Imam Ali i bitka na Uhudu
Imam Ali i bitka na Uhudu
Uhud je ime brda koje je oko tri milje udaljeno od časne Medine. Bitka na Uhudu se desila u subotu, sedmog ševvala, treće godine po Hidžri.[1]
Imam Ali, a.s., je u toj borbi zablistao i odigrao ključnu ulogu. Borio se junački i štitio novu vjeru do te mjere da mu se Poslanik, s.a.v.a., kako prenosi El-Kunduzi, obratio riječima: “O Ebu-l-Hasane, kad bi se stavila vjera i dobra djela svih ljudi na jedan tas vage, a tvoje djelo na dana Uhuda na drugi, tvoje djelo bi prevagnulo sva djela ljudi. Doista, Allah se ponosio tobom pred Svojim bliskim melekima, podigao je veo s sedam nebesa, Džennet i sve što je u njemu su se otvorili prema tebi i Gospodar svjetova je pokazao Svoje zadovoljstvo tvojim činom. Doista, Allah će ti zauzvrat toga dana dati ono za čim žudi svaki vjerovjesnik, poslanik, istiniti vjernik i šehid.”[2]
I Božiji Poslanik, s.a.v.a., se žestoko borio na dan Uhuda, pa je ipaljivao strijele sve dok mu ih nije nestalo, dok mu se nije slomio luk i dok mu se nije prekinulo hvatište luka. Kada je bio ranjen, Ali mu je donosio vodu iz Meherasa[3] i prao je, ali krv se nije zaustavljala. Stigla je hazreti Fatima, zagrlila ga i plakala. Ona je spalila komad hasure i dio pepea stavila na ranu pa je prestala da krvari.”[4]
Alijeva ruka se slomila se na dan Uhuda, i ratna zastava je ispala iz njegove ruke. Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Stavite zastavu u njegovu desnu ruku, jer je on nosilac moje zastave na Ovom i Onom svijetu.”[5]
Ali je u tom danu zadobio šestnaest udarca zbog kojih je četiri puta pao na zemlju.[6]
Preneseno je od Imama Bakira, a.s., da je rekao: “Ali, a.s., je na Uhudu imao šezedeset rana na tijelu, pa je Poslanik, s.a.v.a., nakon borbe naredio nekim ženama da zaliječe njegove rane. Žene su se žalile: ‘Poslaniče, mi ne zaliječimo ni jednu ranu, a da se pored nje ne pojavi druga!’ Tad je Poslanik, s.a.v.a., prišao njemu i počeo svojom rukom potirati po njegovim ranama. Govorio je: ‘Čovjek koji je ovo pretrpio radi Allaha, on on se pokazao dobrim i dao je sve od sebe!’ Svaka rana po kojoj bi on potirao, odmah bi zacijelila. Ali, a.s., je govorio: ‘Hvala Allahu što nisam pobjegao i okrenuo leđu Poslaniku.’ Na njega, a.s., se odnosi ovaj odlomak ajeta: I Allah će nagraditi one koji su zahvalni.” A početak ajet glasi: Muhammed nije …[7]
