i njihovi sinovi i čak nerođeni unuci ubijeni zbog kazne na ovom svijetu. Međutim nije oprostila Aliji, iako on nije bio učesnik potvore, kako Buharija bilježi, samo što se nije izjasnio, Aiša mu nije mogla oprostiti. Budući da je upravljanje kreacijom u rukama Aiše, a ovlašten je izvršioc Jusuf Kadrić, Ali se kažnjava na ovom svijetu, tako da se on ubije i ubijaju se njegovi sinovi koji je jedan tek bio rođen a drugi još nije bio rođen i unuci koji su se rađali kroz tri naredna stoljeća. Ovdje se, zbog Aiše, remeti i Božanski sistem. U Kur’anu je na više mjesta rečeno: “I nijedan grješnik neće nositi grijehe drugog.” Ali Alijevi sinovi i unuci nose grijehe drugog. U Kur’anu je rečeno: “Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti.” Ali, ovo ne važi u vezi Aiše, kako tvrdi Jusuf Kadrić! Može li mržnja i zloba prema Imamu Aliju, a.s., biti veća od ovog?!

Ovo je i nova doktrina u nauci kako treba analizirati velika historijska dešavanja. Po doktrini Jusufa Kadrića, Poslanik, s.a.v.a., je preko 10 godina trpio najteže muke, žrtve, nevolje… između ostalog najmiliji su mu ubijeni kao što su hazreti Hamza, Ubejde, Džafer ibn Ebu Talib… sve zbog prokletstva Hinde, Muavijine majke, nakon Bedra gdje je izgubila oca i brata! Ona je, kao i Aiša, danima i noćima plakala u Mekki. Vjerovatno je i genocid u Srebrenici Božija kazna zbog nepraštanja neke Srbkinje, nekad u prošlosti! Po Kadrićevoj doktrini najveći zločinci kao što su Muavija, Jezid, haridžije koji su ubili Imama Alija, a.s., bili su Božija vojska za provođenje kazne zbog Aiše!

Može li se zamisliti veća mržnja i zloba prema Imamu Aliju, a.s., i Ehli bejtu, a.s., od toga da neko opravdava zločin haridžije Ibn Muldžema, ubice Imama Alija, a.s., kojeg je Poslanik, s.a.v.a., nazvao najvećim nesretnikom posljednih naroda, ili da opravdava Muavijin zločin kada je otrovao Imama Hasana, a.s., kako bi poravnao put za vlast pokvarenog Jezida, ili opravdava nezapamćeni zločin Jezida u istrijebljenju Imama Husejna, a.s., i njegove djeca pa čak i bebu od 6 mjeseci?!

3. Allah je, po Jusufu Kadriću, Aiši ostavio razriješene ruke da kazni Alija na svaki način. “U njegovom sukobu sa Muavijom, 36. godine po hidžri, podržala je Muaviju.“ Samo da nam je znati zašto je Jusuf Kadrić preskočio rat kojeg je Aiša lično vodila protiv Imama Alija, a.s., prije sukoba sa Muavijom?! Bitka oko Deve je opasnija od rata kojeg je Muavija vodio protiv Imama Alija, a.s. Je li i to dio ovosvjetske Božije kazne Imamu Aliju?! U ovoj bici Aiša je bila zarobljena u najvećem poniženju i oprošteno joj je od strane Imama Alija, a.s. Sirijski historičar, dr. Suhejl Zekkar kaže: „Da je Aiša ono što je uradila Imamu Aliju, uradila protiv Omera ibn Hattaba, on bi je raskomadao u komadiće!“ Ja bih rekao da je tako nešto uradila protiv svog oca Ebu Bekra, i on bi je raskomadao, kao što je nepravedno pobio veliki broj nevinih ashaba što ga nisu priznali za halifu. Aiša je otvoreno i svjesno pregazila ajet koji naređuje da Poslanikove supruge moraju ostati u svojim kućama, i uprkos upozorenju Poslanika, s.a.v.a., da ona ne bude ta na koje će lajati psi Hav'aba, pokrenula vojsku pljačkaša i bandita i prešla je više stotina kilometara da silom zauzme Basru buneći se protiv šerijatski legitimne vlasti. Ona je uzrokovala ubijanje više od 15.000 muslimana. Zašto je Jusuf Kadrić preskočio ovu Aišinu bitku protiv Imama Alija, a.s.,?! Gdje treba smjestiti ovu bitku?!
4. Aišina mržnja prema Imamu Aliju, a.s., nije nikom nepoznata. Ali njena mržnja nije bila zbog slučaja sumnjičenja, jer kako Buharija bilježi od Aiše, Imam Ali, a.s., nije bio učesnik potvore. Razlog Aišine mržnje prema Imamu Aliju, a.s., je jasan svima koji su upoznati sa Aišom. Kao što su mnogi drugi mrzili Imama Alija, a.s., poput Halida ibn Velida, Muavije, Mervana ibn Hakem, Amra ibn As, haridžija, Abdullaha ibn Zubejra, Urve ibn Zubejra, Buharije, Ibn Tejmije…

Hvala Allahu, istina nije skrivena ili nejasna. Kur'anski ajeti i Poslanikovi, s.a.v.a., časni hadisi su jedino pouzdano mjerilo za prepoznavanje istine. Imam Ali, a.s., je jedan od petero o kojima je Allah objavio: „Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.” (El-Ahzab, 33) Ovaj časni ajet je po svim vjerodostojnim hadisma objavlejn o Poslaniku, Imamu Aliju, hazreti Fatimi, Imamu Hasanu i Imamu Husejnu. Časni ajet: „… ti reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi…” (Ali Imran, 61) svi izvori su saglasni da je objavljen o Poslaniku, Imamu Aliju, hazreti Fatimi, Imamu Hasanu i Imamu Husejnu, a mufessiri su rekli da se u ovom ajetu Imam Ali tretira kao sam Poslanik!

