Radost i vedrina
Radost i vedrina
Prvi učinak religijskog vjerovanja u pogledu uvećanja radosti i stvaranja vedrine jeste optimizam: optimizam prema svijetu, stvaranju i postojanju. Religijsko vjerovanje – s obzirom da daje poseban oblik čovjekovom poimanju svijeta, tako što pokazuje da stvaranje ima cilj, a cilj je dobro, usavršavanje i sreća – prirodno će učiniti optimističnim čovjekov pogled na univerzalni poredak postojanja i zakone koji vladaju njim.
Stanje pojedinca koji vjeruje u “državu postojanja” (tj. da ova kreacija ima svoga Kreatora) je kao stanje pojedinca koji živi u državi čije zakone, organizacije i uređenje smatra ispravnim i pravednim, te vjeruje u dobronamjernost ljudi koji upravljaju državom.
Takav pojedinac, bez sumnje, vidi da je za njega i druge spremna podloga za napredovanje i uzdizanje i uvjeren je da jedina stvar koja može uzrokovati njegovu zaostalost ili zaostalost drugih ljudi jeste lijenost i neiskustvo njih samih, koji su dužni da izvršavaju zadaću i snose odgovornost.
Gledano iz ugla ovakvog čovjeka, on sam je odgovoran za svoju zaostalost, a ne organizacija i poredak u državi. Svaki nedostatak koji postoji nastao je zato što on i njemu slični ljudi nisu ispunili svoju dužnost i odgovornost. Ovakvo razmišljanje u njemu će, sasvim prirodno, stvoriti osjećaj časti i optimizmom i nadom će ga potaći na djelovanje.
S druge strane, pojedinac koji ne vjeruje u “državu postojanja” sličan je pojedincu koji živi u državi čije zakone, organizaciju i uređenje smatra lošim i nepravednim, te nema drugog izlaza, već da ih prihvati. Nutrina takvog pojedinca je uvijek puna kompleksa i zlobe. Nikada mu neće naumpasti da ispravi sebe, već se pita: Kakav učinak ima ispravnost jedne čestice kao što sam ja tamo gdje zemlja i nebo počivaju na nesređenosti i cjelokupno postojanje je ispunjeno nepravdom, tlačenjem i neispravnošću?! Takav pojedinac nikada ne uživa u svijetu.
Svijet je za njega uvijek poput zastrašujućeg zatvora.
Zato časni Kur'an kaže:
A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno življenje pripada.[1]
Vjerovanje je to što nutrini naše duše daruje životnu širinu i sprječava činioce psihičkih pritisaka.
[1] Ta-ha, 124.
