Šapćuće moljenje uplašenih

Autor: Imam Ali ibn Husejn Zejnul-Abidin, a.s.
Izvor: Es-Sahifetus-sedždžeadije
Share

63

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمنِ الرَّحِيمِ

إِلَهِي، أَتُرَاكَ بَعْدَ الْإِيمَانِ بِكَ تُعَذِّبُنِي، أَمْ بَعْدَ حُبِّي إِيَّاكَ تُبَعِّدُنِي، أَمْ مَعَ رَجَائِي لِرَحْمَتِكَ وَصَفْحِكَ تَحْرِمُنِي، أَمْ مَعَ اسْتِجَارَتِي بِعَفْوِكَ تُسْلِمُنِي، حَاشَا لِوَجْهِكَ الْكَرِيمِ أَنْ تُخَيِّبَنِي، لَيْتَ شِعْرِي أَلِلشَّقَاءِ وَلَدَتْنِي أُمِّي، أَمْ لِلْعَنَاءِ رَبَّتْنِي، فَلَيْتَهَا لَمْ تَلِدْنِي وَلَمْ تُرَبِّنِي، وَلَيْتَنِي عَلِمْتُ أَمِنْ أَهْلِ السَّعَادَةِ جَعَلْتَنِي، وَبِقُرْبِكَ وَجِوَارِكَ خَصَصْتَنِي، فَتَقِرَّ بِذَلِكَ عَيْنِي وَتَطْمَئِنَّ لَهُ نَفْسِي

U Ime Boga, Milostivog, Milosrdnog!

1 – O Bože moj, gledaš li da me kazniš nakon verovanja moga u Tebe, oteraš me daleko nakon ljubavi moje prema Tebi, ostaviš me dok se nadam milosti i oproštaju Tvome, odbiješ me dok utočište tražim u Tebi? Kako Tvoje blago Lice može razočarati mene?! Da mi je znati je li me majka moja za nesreću rodila i za stradanje me odgajala? Da me onda nije ni rodila ni odgojila! Da mi je znati jesi li me Ti odredio jednim od ljudi sreće? Jesi li me izdvojio za bliskost i blizinu Tvoju, pa da onda oko moje bude veselo, i duša moja time zadovoljna?

إِلَهِي، هَلْ تُسَوِّدُ وُجُوهًا خَرَّتْ سَاجِدَةً لِعَظَمَتِكَ، أَوْ تُخْرِسُ أَلْسِنَةً نَطَقَتْ بِالثَّنَاءِ عَلَى مَجْدِكَ وَجَلَالَتِكَ، أَوْ تَطْبَعُ عَلَى قُلُوبٍ انْطَوَتْ عَلَى مَحَبَّتِكَ، أَوْ تُصِمُ‏ أَسْمَاعًا تَلَذَّذَتْ بِسَمَاعِ ذِكْرِكَ فِي إِرَادَتِكَ، أَوْ تَغُلُّ أَكُفًّا رَفَعَتْهَا الْآمَالُ إِلَيْكَ رَجَاءَ رَأْفَتِكَ، أَوْ تُعَاقِبُ أَبْدَانًا عَمِلَتْ بِطَاعَتِكَ حَتَّى نَحِلَتْ فِي مُجَاهَدَتِكَ، أَوْ تُعَذِّبُ أَرْجُلًا سَعَتْ فِي عِبَادَتِكَ

2 – O Bože moj, pocrnjuješ li lica onih koji sedždu čine pred moći Tvojom?! Pogađaš li nemušću jezike koji govore u hvaljenju slave i uzvišenosti Tvoje?! Jesi li zapečatio srca koja gaje ljubav za Tebe?! Jesi li zaglušio uši koje se zadovoljavaju u slušanju spominjanja Tebe u skladu s voljom Tvojom?! Stavljaš li u okove ruke koje očekivanja podizahu prema Tebi u nadi za milosrđem Tvojim?! Kažnjavaš li tela koja idu da Ti se pokore sve dok ne izmršaju u borbi za Tebe?! Kažnjavaš li noge koje žure da Ti služe?!

إِلَهِي، لَا تُغْلِقْ عَلَى مُوَحِّدِيكَ أَبْوَابَ رَحْمَتِكَ، وَلَا تَحْجُبْ مُشْتَاقِيكَ عَنِ النَّظَرِ إِلَى جَمِيلِ رُؤْيَتِكَ

3 – O Bože moj, onima koji Ti Jednost priznaju ne zaključaj kapije milosti Svoje, i ne odvoji one koji čeznu za Tobom od gledanja u prizor lepote Tvoje!

إِلَهِي، نَفْسٌ أَعْزَزْتَهَا بِتَوْحِيدِكَ كَيْفَ تُذِلُّهَا بِمَهَانَةِ هِجْرَانِكَ، وَضَمِيرٌ انْعَقَدَ عَلَى مَوَدَّتِكَ كَيْفَ تُحْرِقُهُ بِحَرَارَةِ نِيرَانِكَ

4 – O Bože moj, kako ćeš dušu, koju si uzdigao u priznavanju Jednosti Tvoje, poniziti u sramoti napuštanja Tvog?! Kako ćeš srce, koje se predalo voljenju Tebe, spaliti u vrelini vatri Svojih?!

إِلَهِي، أَجِرْنِي مِنْ أَلِيمِ غَضَبِكَ وَعَظِيمِ سَخَطِكَ، يَا حَنَّانُ يَا مَنَّانُ يَا رَحِيمُ يَا رَحْمَانُ يَا جَبَّارُ يَا قَهَّارُ يَا غَفَّارُ يَا سَتَّارُ، نَجِّنِي بِرَحْمَتِكَ مِنْ عَذَابِ النَّارِ، وَفَضِيحَةِ الْعَارِ، إِذَا امْتَازَ الْأَخْيَارُ مِنَ الْأَشْرَارِ، وَحالت [ هَالَتِ ‏] الْأَهْوَالُ، وَقَرُبَ الْمُحْسِنُونَ، وَبَعُدَ الْمُسِيئُونَ، وَوُفِّيَتْ كُلُّ نَفْسٍ ما كَسَبَتْ وَهُمْ لا يُظْلَمُونَ

5 – O Bože moj, daj mi zaštitu od bolnog gneva Tvog i silne ljutnje Tvoje! O Voleći, Blagi, Premilostivi, Milostivi, Prinudioče, Potčinitelju, Oprostioče, Pokrivatelju, izbavi me milošću Svojom iz kazne Vatre i nemilosti sramote kad dobri budu odvojeni od rđavih, oblici izmenjeni, užasi prestrave, dobročinitelji budu primaknuti, činitelji zla udaljeni, i svakoj duši bude plaćeno sve što je zaslužila, a nepravda im ne bude učinjena![1]
[1] Kuran, 3:25.
  • 6 Aprila, 2019