Definicija imana
Definicija imana
Jedan od ključnih vjerskih pojmova jest pojam koji je jako raširen a istovremeno i jako usamljen. Taj pojam se zove iman. On je temelj svih vrijednosti u časnom Kur’anu. Nespoznat iz tog razloga što do sada niko nije mogao da definiše i objasni kakav je to unutrašnji osjećaj i kakva vrsta spoznaje i ljubavi se krije u njemu. Mi poznajemo svoje osjećaje koje imamo na ovom svijetu prema različitim stvarima. Znamo kakav je odnos npr. oca i sina, sestre i brata, muža i žene… Čak poznajemo i sklonosti prema materijalnim stvarima kao što je želja za imetkom, ili nekim nematerijalnim kao što je želja za vječnošću… Ovo su nam poznate veze. Međutim, iman je veza i odnos roba tj. čovjeka prema nečemu što je nevidljivo tj. prema Gospodaru. Ako tu relaciju želimo uporediti sa nečim, nećemo je moći uporediti ni sa čim. Sama definicija imana je jako teška. Između čovjeka i Boga postoji jedinstvena relacija koja se ne može iskazati riječima. Isto kao što se ne može za Boga naći primjer (ajet: ništa nije kao On) i za relaciju i odnos sa Bogom se ne može naći primjer. Možemo govoriti samo o tragovima ili plodovima te relacije. Naprimjer u Kur’anu se kaže:
Oni koji vjeruju imaju jaku ljubav prema Allahu.
Ovdje nije definisan iman, ali su spomenuti tragovi i plodovi imana, a to je najjača ljubav koja postoji. Dakle, iman je nešto što ima to svojstvo i tu sposobnost da proizvede najjaču ljubav. Ali i dalje ostaje pitanje šta je sam iman. Zamršenost definisanja tog pojam postaje još veća kada shvatimo da taj pojam ima razine. Moguće je da mi u sebi osjećamo minimalnu razinu imana. Između 256 ajeta koji govore o imanu samo 13 puta se naređuje vjerovanje, tj. iman. To je veoma malo. Mi imamo vrlo malo preporuka da se vjeruje, a puno više opisa vjerovanja (imana) i vjernika (mumina). Možda je razlog to što je iman fitretsko pitanje. Mi ne trebamo insistirati na tome da neko postane vjernik jer to uopće nije teško postati. To je lahko. Uopće se ne polemiše oko vjerovanja, tj. imana. Polemiše se oko stvari koje povećavaju vjerovanje i koje prijete da ga unište. Polemiše se oko okorištavanja imanom. Stoga se vrlo malo naređuje vjerovanje, svega 13 puta. Od tih 13 puta 6 puta se odnosi na vjernike. U ostalim slučajevima većinom se odnosi na Ehli kitabije (Sljedbenike knjige) i njima se naređuje da vjeruju. Znači, oni nisu potpuni mušrici. Kao da im se želi reći: vi već imate iman, upotpunite ga.