Časni Kur’an kaže: “Reci: ‘Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubav prema mojim bližnim.’” (Eš-Šura, 23) Kada je Poslanik upitan ko su tvoji bližni, odgovorio je Ali, Fatima i njihova dva sina!

Časni ajet: “Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji molitvu obavljaju i zekat daju dok sun a ruku’u.” (El-Maida, 56) objavljen o Imamu Aliju, a.s., kada je dok je bio na ruku’u, dao svoj prsten prosjaku. I mnogi drugi ajeti koje sada ne možemo sve navesti. Zato je Poslanik, s.a.v.a., u vezi Alija, a.s., govorio ono što nije govorio za nikog drugog.

“Ali je od mene a ja sam od Alija. Niko ne može obaviti moju poslaničku dužnost osim ja ili Ali!” (Tirmizi, vjerodostojan)

“O Ali, ti si u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musaa, osim što poslije mene nema vjerovjesnika!” (Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai…) Na dan Hajber nakon što je Omer pobjegao prije nego što stigne do bojnog polja, Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Sutra ću dati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegovog poslanika, i kojeg vole Allah i Njegov poslanik!” sutradan je svaki poželio da on bude taj, kad Poslanik upita: “Gdje je Ali?!”…

“Ko vrijeđa Alija, zbilja, on vrijeđa mene, a ko vrijeđa mene, on vrijeđa Allaha!” (El-Mustedrek alas-sahihajn – vjerodostojan)  

Međutim, jedna stvar u vezi Imama Alija, a.s., ima posebno mjesto u islamu. Ljubav i mržnja prema Imamu Aliju, a.s., postaju mjerilo! Ovaj hadis koji je prenesen kao mutevatir i zabilježen u svim zbirkama osim Buharije, nam određuje opće mjerilo: kada god navale smutnje i ne razlikuje nam se jasno istina od neistine, pogledati koja strana voli Alija a koja ga mrzi!

Imam Ali, a.s., kaže:

“Tako mi Onog koji čini da se sjemenka raspukne i Onoga koji iz ničega živo biće stvara, Vjerovjesnikovo, s.a.v.a., koji ne čita i ne piše, obećanje meni je dato da će me voljeti samo vjernik i da će me mrziti samo licemjer!” (Muslimova zbirka hadisa, Nesai, Ibn Madže, Musnedu Ahmed, Tirmizi, …)

Isti hadis je prenesen i u obliku: “O Ali, ne voli te osim vjernika i ne mrzi te osim munafika!” (Tirmizi, El-Mustedrek alas-sahihajn, El-Hasais,…)

Prema tome, ko god, gdje god i kako god, mrzi Imama Alija, a.s., on je licemjer bez sumnje. Zato su muslimanski učenjaci Ibn Tejmiju, velikog mrzitelja Imama Alija, a.s., u suđenju po ovom hadisu proglasili munafikom zbog mržnje prema Imamu Aliju, a.s.

A postoji i predaja koja govori još dublje!

Ubade ibn Samit, veliki ashab kaže: “Mi smo provjeravali svoju djece ljubavlju prema Aliju ibn Ebu Taliba, pa ako vidimo da ga neko od njih ne voli, shvatili bismo da on nije od nas, da je rođeno nečasno!”

Od Ebu Said El-Hudrija je preneseno da je rekao: “Mi ensarije smo ispitivali svoju djecu po ljubavi prema Alliju, pa ako se rodi među nama dijete koje ga ne voli, zaključili bismo da nije od nas!”

O ovome je preneseno više predaja, a i stvarnost potvrđuje istinitost ovih predaja.

Jedan od najvećih mrzitelja Imama Alija, a.s., je Muavija, a historičari sumnjaju u rođenje Muavije. Sigurno je da je on od Hinde, ali je preneseno da je Ebu Sufjan u razgovoru razdvajao između Muavije i Jezida, pa je za Jezida govorio moj sin, a za Muaviju, Hindin sin!

Drugi primjer je Amr ibn As. Nabege je kao i Hind prije islama bila prostitutka. U vezi Amra se pričalo da se sumnja u Ebu Sufjana, Abbasa, Asa, Utbu i Ebu Džehla!

Sigurno i ostali mrzitelji Imama Alija, a.s., pored toga što su munafici u islamu, nisu časno rođeni, gdje god da su i kad god da žive! Zar može biti časno rođen onaj koji mrzi čovjeka kojeg vole Allah i Njegov Poslanik i kojeg je Allah potpuno očistio?!