Smanjenje uznemirenosti
Smanjenje uznemirenosti
Čovjekov život, htjeli mi to ili ne, jednako kao što sadrži radosti, slast, dobitke, uspjehe, sadrži i muke, nedaće, poraze, gubitke, gorčine i neuspjehe.
Mnogi od njih se mogu spriječiti ili otkloniti, iako je možda potrebno mnogo truda. Jasno je da je čovjek dužan boriti se sa prirodom, gorčine pretvarati u slasti, ali jedan dio događaja u svijetu nije moguće spriječiti ni otkloniti.
Naprimjer, starost.
Čovjek, htio ili ne, korača prema starosti i gasi se svjetiljka njegovog života.
Nemoć i slabost usljed starenja i svega ostalog što dolazi s njim čini život tužnim. Pored toga, pomisao na smrt i nestanak, sklapanje očiju pred postojećim svijetom, odlazak i prepuštanje svijeta drugima na drugačiji način muče čovjeka.
Religijsko vjerovanje stvara u čovjeku snagu ustrajnosti i gorčinu pretvara u slatkoću. Čovjek koji vjeruje zna da svaka stvar u svijetu posjeduje određenu mjeru, pa ako njegov odgovor na gorčinu bude poželjan, pod pretpostavkom da je riječ o nečemu nenadoknadivom, na drugi način će mu biti nadoknađeno od strane Uzvišenog Gospodara.
Starost – zato što nije kraj, a vjernik stalno ispunjava svoje slobodno vrijeme ibadetom i sjećanjem na Boga – postaje prijatna i draga tako da je životni užitak u doba starosti za vjernike veći nego u doba mladosti.
Mijenja se izgled smrti u očima vjernika u odnosu na ono što se pokazuje u očima čovjeka koji ne vjeruje.
Sa gledišta ovakvog pojedinca, smrt više nije nepostojanje i nestajanje.
To je premještanje iz nestajućeg i prolaznog svijeta u neprolazni i stalni, iz manjeg u veći svijet.
Smrt je premještaj iz svijeta djela i sadnje u svijet ploda i berbe.
Stoga ovakav čovjek svoju zabrinutost vezanu za smrt otklanja trudeći se da čini dobra djela koja se jezikom vjere nazivaju ‘amele salih.
Sa stanovišta psihologa, sigurno je i nesumnjivo da se većina psihičkih bolesti, koje proizlaze iz duševnih uznemirenosti i životnih gorčina, primijeti među nereligioznim ljudima.
Koliko god čvršće i postojanije vjerovanje budu imali religiozni ljudi, toliko će biti otporniji na ove bolesti. Stoga, jedna od pratećih pojava života u našem vremenu, koja se pojavila usljed slabosti religijskog vjerovanja, jeste povećanje broja psihičkih i nervnih oboljenja.
